Ako ne možete otkriti kako to da je vaša divna, pametna sedmogodišnjakinja odjednom opsjednuta selfijima, možda je pravi trenutak da malo razmislite o svojem ponašanju.
Biste li trebali ograničiti svu tu ljubav i pažnju kojom obasipate svoje dijete i malo uzdrmati njegovo samopouzdanje? Ili jednostavno djetetu trebate reći da je toliko bolje od ostalih da nema potrebe da to naglašava pretjeranim egoizmom?!
Odgovor na oba pitanja je definitivno: ne! Prema najnovijem nizozemskom istraživanju pretjerano uzdizanje u nebesa djece djelomično je krivo za oblikovanje narcisoidnih malih osoba. No ako se suzdržavate od iskazivanja pozornosti također nećete učiniti puno dobroga, jer ćete smanjiti djetetovo samopouzdanje, dok s druge strane nimalo nećete utjecati na narcisoidne tendencije ako ih dijete posjeduje, piše Time.
Eddie Brummelman sa Sveučilišta u Amsterdamu želio je testirati dvije suprotstavljene teorije o tome odakle potječe narcisoidno ponašanje. Predstavnici jedne teorije tvrde da djeca razviju narcisoidnu osobnost kad im roditelji uskraćuju pozornost. Oni napominju da roditelji to čine zato da bi sebe postavili na pijedestal i dobili odobrenje koje su njima uskraćivali roditelji.
Teorija suprotstavljenog tabora tvrdi da su pak krivi oni roditelji koji previše cijene mogućnosti svoje djece, zbog čega djeca i sama počnu proživljavati svoju navodnu izuzetnost.
Ako se pitate što je toliko loše u malo narcisoidnog ponašanja, znajte da je riječ o novom području ispitivanja, no neki dokazi pokazuju da su takva djeca agresivnija i sklonija ovisnostima, ističe Brummelman.
"Kad ne dobiju obožavanje koje žele, ili kad ih drugi kritiziraju ili odbacuju, oni jednostavno postaju agresivniji", kaže Brummelman i dodaje da je to ponašanje koje nimalo lijepo ni kod odraslih osoba. No važno je napomenuti da odrasle osobe narcističkog poremećaja osobnosti obično nemaju najbolje razvijene društvene vještine.
Tijekom godine i pol, Brummelman i njegovi kolege ispitali su 565 djece u Nizozemskoj, starih između sedam i 12 godina, što je dob kad se javljaju prvi znakovi narcisoidnog ponašanja, o tome koliko su ljubavi i pažnje dobivali od roditelja. Zatim su ispitani njihovi roditelji o tome što misle u kolikoj mjeri je njihovo dijete posebnije i 'bolje' od druge djece.
Rezultati su bili čisti. Kad su roditelji previše cijenili djecu, ona su imala više šanse razviti narcisoidnu ličnost.
Roditelji koji su djeci pridavali dovoljnu količinu pažnje i zahvalnosti razvili su zdrave male pojedince koji su bili samopouzdani i zadovoljni sami sa sobom. Dakle, ako se prema djeci odnosite s toplinom, oni će sami razviti osjećaj da su dragocjeni pojedinci.
Kao što smo već naveli, ovo područje istraživanja još je u povojima, pa stručnjaci nisu smislili znanstveno utemeljene preporuke kako se boriti s tom boljkom. No Brummelman kaže da se klinički liječnici bave proučavanjem učinkovitih obrambenih mehanizama.
"Jedan pristup, prema našim saznanjima, mogao bi biti da roditelji uče kako na pravilan način pokazati toplinu i ljubav svojoj djeci. I to na način da podignu njihovo samopouzdanje, bez da djecu podignu na pijedestal, te da ih ne uvjere da su posebniji i vredniji od drugih", zaključuje Brummelman.
