Tijekom priprema za referendum o pobačaju u Irskoj, na vrhuncu kampanje koja je podijelila zemlju, skupina od 20-ak novinara iz svih irskih medija okupila se u malom uredu u Dublinu. Oni su bili jedan dio kolektivne, neformalne i u konačnici uspješne grupe novinara i aktivista koji su pokušali zemlju zaštiti od niza dezinformacija i propagande koja je svoje prste imala i u glasovanju o Brexitu i američkim predsjedničkim izborima.
Niz međunarodnih skupina, onih za i protiv pobačaja, doživjelo je ovaj otok na kojem živi 4,7 milijuna ljudi, kao bojišnicu za šire ideološko bojno polje. Desničarske skupine protiv pobačaja u SAD-u željele su zadržati ono što su doživljavali kao posljednju utvrdu u borbi protiv pobačaja.
Jedno od glavnih oruđa u rukama takvih organizacija koje su željele doprijeti do irskih glasača bili su oglasi na Facebooku. Kako bi ponudili odgovor na niz takvih oglasa, građani volonteri pokrenuli su Transparent Referendum Initiative (TRI) i prikupili niz oglasa koji su ciljali glasače. Podatke je prikupilo 600 volontera koji su dodali prilagođeno proširenje pregledniku Google Chrome kako bi prikupili oglase koji su bili usmjereni na njih.
Nakon niza otkrića tražila se reakcija Facebooka. Dva tjedna prije referenduma, kompanija je objavila kako više ne dopušta oglašavanje vezano uz referendum od skupina izvan Irske. Samo dan nakon ove objave Google je otišao korak dalje. I zabranio sve usluge vezane uz referendum putem programa Google AdWords. To je doprinijelo i razvoju rastuće frustracije nastalih od sumnjivih oglasa vezanih uz pitanje referenduma.
No podaci u TRI bazi podataka zaslužuju i veću analizu nego što su je dosada dobili. Oni pokazuju kako bi društvene mreže mogle izmijeniti ili utjecati na buduće političke izbore ili neke društvene događaje i kako se protiv toga boriti.
Analizu skupina koje su plaćale oglašavanje prije zabrane provela je Niamh Kirk, novinarka i istraživačica digitalnih medija sa sveučilišta u Dublinu. Utvrdila je kako je uloga međunarodnih skupina bila mala, ali značajna. Devet posto oglasa dolazilo je od takvih organizacija izvan Irske, piše Foreign Policy.
28 oglasa u bazi TRI-a (ukupno tri posto) dolazilo je od skupina sa sjedištem u SAD-u, jedan je bio iz Kanade, tri iz Francuske, dok je porijeklo njih 39 bilo nejasno.
Bilo je tu naravno i pitanje financiranja. Irski izborni zakon tako nalaže da se sve donacije iznad 100 eura moraju registrirati u uredu Standards in Public Office Commission (SIPO), što znači kako podaci o tim organizacijama moraju biti javni.
No veliki broj oglasa dolazio je od grupa ili organizacija koje ili nisu bile registrirane ali ni u potpunosti anonimne.
Drugi je strah dolazio od botova, robota, tj. automatiziranih računa na društvenim mrežama koji su se koristili kako bi promovirali određene teme ili korisnike i na taj način zapravo potisnule druge. Oni su odigrali ključnu ulogu u narušavanju demokratskog dijaloga na Twitteru.
Projekt koji se bavi računalnom propagandom na sveučilištu u Oxfordu otkrio je kako su roboti koji su podržavali Trumpa na predsjedničkim izborima 2016. godine nadmašili Hillary Clinton sa 5:1.
Iste tehnike ugrožavale su i irsku raspravu o pobačaju. Analiza više od 400.000 tvitova prikupljena dva mjeseca prije referenduma, pokazala je kako kako je u većini slučajeva bilo riječ o aktivnosti botova. Od 165.323 tvitova za kampanju protiv pobačaja #Savethe8th,14 posto njih došlo je od računa s numeričkim imenima, šest posto bilo je s računa s brojevima u nazivu i bez lokacije, a dva posto uz sve već navedeno nisu imali ni nikakav opis.
Od 267.274 tvitova kampanje #Repealthe8th, postotak onih robotskih aktivnosti bio je upola manji u usporedbi s kampanjom protiv pobačaja.
Jedan od čimbenika koji je mogao umanjiti takvu aktivnost bio je korištenje Repeal Shielda. Kreirala ga je grupa volontera, boraca protiv prevare, a omogućio je korisnicima blokiranje više od 16.000 računa za koje se smatralo da je riječ o "trolovima, robotima i lažnim računima koji šire laži i poruke mržnje". Repeal Shield tako tvrdi kako je 70 posto blokiranih računa dolazilo iz Amerike, na temelju njihovih analiza vremenskih zona.
Ovaj je alat upotrijebilo više od 4.500 korisnika.
Upotreba takvog alata otvara i niz pitanja, uključujući i opasnost od nedostatka razgovora ili rasprave. No njegova široka upotreba pokazuje koliko je, u svijetu društvenih mreža, rasprava zapravo postala toksična, i koliko se udaljila od razgovora koji se vode u dobroj vjeri.
Kampanja za pobačaj snažno se oslonila na osobna svjedočanstva žena koje su pretrpjele patnju zbog zabrane pobačaja. Odgovori koji su im pristizali potaknuli su potrebu za zaštitom upravo takvih računa, s obzirom da su oni kojih su ih napadali više bili zainteresirani za njihovo maltretiranje a ne raspravu.
To je značilo da bi moć osobnog svjedočenja i pripovijedanja, osobito uspješna tehnika u Irskoj, maloj zemlji s velikom tradicijom pripovijedanja, mogla napredovati pa sz aktivisti mogli iskoristiti društvene medije za organizaciju i nesmetanu gradnju morala. Takvo pripovijedanje imalo je veliki učinak.
Po izlaznim anketama koje je provela irska nacionalna televizija RTE, 43 posto ispitanika izjavilo je kako su takve priče utjecale na njihov glas, dok je 34 posto ispitanih izjavilo kako ih je na glasovanje potaknulo iskustvo nekoga koga poznaju.
Tijekom kampanje strana za zabranu koristila je kombinaciju američkih 'napadačkih' oglasa, taktike zastrašivanja, i lažnih vijesti, dok je strana za ukidanje igrala relativno čisto. Dok takve populističke taktike mogu imati uspjeha u većim zemljama s većim političkim podjelama, Irska je prilično malena zemlja u kojoj živi manje od pet milijuna ljudi čijim vrijednostima dominira potreba usredotočenosti na zajednicu.
Usredotočili su se na izgradnju pozitivne kulture oko kampanje, osobito među mlađim biračima, pa su ih uključili u umjetnost i modu. Njihova se upotreba povećala i kasnije i zadržavala mirni i građanski ton usredotočen na zdravlje i suosjećanje prema ženama.
S druge strane kampanja za zabranu imala je borbeniji oblik kampanje, upotrijebila napadačke američke oglase, dezinformacije i desničarski, populistički stil poruka koje su se katkad pretvorile i u zavjeru. Za razliku od grupe za, oni su se fokusirali na politiku. Neki su čak oponašali i Trumpov način diskusije, implicirajući kako se glavnim medijima i političarima nije moglo vjerovati.
Jedan je oglas 'napao' i ministra zdravstva koji se zalagao za glasovanje Za, pa su ga nazvali "ministrom za manje djece". Prikupljali su i peticiju za ostavkom liječnika Peter Boylana. Ostale taktike imale su namjeru pogoditi neodlučne birače i to sa stranica za koje se činilo da su bazirane na činjenicama, ali su zapravo bile na strani protiv pobačaja.
Istraživanje irskog novinara Gavina Sheridana otkrilo je kako je jedna takva stranica namijenjena 'informiranju' upravo takvih neodlučnih glasača s tzv. nepristranim činjenicama Undecided8.org, pokazala znakove povezanosti s američkom marketinškom tvrtkom s katoličkim fokusom za proširenje svoje misije, za koju se otkrilo kako je surađivala sa središnjom grupom kampanje protiv pobačaja.
Nakon što je prikazano o kakvoj je stanici riječ, i nakon sumnji medija i građana, stranica je, samo šest dana od kad je pokrenuta, izbrisana. I na webu i na Facebooku.
Snažna pobjeda sa 66,4 posto glasova pokazala je i potvrdila kako su mogućnosti poremećaja mogle biti sasvim male. Čini se stoga kako su takvi pokušaj narušavanja demokratske rasprave, upotrebe botova i širenja dezinformacija, zapravo bili kontraproduktivni. Možda su čak i udaljili te tzv. neodlučne birače od onih koji su ih pokušavali nasilno i agresivno privući.
Na velikoj online bojišnici slučaj Irske može uliti nadu, a aktivne mjere koje su poduzeli mediji, volonteri i aktivisti protiv potencijalno korozivnih tehnika, mogu poslužiti kao snažna inspiracija za druge zemlje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
napredni narodi putuju naprijed, nazadni ne putuju nikamo