U subotu, 3. 8. 1968. vremešni (79) portugalski klero-konzervativni autokrat i tvrdi kolonijalist António de Oliveira Salazar gledao je Atlantik iz ljetnikovca u Estorilu, čitao novine koje su nagovještavale intervenciju “bratskih” ruskih tenkova u Praško proljeće koje se protegnulo u kasno ljeto - 18 dana poslije gusjenice će zaškripati podno sv. Vaclava - sjeo na stolicu koja se prevrnula - agenti njegove tajne policije PIDE (Polícia Internacional e de Defesa do Estado) zajebavat će se da je to bila komunistička stolica - i udario glavom, vjerojatno zatiljkom, o beton. Od tog pada se nikad nije oporavio, umrijet će dvije godine poslije, a još će četiri godine trebati da se u Portugalu dogodi meka Revolucija karanfila u kojoj su lijeve snage udružene s katoličkim progresivcima i vojnom huntom smijenile autokraciju i otvorile put demokraciji.
310
prikaza
Lijepo se podsjetiti da je moguće zamijeniti autokraciju demokracijom
1/6
Dok svira fado’ je strip koji govori o životu pod diktaturom i terorom tajne policije u Portugalu, o sabotažama i revolucionarnim kružocima i otporima, o mrklom vremenu...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
