Kad je svojedobno Mark Zuckerberg počeo s predstavljanjem Facebookove inicijalne javne ponude dionica (IPO), odjeven u svoju prepoznatljivu 'uniformu' - hoodicu (majicu s kapuljačom), rasprave u medijima i na društvenim mrežama su se rasplamsale.
Neki su ga smatrali nezrelim što se na tako važnom događaju pojavio u nonšalantnom izdanju, dok su drugi to prozvali znakom odvažnosti zahvaljujući kojem se samo još više proširio glas o njegovom uspjehu.
Činjenica je da se kod nekih kao što su Zuckerberg ili Steve Jobs 'casual' odijevanje danas interpretira kao statusni simbol, dok bi se identično odjevena osoba na razgovoru za posao, primjerice, ismijala. Dakle, da, važan je kontekst i situacija za koju se odijevate.
Kome se može 'progledati kroz prste'?
U profesionalnom i društvenom okruženju često se trudimo pratiti 'dress code' i nepisana pravila kako ne bismo odstupali i kako bismo bili prihvaćeni. Poneki pojedinci pak ignoriraju te društvene norme (bilo u odijevanju, govoru ili ponašanju), a obično prolaze bez negativnih posljedica tek ako su visokog statusa, jer se takvima na 'iskazivanje individualnosti' lakše progleda kroz prste.
U istraživanju objavljenom u Business Insideru pokušalo se dokučiti kako različita društvena okruženja i ljudi doživljavaju osobe koje ne podliježu ustaljenim normama. Pokazalo se da je na neki način izostanak pokazivanja statusa kroz skupocjene stvari slično, premda malo suptilnije i sofisticiranije, 'dokazivanju' statusa putem izrazito skupih pokazatelja. Točnije, dok osoba s torbicom cijene prosječne godišnje američke plaće pokazuje koliko 'vrijedi' jer si može priuštiti tako skupu stvar, i čovjek koji se na važnom događaju pojavi u tenisicama pokazuje da vrijedi toliko puno da si bezbrižno može dopustiti odstupanja na koja mu nitko ne može prigovoriti. Čovjek u tenisicama kao da kaže da ne treba pokazatelje moći u obliku skupocjenih predmeta, jer on ionako tu moć već posjeduje.
No takvo ponašanje proći će mu s odobravanjem samo u određenim scenarijima, jer će u većini slučajeva odstupanje od normi rezultirati negodovanjem i kaznom, a ne povećanjem statusa.
Business Insiderovo istraživanje pokazalo je da to kako će netko gledati na odstupanje od normi ovisi prije svega o promatračevoj upoznatosti s okruženjem u kojem se ono odvija. Ali i na njegovu percepciju ponašanja kao namjernog, kao i njegovu spremnost da na takvo iskazivanje individualnosti gleda kao na nešto pozitivno.
Najbolje se to dokazalo na jednom primjeru. U luksuznom butiku u Milanu, prodavači su smatrali da će puno više potrošiti osoba koja je došla u odjeći za vježbanje, nego ona 'sređena', jer su je smatrali prerušenom zvijezdom. Na željezničkom kolodvoru u Milanu, među osobama sličnog demografskom i društvenoekonomskog podrijetla (kao što su bili prodavači u luksuznoj prodavaonici), provedeno je isto istraživanje koje je dokazalo da su redovito uređenije osobe smatrane bogatijima i spremnijima potrošiti 'malo bogatstvo' u butiku od onih nezamjetno odjevenih, poput 'undercover celebrityja'. U drugačijem kontekstu dakle, drugačije se percipira i opušteno odijevanje.
Isto tako, tek ako u određenom okruženju postoje čvrsto postavljene norme, gledat će se na individualca koji im se suprotstavlja kao na pripadnika višeg statusa. Jer ako se prerušena zvijezda u istoj odjeći pojavi u nekom outletu, tamo će se u trenu uklopiti u masu. A gdjegod da se beskućnik pojavi u hoodici, nitko mu neće odati nikakvo priznanje za izbor odjeće niti ga potapšati po ramenu, jer on vjerojatno nije ni mogao izabrati nešto bolje.
Moć se dokazuje namjernim suprotstavljanjem normama
Svjestan odabir je, naime, ono što predstavlja simbol moći. Muškarac koji se s crvenom kravatom pojavio na zabavi na kojoj je bila obavezna crna kravata je privukao pažnju i ostali gosti su smatrali kako je to pokazatelj da je on moćniji od ostalih, pokazalo je jedno istraživanje. Bili su uvjereni da je njegov društveni status takav da si može dozvoliti da odijene ono što želi, a ne ono što je netko propisa
Također je bitno napomenuti da obično više blagonaklono na odstupanje od normi gledaju osobe koje su i same sklonije netipičnim odlukama, pa će rado osobama koje su na višim pozicijama od njih, a ne podliježu običajima, pripisati i veći značaj nego što je to možda slučaj u stvarnosti.
Znači li sve navedeno da trebamo odnijeti u podrum svu finu odjeću i cipele, jer je njihovo vrijeme davna prošlost? Možda ipak ne. Nemojmo zaboraviti da je većini važno da u očima drugih djeluju što moćnije, jer tako dobivaju veću snagu i značaj unutar vlastiti društvenih grupa i organizacija. A odstupanjem od normi izlažu se riziku i ne mogu unaprijed znati hoće li prevladati pozitivan ili negativan stav grupe.
I dok se jedna osoba na razgovoru za posao, u određenom okruženju, može pojaviti izgledajući kao da je upravo dva dana tulumarila i dobiti posao, na drugom joj razgovoru, u istom izdanju, ne bi dopustili ni da se predstavi. Svatko mora sam izvagati što mu je bitno, tj. koliko će ga odijelo učiniti čovjekom ili će igrati po svojim pravilima i možda riskirati gubitak posla.
