Kćerka predsjednika Jugoslavije Cvijetina Mijatovića bila je članica popularnog benda VIA Talas. Njezin privatni život, kao i život njezine mlađe sestre Maje, držao se u strogoj tajnosti. A tako su i umrle, obavijene velom misterije.
Mirjana Mira Mijatović rođena je u Ljubljani 1961. godine, u obitelji oca narodnog heroja Jugoslavije i predsjednika SFRJ u razdoblju od 15. svibnja 1980. do 15. svibnja 1981.godine. Majka, kazališna glumica Sibina, poginula je u prometnoj nesreći 1970.godine. Otac se ubrzo ponovno oženio, još jednom glumicom Mirom Stupicom.
Nakon što je postao predsjednik sa obitelji se preselio na Dedinje gdje su sestre odrastale. Za njih će reći kako su bile lijepe, nasmijane, energične, društvene i fatalne. Voljele su društvo i tulumarenje a često ih se moglo vidjeti u umjetničkom društvu i u društvu "zlatne mladeži" toga vremena, između ostalih i Milana Mladenovića iz EKV-a, Margite Stefanović Magi, pjevačice Bebi Dol i mnogih drugih.
Kako piše Dušan Veselinović imale su veliko društvo i često su organizirale tulume.
"Radile su tulume dok ih je čuvala murja. Možete zamisliti kakvi su to tulumi bili, na koje bi dolazile sve gradske face", ispričao je njihov prijatelj i glazbenik Milivoje Petrović - Miško Plavi.
Upravo je ta 1980. godina koja je obilježila političku karijeru njihovog oca bila i godina koja je obilježila njihov početak. Rodila se ideja o grupi VIA Talas čiji su članovi bili Bojan Pečar, Mira Mijatović, a u jednom trenutku i Miško Plavi i slikar Dušan Gerzić.
Voljeli su retro stvari pa su tako i odabrali naziv koji je podsjećao na termin kojeg je 60-ih godina u Beogradu koristio niz glazbenih grupa.
"VIA Talas je bila pozitivna ekipa, uvijek nasmijani i veseli. Tako i taj 'talas', koji vas podsjeća na nešto što vas ugodno ljulja. Voljeli su dolaziti k meni jer sam imao puno novina, časopisa i fotografija i ploča koje su obožavali slušati. Sjedili su na podu, i mogli su pušiti. Bili su to klinci iz kvarta", rekao je novinar i rock kritičar Petar Peca Popović.
Željeli su biti drugačiji od drugih posebno od ostatka beogradske glazbene scene, posebno tada kada je bio veliki boom odličnih bendova na sceni.
"Prvi njihov angažman bio je na snimanju ploče Artistička radna akcija za koju smo snimili pjesme Lilihip (My Boy Lollipop), preradu pjesme od Mili Smol i Hawaii (Najlepši kraj). Svirao sam električnu gitaru i bas, a iako smo se mučili svi smo uspjeli odraditi posao. Grupa je nastala nakon snimanja te ploče i zaživjela među klincima koji su slušali new wave i tada nam je krenulo", prisjeća se Miško Plavi.
Drugi bendovi u njima nisu vidjeli nikakvu opasnost, nikakvu konkurenciju, reći će Popović. Objašnjava kako su se tada snimale ozbiljne ploče, a unatoč tome što nisu baš bili vrhunski glazbenici, njih su svi voljeli. Njihov najbolji koncert bio je na stadionu Tašmajdan i u SKC-u kao predgrupa Idola, i tada je Mira Mijatović bacala bombone u publiku. No nastupa nisu imali puno, ali su imali puno proba.
"Svirali smo u podrumu Mirine vile, a točno iznad bio je ured njezina oca. Jednom je došao do nas i rekao nam...djeco, ispričavam se što prekidam, ali možete li samo malo stati, jer imam gore Brežnjeva na vezi. Meni je žao što vas prekidam, ali nemojte barem tim činelama udarati, to me smeta, po bubnjevima možete, to mi ne smeta...Mi smo malo pričekali pa nastavili svirati", ispričao je Miško Plavi.
Izdali su tri albuma i bili jako popularni, pa ih je čak i Goran Bregović primijetio i pozvao u Sarajevu na snimanje ploče. No to je zapravo bio početak njihovog kraja. Trema i malo znanja u snimanju, te manjak samopouzdanja doveo je do toga da je Bregović morao za snimanje ploče angažirati i jednog sarajevskog bubnjara, s kojim je bilo dobro raditi, ali su izgubili onaj svoj zajednički duh. Na kraju im se nije svidjelo to što su napravili i odustali su. Miško Plavi ubrzo je pozvan u grupu D'Bojs a ostali su samo Mira i Bojan, koji su tada bili u vezi.
Plodonosnu karijeru prekinuli su naglo, 1983. godine i svako je od njih tada krenuo svojim putem.
Gera se vratio slikarstvu, a Mira i Bojan su nastavili dalje. Zahvaljujući očevim vezama potpisali su ugovor u Sarajevu i sa drugim glazbenicima snimili ploču. Preimenovali su se u Talas. Godine 1983. izdali su ploču za Diskoton pod nazivom Perfektan dan za banana ribe. Iako više nisu svirali zajedno, Mira, Bojan, Miško i Gera ostali su u prijateljskim odnosima.
Najveći hitovi bili su im Sama, Brodovi, Ti i itd.
"Mira i ja smo bili najbolji prijatelji. U to vrijeme između nas postojala je velika razlika u staležima. Otac joj je bio predsjednik zemlje, naslijedio je moćnu zemlju, a ona je bila potpuno normalna, a i često smo 'visili' kod nje u vili. Zvali smo ju princeza sa Dedinja", sjeća se Miško Plavi.
"Pamtit ću ju kao djevojku sa izuzetnim osmjehom i mnogo energije, zgodnu crnku. Podsjećala me na Avu Gardner. Znam ju dok je još bila zdrava, kada je postala ovisnica od drogama, počela me izbjegavati. Samo smo se čuli telefonom. Mira je bila mirnija od Maje, da li je to njihovo ponašanje bio jedna vrsta revolta prema ocu, ne znam, no djeca 80-ih su bila navučena na drogu", smatra Popović.
Mirina mlađa sestra Maja bila je najmlađa u cijeloj ekipi, rođena 1966. godine. Posebno lijepa, studirala je glumu u Sarajevu i nije se bavila glazbom. Vrijeme je provodila sa dizajnerima i umjetnicima na vrhuncu jugoslavenske modne scene.
"Maju su poslali u Sarajevo da ju zaštite od lošeg društva. Bila je jako zgodna ali i slomljena, možda zbog nedostatka majke. Majka im je poginula a otac imao puno obaveza, a nije lako odrastati bez roditelja, tako se razviju traume za cijeli život. A kad nema roditelja imate bandu, imate zaštitnike koji to zapravo nisu", objašnjava Popović.
Sestre Mijatović preminule su 1991. godine i to u razmaku od nekoliko mjeseci.
"Dok je bila bolesna Mira je izbjegavala druge, jer se toga sramila. Ne smijem ni pomisliti kakav joj je bio prijelaz od djevojke oko koje se vrtio cijeli svijet, do djevojke koju svi izbjegavaju. Strašna mi je pomisao da je morala uvijek kod sebe imati određenu količinu novca s kojim bi mogla kupiti drogu. Mislim da je Maja bila ta koja ju je navukla, jer je ona bila znatiželjna i željela je sve probati. Toga su se sramile, pa su to i skrivale od mene, to je bila njihova slabost i sramota. Pobjegle su od nas kako ne bi vidjeli kako se uništavaju. Nitko nije znao ni kada je umrla Mira, a isto tako puno kasnije saznali smo da je umrla i Maja. To je bila velika sramota, odlazak dvije kćeri predsjednika država", prisjeća se Miško Plavi.
Ni on se ne sjeća od čega su sestre umrle. Vidio je Miru nakon njezina povratka iz Ujedinjenih Arapskih Emirata gdje je živjela s dečkom.
"Jako je tužno to što su dvije tako divne osobe, mlade i lijepe jednostavno nestale sa lica zemlje, baš u trenutku kada su možda bile spremne izbaciti nešto dobro i posebno iz sebe", dodaje.
Većina će ipak reći kako su najvjerojatnije umrle od predoziranja, no to službeni podaci ne potvrđuju. Njihov je otac preminuo dvije godine nakon njih, a pokopani su na Novom groblju u Beogradu.
"Tužne priče pokušavaš zaboraviti, ali se onda sjetiš tog osmjeha i kako su se hrabro nosile s tim iz koje obitelji dolaze. Mira je htjela biti djevojka iz grada kojoj otac nije poznati predsjednik. To je taj problem s kojim se rijetko tko bavi, s djecom koja su ušla u nešto za što nisu bila spremna. Ona je pripadala ekipi koja nikad nije mislila da se može okoristiti njezinim privilegiranim položajem. Jednostavno, bilo je to drugačije vrijeme", naglašava Popović.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
carter je bio prijatelj tita
kako deprimirajuće!