Prije nekih 16 mjeseci Aco Petrović vratio se u Cibonu po N-ti put, nakon igračke i trenerske uloge tad je bio preuzeo ulogu predsjednika kluba. No nije bio predsjednik koji isključivo dekorira klupske fotografije, s obzirom na olovno vrijeme kroz koje je prolazila Cibona, morao je biti predsjednik operativac.
U toj, pretprošloj, sezoni bili smo opterećeni financijskim pritiscima sa svih strana. Morali smo gasiti požare koji su buktali na sve strane, a sad smo uspjeli doći do toga da kroz desetak dana čekamo odluku Trgovačkog suda, i konačno ćemo ući u razdoblje stabilnijeg financijskog poslovanja. Da nismo radili to što jesmo – Cibona u ovom trenutku vjerojatno ne bi postojala.
Tu mu moram dati osobne kredite, ono što je tih – sad se čini davnih – dana najavljivao, doista je i realizirano. Uz određena odstupanja, za ovu priču nebitna.
Sa smjenom godina ući ćemo u dugogodišnji period u kojem ćemo imati stabilan i realan budžet. Dogovoreno je da s početkom ‘16. u klub ulaze Badel, Kraš i Franck – a treba reći da je Franck bio uz Cibonu cijelo vrijeme - uz još neka imena iz gospodarstva koja još ne želim objaviti. Sva ćemo ta imena objediniti pred Novu godinu na svečanom potpisivanju ugovora. Time ćemo nakon perioda u kojem smo kresali troškove na sve moguće načine, ne samo na ugovorima igrača nego i na telefonima i ostalom, i ponašali smo se doista ‘šparno’, ipak doći do faze u kojoj ćemo imati zajamčen godišnji budžet od jedanaest do dvanaest milijuna kuna. Naglašavam da je seniorska momčad prošle i ove sezone koštala najmanje ikad – nekih 500.000 do 550.000 eura neto.
A Aco je u međuvremenu, u rujnu, preuzeo ulogu izvršnog dopredsjednika Cibone. I time je postao ekvivalent Zdravka Mamića iz Dinama. Nije mu baš “legla” ta paralela…
Ja sam volonter u klubu… S tim da, prema Statutu, mogu aktivirati ugovor i profesionalizirati se bilo kada, u bilo kojem trenutku. No čekam na stvaranje uvjeta za to, čekam da zaživi ta nova financijska konstrukcija.
Prilikom jednog od naših prethodnih razgovora kazao si da “politika više neće ući u Cibonu”. Držiš li se i dalje toga?
Nama Grad treba, i bitan nam je, a mislim da i mi trebamo Gradu kao jedan od njegovih najpoznatijih sportskih brendova. Ali nitko iz Grada više neće određivati predsjednika Cibone. U tom smislu politike niti ima niti će je biti u klubu. Usput, očekujem da idućih dana Gradska skupština izglasa nekoliko desetaka kuna više za sport i sportaše Zagreba u idućem periodu.
Sjetih se – što je bilo s onom obiteljskom posudbom klubu? Onom s početka tvog predsjedničkog mandata?
Radilo se o iznosu od 300.000 eura, i sve je vraćeno pri uplati drugog dijela odštete za Šarića. I u ovom novijem periodu morao sam davati svoj novac…
Do javnosti to nije dolazilo…
Pa to i nije za javnost. Jednostavno nije bilo drukčijeg načina da zakrpamo rupe koje se povremeno pojavljuju, bilo je nužno.
Nego, u međuvremenu si postao i predsjednik gradskog saveza, a i član upravnog odbora te stručnog savjeta HKS-a.
I? Gdje je problem? U ožujku sam izabran za predsjednika gradskog saveza, i siguran sam da smo učinili neke promjene nabolje. Između ostalog smo donijeli stručne kriterije - a nije ih bilo u proteklih petnaest godina - prema kojima će se financirati košarka u Zagrebu. Posjeti malo naše web stranice… U HKS-u sam jedini operativac unutar upravnog odbora, pa sam time postao i spona sa stručnim savjetom.
Pa kad je već tako - što nam je s izbornikom reprezentacije? Po meni je to jedno od gorućih pitanja. Perasović je rekao ‘ne više’ odmah nakon ispadanja s Eurobasketa, a ipak je ponovno odškrinuo vrata s odmakom od dva mjeseca u razgovoru s kolegom Puljićem za SN.
Da me pitaš išta vezano uz gradsku košarku, znao bih ti reći… Ovo bi pitanje trebao uputiti prvom čovjeku hrvatske košarke…
Pokušao sam se naći s gospodinom Šukerom, do sada nije išlo. Izbori, valjda.
A ako želiš čuti moje osobno mišljenje…
Naravno…
…smatram da ne bi trebalo potrošiti Perasovića samo za ovu akciju, za jednu godinu, zapravo za dva mjeseca. No on ima ugovor s Laboral Kutxom godina plus godina, i ako bude ljeti vodio reprezentaciju, a potom želio aktivirati drugu godinu ugovora – neće dobiti licenciju od španjolskog saveza. Tako da ne bi trebalo ozbiljno diskutirati o onome što nije realno. Mislim da je sve to bio samo ‘probni balon’. Pravo je pitanje može li i želi li HKS imati izbornika profesionalca. Od ‘17. se mijenja sustav reprezentativnih kvalifikacija i dosadašnji sistem – sistem ‘part time’ izbornika – teško može opstati.
Vratimo se Ciboni – je li ti teško gledati kako Cedevita dominira u domaćoj košarci i kako uspješno brodi kroz Euroligu igrajući u KC Dražen Petrović pred punim gledalištem? S obzirom na to da ste rivali u gradu?
Svatko tko razmišlja imalo košarkaški želi da Cedevita što kvalitetnije predstavlja našu košarku u Euroligi. Bio sam na njihovoj utakmici protiv Laborala i uživao sam i u atmosferi i u njihovoj pobjedi. Okolnosti su takve da smo mi iz Cibone sad samo promatrači tih događaja, ali naša želja da prije ili kasnije idemo prema gore nije sporna. Želimo se vratiti na velika vrata. Svi ti velikani iz prošlosti – i Cibona, i Olimpija, i Partizan – dizat će se s vremenom.
Valjda si svjestan toga da me zanima kompetitivnost u Europi, nadam se da govorimo o tome.
Naravno. Za sada ćemo čekati rasplet sukoba Uleba i Fibe, koji još traje. Rasplet bi mogao za sobom povući bitne promjene, pa čak i promjenu sustava natjecanja. Pitanje je ima li regionalna liga smisla ako neće biti protočna prema Euroligi.
Slažem se. Ali s vaše sadašnje pozicije na regionalnoj ljestvici ionako vam je svejedno…
Nismo zadovoljni tom pozicijom. Uz strogo limitiran budžet, uz sve ozljede i krive procjene – od kojih ne bježimo i ne trebamo bježati – nedostaju nam dvije pobjede koje bi nas držale u priključku s četvrtim mjestom na ljestvici reginalne lige.
