Sjeća li se još tko Vita Jedličke, 33-godišnjeg češkog političara koji je u travnju prošle godine proglasio naciju Slobodnu Republiku Liberland na 7 kilometara četvornih teritorija uz Dunav, između Srbije i Hrvatske? E, pa ako je tko i pomislio, čovjek nije odustao od svog nauma. Ove je godine prvo najavio sudjelovanje Liberlanda na Svjetskom nogometnom prvenstvu ConIFA-e, nogometnog saveza nepriznatih nacija, u Abhaziji. Naposljetku je odustao, navodno zbog nedostatka sredstava, ali se od sna o libertarijanskog naciji s parlamentarnim sustavom i bitcoinom kao valutom još nije oprostio. Riječ je o komadiću teritorija na zapadnoj obali Dunava koji je prije raspada Jugoslavije pripadao Srbiji. Nakon rata, kad su susjedne zemlje počele sređivati granicu, Srbija je krenula od pretpostavke, ugrubo, da joj pripadne istočna obala, skupa s nekoć hrvatskim komadićima na toj strani, dok bi Hrvatskoj po istoj logici pripala zapadna obala Dunava. Hrvatska na to nije pristala jer bi u takvoj razmjeni dobila bitno manje teritorija.
Tako je 7 kilometara četvornih postalo predmetom spora u kojem je Srbija tvrdila da je to sad hrvatsko, a Hrvatska ga je odbijala jer nije pristajala na takvu trampu. I tako sve do travnja 2015. kad je novinar čeških novina Parlamentní listy otkrio zanimljivu situaciju, kao i kuću na lokalitetu Gornja Siga, a Jedlička ekspresno uletio na područje sa svojom djevojkom i još dvoje prijatelja koji su ga, nakon proglašenja republike, sa 100 posto glasova izabrali za predsjednika na prvim slobodnim izborima Liberlanda. Do danas je Jedlička prikupio čak pola milijuna zahtjeva za državljanstvom Liberlanda i jedini je problem to što tamo više ne smije pristupiti zbog hrvatske policije. Tako da Liberland danas službeno ima "približno nula stanovnika". Lako za to što su se ubrzo pojavili neki koji su mu htjeli narušiti suverenitet. Zaredali su projekti mikronacija Paraduin, Republika Južna Maudlandia, odnosno Autonomna oblast Panonije i slične pojave.
Jedlička je, međutim, bio prvi, čak je pobrao velike simpatije povećeg dijela građana Hrvatske i Srbije, ali ne i hrvatskih vlasti. BBC je priču s njim otkrio tek sad, ali je ponudio detaljnu priču iz njegove perspektive. Njegov plan je bio doista osnovati mjesto za život bez obaveznih poreza, bez kontrole oružja, čak je dobio i nešto novca od libertarijanskih donatora, što troši na stvari poput printanja diplomatskih putovnica. A onda su nastali problemi. Hrvatska, ako i ne želi taj teritorij, razumljivo zašto ne želi niti da se tamo netko zafrkava, svakako ne s idejama o slobodnom nošenju oružja. Nije da je tamo netko dolazio s oružjem, Bože sačuvaj, ali je taj argument hrvatske strane odličan. Tog su ljeta Jedlička i njegova ekipa završili u obližnjoj policijskoj postaji. Uskoro i još jednom. Tog ljeta sva sila ljudi, u pravilu stranaca iz cijele Europe završavala je u lokalnoj policijskoj stanici i morala je plaćati po 2500 kuna kazne. Hrvatska je tu bila na skliskom terenu.
Jer, ako bi ih kažnjavala za ilegalan prijelaz granice, bi li to značilo da Liberland ima granice? Naposljeku hrvatski sudovi nisu popušili foru i oslobodili su ga daljnjeg progona. U rujnu se Jedlička u Budimpešti susreo sa svojim ministrom vanjskih poslova Joseom Miguelom Maschiettom, da bi potom skupa otišli u Hrvatsku na nekakvu makroekonomsku konferenciju na kojoj su diplomate opskrbili luksuznim brošurama. I prosvjedovali zbog toga što im Hrvatska uzurpira pravo na prolazak do teritorija svoje republike. U Hrvatsku je Jedlička stigao predstavivši se kao turist, ne kao predsjednik. Novi mu je plan da se okupljaju na brodovima uz samu granicu s Liberlandom, jedan takav već je nabavio za 30.000 eura. U jednom trenutku novinarima BBC-ja bilo je nešto sumnjivo oko tvrdnji ministra Josea Miguela Maschietta da je bio časnik u talijanskoj vojsci i pripadnik UN-ove mirovne misije na Kosovu.
Stali su ga istraživati i vrlo brzo pronašli da je riječ o briljantnom, svjetski nagrađivanom pijanistu i kompozitoru, bivšem dirigentu državne opere u Pragu, pariške nacionalne opere, baleta Boljšoj. A to nije još ništa. Kako je porijeklom iz Ekvadora, a u Italiji ga je posvojila izvjesna obitelj, Ekvador ga već neko vrijeme preklinje da prihvati naslov počasnog konzula Ekvadora u Pragu. A onda su još malo istraživali i našli da je dirigirao samo u Veneciji, ali da su mu se čak i tamo u rekordnom roku pobunili glazbenici i otjerali ga. Ispalo je da je i Ekvador pao na varku, te mu je odmah povukao ponudu da bude konzul. U rekordnom roku ga je potjerao i šokirani Jedlička. U cijeloj priči među najzabavnijim okolnostima su reakcije iz svijeta. Hrvatska pozicija je jasna. Srbija je rekla da, koliko god joj se priča s Liberlandom čini neozbiljnom, u osnovi joj se živo fućka. Vlada Egipta nema dugo da je upozorila svoje građane da ne padaju na ponude za poslom u Liberlandu. Republika Češka se ogradila od Jedličke i njegove aktivnosti proglasila "potencijalno štetnima".
No, Jedličkina češka Stranka slobodnih građana potpuno je podržala to što radi. Kao i Kapitalistička stranka iz Norveške, Libertarijanska stranka iz Španjolske... No, to su sve bile doista egzotične pojave. U jednom trenutku, međutim, javila se Stranka neovisnosti iz Švicarske "up! Schweiz" i podržala zahtjev za neovisnosti Liberlanda. Istini za volju, teritoriji koje nitko ne želi i jesu "ničija zemlja" u međunarodnom pravu. A ove godine u srpnju čak sedam poljski parlamentaraca desničarske stranke Kukiz'15 također je zatražilo priznanje Liberlanda. Republiku je već priznalo samoproglašeno Kraljevstvo Sjeverni Sudan, a i pojedinci njemačke desničarske stranke AfD vrlo su skloni Liberlandu. Jedličkina republika danas ima diplomatska predstavništva u Beogradu, Berlinu, Istanbulu, Pragu, Kamniku u Sloveniji, Pasigu na Filipinima... Pa ako netko još misli da se Jedlička samo zafrkava...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Liberland was not the first to claim this territory. Paraduin was first and is still the rightful owner. South Maudlandia was second, but they have since given up their claim.