Prosječan čovjek pojede oko sedam kilograma tjestenine godišnje, a obožavatelji pašte čak i do 15 kilograma - no postoje mnogi koji ne znaju kako savršeno skuhati tjesteninu.
S tim su se pitanjem pozabavili kemičari koji tvrde kako je znanost vrlo koristan alat u kuhanju, a osobito u dobivanju savršene al dente tjestenine, koja je kao takva i najzdravija za konzumaciju.
Iako je tjestenina tradicionalno talijansko jelo, zapravo potječe iz Kine - Marco Polo ju je donio u Italiju nakon posjete Aziji u 13. stoljeću. Arheolozi su također pronašli dokaze kako se u centralnoj Aziji tjestenina kuha već barem tisuću godina. I dok su se načini kuhanja mijenjali kroz povijest, Američko društvo kemičara tvrdi kako je recept za kuhanje najukusnije tjestenine jednostavan, a svodi se na pravovremeno soljenje i izbjegavanje ulja.
Savršena tjestenina
Tjestenina se sastoji od tri namirnice - jaja, vode i brašna. Ta kombinacija zatim proizvodi kemijske komponente koje uključuju škrob - odnosno ugljikohidrate, nešto proteina i vitamina.
Znanstvenici su istaknuli kako dodavanje ulja tijekom kuhanja, najčešće kako se tjestenina ne bi lijepila, zapravo nema nikakvog efekta te se ulje ispere kad se izbacuje voda.
Soliti se ne smije voda prije nego se u nju stavi tjestenina, već prvo treba pričekati da sama voda zakipi, potom dodati tjesteninu i tek tada sol - jer će se sol tako najbolje upiti. Temperatura se mora održati na razini blagog vrenja dok se tjestenina kuha, a obavezno je treba probati minutu prije nego što piše da bi trebala biti gotova.
Nakon što je kuhana, u cjediljku treba izbaciti tjesteninu s vodom - no bez ispiranja, jer se tako ispire i škrob koji se nalazi na površini. Tek tada se može dodati žlica maslinovog ulja kako se tjestenina ne bi lijepila. Da bi povezali tjesteninu s umakom, možete odvojiti malo vode u kojoj se tjestenina kuhala jer će djelovati kohezivno, odnosno umak i tjestenina će se bolje "sljubiti".
