Zamislite se u koži farmera na američkom srednjem zapadu u ljeto 1874. Imali biste puno toga za brinuti se, a kad bi slutili što će se dogoditi, brinuli bi još više. Gledajući nebo vrućeg srpanjskog dana vidjeli bi crni oblak koji se približava vašoj farmi.
I ne, to ne bi bio oblak dima, niti oblak koji sa sobom nosi tuču i munje - već oblak skakavaca.
Koliko je skakavaca bilo tamo? Procjene variraju od 124 milijarde do 12, 5 bilijuna, no tko bi ih uspio sve pobrojiti?
Oni su pojeli svoj put kroz Sredni zapad, prelazeći put širok 177 kilometara i dug 2900 kilometara. Ljeto je bilo vruće i suho, što je izrazito pogodovalo skakavcima, budući da se prerijske bilje prilagođavaju sušnim uvjetima stvarajući koncentraciju šećera u sebi. To skakavci obožavaju.
Jeli su i odjeću dok su je ljudi nosili
Jeli su, umnožavali se, jeli, pa još malo umnožavali.
Dok su skakavci formirali najezdu rijetko viđenu u ljudskoj povijesti, cijele su obitelji gladovale do smrti budući da su gladna mala čudovišta nanijela nezamislivu štetu čitavoj poljoprivrednoj industriji.
No, nisu se zaustavili samo na hrani - jeli su drvene alate, kožna sedla, pa čak i odjeću s ljudi u trenutku kad su je nosili.
Iako su pilići proždirali skakavce, to je njihovo meso pretvaralo u masno i užasnog okusa, a mrtve su bube i fekalije prekrivali površinu svega kuda bi pogled prolazio u obliku uljane mrlje na tlu. Za posljedicu, brojne su obitelji brže-bolje pobjegle sa Zapada.
Što se onda dogodilo? Najezda je trajala do 1876., sve dok skakavac Chuch Norris nije izumro na prijelazu u 20 stoljeće, što je donijelo ogromno olakšanje svima koji su preživjeli tu strahotu.
Kako nastaju najezde skakavaca?
Još se u Bibliji može čitati o najezdi skakavaca i katastrofi koju ona nosi, a nekoć su se takve najezde smatrale božjom kaznom.
Mnogi znanstvenici su se bavili proučavanjem pojave najezde skakavaca, koji su nadolazili u rojevima i određeno vrijeme prekrivali neke predjele, a potom brzo nestajali, da bi se iznova vratili. Po svoj prilici, određene vrste skakavaca su te koje donose pustoš i one doživljavaju dvije faze, ili dva različita razdoblja u jednoj sezoni. Te dvije faze su njihov pojedinačni život i život u skupinama.
U svakoj od te dvije faze skakavci se ponašaju krajnje različito. A ta različitost se najviše očituje u pogledu boja tih životinja, njihovog oblika, građe i konačno u njihovu ponašanju. Kad se nalaze u fazi pojedinačnog, osamljeničkog načina života, ti skakavci se ne udružuju i njihovo ponašanje odlikuje izrazita lijenost.
Tada njihova boja odgovara boji sredine u kojoj žive. Kad se pak nalaze u fazi skupnog, društvenog života, redovito su crne i žute boje, imaju izrazito naglašen nagon i smisao za društveni život u velikim zajednicama, živahni su i nemirni, pa čak dobivaju i povišenu tjelesnu temperaturu. Pored navedenih, postoji i čitav niz ostalih razlika, gotovo do krajnjih suprotnosti. Osamljenička faza života je ipak normalan način života jednog skakavca.
Ako se dogodi, iz nama još nepoznatih razloga, da su skakavci u fazi pojedinačnog načina života prisiljeni udruživati se, onda se rađaju jedinke sklone društvenom i skupnom načinu života. Takvi skakavci su obvezatno nemirni i razdražljivi, odmah počinju tumarati, a drugi im se pridružuju, stvaraju se čitavi rojevi i ubrzo se milijuni tih kukaca spremaju u najezdi prekriti čitava područja i na taj način napraviti pravu pustoš na mnogim poljodjelskim kulturama, piše Geek.hr.
Pogledajte video:
