U jednoj knjizi o starom Zagrebu vidjela sam sliku iz 1935. Prikazivala je gospođu koja sjedi u fotelji ispod divnih zidnih slikarija. Nisam mogla ni zamisliti da bi jedan tako prekrasan prostor ikad mogao biti tako zapušten, kaže zagrebačka fotografkinja Nela Laptoš, koja je za svoj projekt Abandoned Croatia, kojim redovito dokumentira devastirane objekte diljem Hrvatske, nedavno jedan snimila u samom srcu Zagreba, na Markovu trgu 9, s pogledom na Sabor i crkvu sv. Marka.
Riječ je o Palači Grlečić Jelačić, zaštićenom dobru naročitog povijesno-kulturnog značenja i visoke arhitektonske vrijednosti.
U medijima se 2009. nešto više pisalo o tome kako je zdanje, u susjedstvu od milja opisivano kao “vila propuh”, osim što loše izgleda, vrlo opasno, s crepovima koji otpadaju i krovom koji prijeti urušavanjem.
U dvorištu su joj bila i dva originalna brončana reljefa, koja su gotovo pola stoljeća stajala oko postolja spomenika kralja Tomislava na Glavnom kolodvoru, “Hrvatska mornarica” Ivana Sabolića i “Pomirba” Želimira Janeša. Bili su također oštećeni. Veža barokne palače je, naime, osim kao depo Muzeja grada Zagreba služila i kao prolaz u dvorišni parking za Zagrebačke soliste, koji su se automobilima, jer je usko, znali o njih očešati. Još 2012. najavljivalo se da će reljefe, duge četiri i visoke oko dva metra te teške nekoliko tona, premjestiti u Gliptoteku HAZU, odakle su prije nekoliko dana potvrdili da kod njih ipak - nisu.
"Uspjela sam jednom prilikom snimiti i te reljefe, kad sam zavirila u dvorište. Drugi put kad sam obilazila, 2014. godine nije ih bilo u veži, a na zgradi su bili u tijeku radovi. Prisjetivši se one stare fotografije s gospođom u fotelji, upitala sam osobe koje su bile zadužene za radove da me puste unutra. Isprva su mislili da sam novinarka pa nisu baš bili oduševljeni upitom, no ipak su me pustili, ali nakratko", priča Nela koja je snimila unutrašnjost palače Grlečić-Jelačić 2014. tijekom još jedne njezine sanacije, u smislu prije svega konzerviranja i sprečavanja njezina daljnjeg urušavanja.
Kako stoji u tom istraživanju, palača je 1734. podignuta na središnjem trgu tada poznatom kao Radićev. Sudbina mu je bila vezana sa sudbinom susjednih gradilišta jer je čitav taj ugao bio opustošen u požaru 1731.
Zemljište je, piše Dobronić, prvo kupio Kristofor Deffon od Matije Muliha, a 1734. već je Josip De Fon tu imao kuću. Kasnije, 1776., preuzima je visoki oficir Nikola Fridrik Grlečić, koji palačom upravlja sve do 1784.
Tada prelazi u ruke plemićke obitelji Jelačić, prvo Nikole Maksimilijana, vlastelina, kraljevskog savjetnika i predsjednika banskog stola.
Naslijedio ga je sin Stjepan, čiji je pak sin Rikard bio zadnji Jelačić u toj kući.
Nakon njegove smrti palača je na javnoj dražbi prodana odvjetniku Adalbertu Schaufu za 21 tisuću forinti, a po njegovoj kćeri Anki kao miraz ju je primio glasoviti zagrebački liječnik Ladoslav Rakovac.
U vlasništvu njegove obitelji, koja je čuvala i mnoge uspomene na zaslužnog ilirca Dragutina Rakovca, ostala je sve do 1980-ih godina, dok je nije otkupio Grad Zagreb i na održavanje, kako je poznato, dodijelio Muzeju grada Zagreba (kojemu je to pak bio velik zalogaj).
Bez obzira na devastaciju, i dalje je, kako potvrđuju i Neline fotografije, izuzetno atraktivna, puna kvalitetnih umjetničkih detalja.
Među najljepšima, osim baroknog križnog svoda, svakako su perforirane kamene balustrade iznad drvenog stubišta, isklesane vjerojatno 1764., kako piše Dobronić.
U sobi na prvom katu, dodaje, krije se pravo blago, četiri neobične zidne slikarije za čiju je zaštitu elaborat izrađen 2012.
Prikazuju pejzaže s nekim gradovima što je u Zagrebu bilo neobično, a pretpostavlja se da su iz vremena kad je tu stanovao ban Gyulay, od 1806. do 1809. i da su podsjetnici na bitke sedmogodišnjeg rata 1756.- 1763., u kojima je sudjelovao kao mladić.
Kuća, osim toga, ima kulturno-povijesnu važnost za cijelu Hrvatsku i po tome što je gospodarska zgrada u dvorištu 1926. bila uređena za studio prve naše radiostanice.
U tim skromnim dvorišnim prostorijama emisije su emitirane dvadeset godina, dok poslije oslobođenja Radio Zagreb nije preseljen u novi studio.
Kao izuzetno značajna hrvatska baština, palača Grlečić Jelačić spominjala se i početkom 2015., kad je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović predlagala da svoje urede, radi uštede, sa zagrebačkog Pantovčaka preseli u Visoku ulicu, u palaču Pongratz.
"Sad je u raspadu, a riječ je o golemom prostoru čija je kvalitetna adaptacija moguća. Spasio bi se i vrijedan spomenik kulture, a za obnovu bi trebalo oko godinu dana. I svi bi bili na istoj lokaciji - i Sabor i Vlada i predsjednica - te bi mogli organizirati i zajedničke ručkove koji bi pridonijeli njihovoj boljoj komunikaciji", objasnio je Kovačić.
Ali sredinom prošle godine objavljeno je kako će se palača obnoviti u takozvanu Kuću glazbe, sa spomen-sobom velikanima hrvatske glazbe, koncertnom dvoranom, knjižnicom, suvenirnicom, restoranom i kafićem koji bi se uredio u stilu starih zagrebačkih kavana.
U muzejskom dijelu, koji bi se uredio u suradnji s Muzejom grada Zagreba, nalazio bi se stalni ili privremeni postav, primjerice, zbirke posvećene Ivanu Zajcu, Rudolfu Matzu i drugim domaćim glazbenicima, ali i najvećim našim glazbenim institucijama i manifestacijama, kao što su opera HNK, Koncertna dvorana Lisinski, Muzička akademija, Dubrovačke ljetne igre...
Našlo bi se mjesta i za vrijedne povijesne instrumente, poput unikatnih glasovira iz zbirke Gašparović, fagota Rudolfa Klepača te tradicijskih sopele, raznih vrsti dipli, tamburica, frula...
Palača je tada, početkom lipnja 2015., kad je gradski ured za kulturu objavio javni natječaj izrade projektne dokumentacije za adaptaciju i sanaciju objekta, pregledana, a izvješće o njezinu stanju bilo je očekivano loše.
Svaki njezin dio zahtijeva obnovu, i to pod nadzorom stručnjaka jer je riječ o zaštićenom kulturnom dobru.
Silvije Novak, pročelnik Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba rekao je nedavno kako su, što se tiče napretka radova, još u fazi izrade projektne dokumentacije.
