Astrid i Ben Franse slučajno su kupili kutiju sa starim stvarima Marilyn Monroe, iako u prvi tren nisu uopće shvaćali na kakvo otkriće su naletjeli (kao ni čovjek koji im je to prodao). U kutiji su se nalazila pisma i nikad prije viđene fotografije Emmeline Snively, koja je vodila agenciju za manekenke kojoj se pridružila i mlada Norma Jean Dougherty.
U novoj knjizi 'Before Marylin', Astrid i koautorica Michelle Morgan prvi put predstavljaju ovu arhivu kao i to kako je Snively pomogla Normi da se transformira u Marilyn Monroe.
Početkom 1945. godine, iz doma u zapadnom Los Angelesu, Normu Jeane je prijatelj fotograf poveo da se upozna s Emmeline Snively. Norma je bila udana i dosađivala se, a uz to je bila predivna.
Odrasla je kao siroče, a udala se sa 16 godina kako bi pobjegla iz niza udomiteljskih obitelji. No njezin suprug je poslan u rat s marincima, a ona je radila iscrpljujuće smjene u lokalnoj tvornici obrane.
Bijeg od svega joj je moglo postati njezino lice, tokojeg su zamijetili propagandni fotografi u tvornici, pa se nakon rata Norma odlučila prijaviti u Blue Book agenciju.
Snively, koja je dotad već vidjela sve moguće modele, nije smatrala da se Norma Jean po bilo čemu posebno ističe, te je napisala: "Bila je u jednostavnoj bijeloj haljini, naoružana manekenskim portfoliom koji nije predstavljao ništa više od nekoliko slučajnih snimki... Rijetko tko bi došao na posao modela u bijeloj haljini, a njezina je bila čista, bijela, ispeglana i sjajna".
Tada 19-godišnja Norma Jean je zastala kako bi pogledala naslovnice časopisa s modelima, te je rekla da su to najljepše djevojke koje je ikad vidjela. "Mislite li da bi se i moja fotografija mogla naći na naslovnici časopisa?", zapitala je buduća Marilyn.
Snively ju je odmjerila od glave do pete i izjavila: "Naravno, ti si prirodna ljepotica!".
Hod je skoro sve upropastio
Snively je odmah uočila kako se Normina kosa kovrča uz lice, pa je znala da je moraju poslati na izbjeljivanje i "doradu".
Za 100 dolara, Norma je krenula na manekenski tečaj na kojem su učili djevojke kako izgleda pravilan hod, stajanje, prikazivanje u javnosti, uređivanje, koordinacija i kako se "prodati" u javnosti.
Snively je komenitrala da je Norma bila sjajna kad je trebalo naučiti tehnike poput šminkanja, držanja ruku ili tijela, no brinula je zbog nečeg drugog. Naime, najveći problem je imala s hodom, točnije "hodala je nekako vrckavo", što je bilo u potpunoj suprotnosti sa svime što se učilo modele.
"Kad Marilyn hoda, njezina koljena se spajaju. Kao da je dvostruko spojena u koljenima, pa se ne može opustiti. A zbog toga joj se bokovi njišu kad uđe u prostoriju. Njezin hod je rezultat tog sklapanja koljena do kojeg dolazi sa svakim korakom, a ona je to pretvorila u svoju prednost."
Kao što je Marilyn kasnije objasnila: "Kad hodate: uvijek morate misliti na to da vam je prednji dio gore, a stražnji dolje".
Sljedeći problem bio je njezin osmijeh. Ljudi iz agencije i nekoliko urednika časopisa smatrali su da joj nos izgleda predugo kad bi se nasmijala. Zato su je naučili kako da se smije a da se to ne dogodi. To je rezultiralo poznatim uzdizanjem gornje usne kakvo se često moglo vidjeti u njezinim filmskim ulogama.
Prvi službeni posao modela bio je onaj hostese na industrijskom godišnjem okupljanju u Pan Pacific Auditoriumu. Iako je bila prestrašen, dan za danom je odlazila tamo da bi na kraju donijela Snively kompletnu zaradu, tj. nije si čak ostavila ni novce za hranu, piće ili odjeću.
"Odmah sam znala da je poštena i iskrena; sjajna djevojka i odlučila sam da ću joj dati što više posla", zapisala je Snively.
I tako je počelo...
Norma Jean se odjednom počela pojavljivati u oglasima za zračne tvrtke i u časopisima. A kad ju je fotograf Raphael Wolff unajmio za snimanje reklame za šampon za kosu, Snively je napokon uspjela u onome što Norma nikako nije dopuštala - da promijeni frizuru.
"Gle draga", rekla joj je Snively, "ako zaista želiš daleko dospjeti, moraš izblajhati i izravnati kosu, jer je tvoje lice ovako preokruglo, a dobra frizura će ga izduljiti".
Norma je napokon pristala, a Snively je bila oduševljena rezultatima.
"Nakon ovoga je počela nastupati u kupaćim kostimima i svi su je tražili. Zarađivala je oko 150 dolara tjedno, a muškarci su sve više pričali o tome da bi se trebala pojaviti na filmu."
Jedan fotograf joj je platio da popravi prednji zub, a drugi je predložio da počne jesti više hamburgera. No nitko je nije trebao učiti kako da bude seksi, jer je to prirodno znala.
Poslije je Marilyn priznala da je većina fotografija iz te faze korištena u muškim časopisima, no u srpnju 1946. godine dobila je priliku da se pokaže ispred kamere u 20th Century Foxu. Ondje je potpisala ugovor za statiste, a izvršni direktor studija, Ben Lyon je odlučio da će sam izabrati ime za Normu Jean.
"Kad ju je upitao postoji li neko prezime koje joj je posebno drago, ona je rekla da postoji i da je riječ o bakinom prezimenu - Monroe", piše u arhivama studija. I tako je Lyon uz prezime smislio i ime, iako još nije bila stvorena legenda.
Naime, nakon nekoliko epiozodnih uloga, Fox joj je dao otkaz, kao i Columbia.
Do svibnja 1949. godine, vratila se manekenstvu i bila je bez novaca. Jednog dana ju je nazvao muškarac koji joj je ponudio dosta novaca i luksuza u zamjenu za određene usluge.
Put prema slavi
"Na trenutak sam pomislila kako će biti sjajan trenutak kad budem plaćala stanarinu", kasnije je prepričavala događaj sama glumica.
"No kako je on nastavio nizati detalje o tome što je očekivao od mene, tako je moja vizija iščezla. Bio je brutalno iskren, a sve o čemu sam ja razmišljala bilo je da ne bi smio tako pričati preko javnog telefona. Nisam shvatila koliko to smiješno zvuči dok mu to nisam i rekla i prekinula vezu. A onda sam se počela smijati."
U to vrijeme je kasnila sa stanarinom i znala je da nešto mora hitno učiniti. Zato je nazvala fotografa Toma Kelleyja, s kojim je prije surađivala a koji ju je nekoliko puta pitao bi li mu pozirala naga, što je ona redovito odbijala.
No ovaj put se radilo o gubutku doma, te je shvatila da nema o čemu razmišljati. Jedini njezin uvjet bio je da će se skinuti samo pred njim i njegovom suprugom Natalie.
U svibnju 1949. godine pozirala je naga na crvenom baršunu, te su nastale poznate fotografije. Kad su je kasnije znali pitati kako je bilo fotografirati se na taj način, ona bi odgovorila: "Bio je propuh!".
Kelley je kasnije rekao biografu Mauriceu Zolotowu da je platio 50 dolara Marilyn, da bi fotografije prodao proizvođaču kalendara za 500 dolara.
Tek godinama poslije, sekretarica direktora tvrtke koja je dala izraditi kalendare je slučajno primijetila tko se nalazi na njemu. "On je kasnije zaradio pravo bogatstvo. Prodao je skoro osam milijuna kalendara", rekao je Kelley.
Ubrzo nakon snimanja kalendara, Marilyna glumačka karijera je krenula uzlaznom putanjom i to manjim ulogama u filmovima braće Marx.
No kao i u slučaju Kim Kardashian, tek kad su u javnost procurile njezine nage fotografije - 1952. godine - postala je zvijezda. A umjesto da joj unište karijeru, studio je smatrao da bi joj skandal oko fotografija mogao pomoći ako izjavi da se fotografirala samo zato da bi imala što za jesti.
Sljedeće godine je glumila u "Kako se udati za milijunaša" i "Muškarci više vole plavuše", te je transformacija bila gotova i uspješno obavljena, piše New York Post.
