Težak je život na otoku i kada ne tuče bura, noć ne pada rano i jedina zabava je brojanje dana do dolaska prvih gostiju. Tako je inače, a ponekad je, evo recimo 2020. godine, još gore.
Pusto je na Hvaru ovih dana, iako je već lipanj, mjesec u kojem su se u neka bolja vremena već brojali prvi sezonski euri i uživalo u pogledu na internetske stranice za rezerviranje smještaja. One na kojima je bilo lakše naći dostupan krevet u Bijeloj kući, nego u hvarskim hotelima i apartmanima kroz koje su već od kraja svibnja pa do kasne jeseni prolazili gosti iz Europe, Amerike i, navodno, dvoje iz Zagreba.
“Turistički gledano, kao da je ožujak ili studeni. Otvoreno je tek četiri-pet restorana. Brojni se još misle što da naprave. Nema im ni katamarana. Sada im sve stiže trajektom preko Starog Grada. A za koga će i voziti, kažu nam Hvarani, pojašnjavajući da se za ‘jednog čovika koji bi doša u pusti grad’ ne isplati paliti motore”, piše Slobodna Dalmacija u reportaži iz nekad napučene destinacije.
“Lani je u ovo vrime ovde bilo sve puno. A s ovom smo se godinom vratili u ratno doba. I sad Hvarani smišljaju šta će činit, pituraju, slušaju vijesti, nadaju se gostima, čekaju ih. Još smo uvijek optimisti, iako nas službena statistika za sada demantira. Ne vjerujem da ćemo mi kapacitete popuniti Mađarima, Česima, Poljacima. Zato nam je ovo možda kolosalna prilika da Hvar dobro porazmisli o strategiji i definiranju turističkog smjera”, izjavio je gradski vijećnik Joško Rosso.
Težak je, eto, život na otoku i na pragu ljeta, ali nije, što bi rekli u Dalmaciji, svako zlo za zlo. Nije, međutim, ni za neko dobro.
Oslobođeni brige o opterećenoj infrastrukturi, riješeni stalne bitke s kršenjem javnog reda i mira, izolirani od gostiju koji, istina, puno troše, ali se slabo odijevaju, na Hvaru su odlučili pozabaviti se onim problemima za koje prethodnih godina nisu imali vremena. Istina, bolje bi bilo da ga nemaju ni sada, ali što drugo da se radi dok se more pjeni, ptičice nastupaju umjesto DJ-a ovog i onog, a rijetki konobari poslužuju kave još rjeđim gostima.
Na prijedlog gradonačelnika Rikarda Novaka, hvarsko je Gradsko vijeće izglasalo – i to jednoglasno! – odluku o obustavljanju uvođenja 5G mreže na tom otoku. Obvezali su se i da će osnovati radnu skupinu koja će istražiti vezu između 5G mreže i svih – da svih, od grla do gušterače, od dojki do testisa – vrsta karcinoma.
“Grupa naših mladih, svjesnih i društveno angažiranih ljudi doznala je da je i naš grad uključen u tih 13 odabranih lokacija koje će poslužiti kao laboratorij za testiranje nove 5G mreže, protiv koje se već diglo pola svijeta. Uložili su dosta truda da nam prije same sjednice objasne moguće posljedice ako šutke i bez otpora građane pretvorimo u pokusne kuniće za novu tehnologiju za koju još nitko nije nedvojbeno dokazao da ne utječe na zdravlje ljudi. Dapače, puno je više tekstova iz znanstvene zajednice koji ukazuju na veliku vjerojatnost posljedica na ljudsko zdravlje pri izlaganju u dužem periodu...”, napisao je na lokalnom portalu vijećnik Joško Rosso.
Isti je to onaj Rosso kojeg statistika udara u optimizam. Dosada je, zbilja, đavolje igralište. Nenavikli na lipanj u kojem se ne moraju baviti opterećenom infrastrukturom, voditi bitke s kršenjem javnog reda i mira ili gostima koji, istina, puno troše, ali se slabo odijevaju, pa tako gologuzi šetaju okolo kao da su na godišnjem odmoru, vrijedni su se Hvarani odlučili fokusirati na tehnološko-onkološke probleme.
Nije internet, ma koliko se činilo suprotno, ljudsku glupost uvećao, ali ju jest učinio sveprisutnom do te mjere da je sve manje vidljiva granica između urota kojima se dokoni zabavljaju i znanosti sa svim njenim nalazima.
Drukčije rečeno, to što nema ama baš nijednog dokaza da je 5G mreža štetnija od 4G, Hvaranima nije značilo puno, a to što bi se ovoga ljeta zbilja mogli izgristi od dosade, znači da bi uskoro mogli izglasati zabranu cijepljena na otoku ili se kreditno zadužiti zbog kupnje mjesne protuzračne obrane kojom će čistiti nebo od aviona koji, navodno, prebacuju putnike iz Kopenhagena u Split, a zapravo zaprašuju plaže i beach barove, hotelske terase i kampove, jahte i osnovnoškolsku djecu.
Ima, naime, i o tome “puno tekstova koji ukazuju na veliku vjerojatnost posljedica na ljudsko zdravlje”, toliko da se čovjeku učini kako pola svijeta vjeruje da se od cjepiva dobiva autizam, od dezodoransa otvaraju ozonske tupe – ili, ipak, zatvaraju? – dok od 5G mreže rastu treće noge i drugi nosevi.
Neizlječivi optimisti u svakoj krizi vide neku šansu. Recimo za to da se, točno kako reče Rosso, “dobro porazmisli o strategiji i definiranju turističkog smjera” na otoku koji bi rado živio od elitnog turizma, iako njegovi upravitelji čine sve da Hvar postane omiljenom destinacijom onih što tvrde da je Zemlja ravna ploča, da ima neka svjetska vlada i da svim procesima pod kapom nebeskom upravljaju ljudi gušteri, plus, naravno, Bill Gates koji, inače, nema pametnijeg posla pa smišlja kako da čipira otočke babe i njihove potomke, junake pokreta otpora protiv stupova za internet.
Eto, što nam je, pored svega mogućeg, donijela propast sezone: puno vremena da naš čovik misli. A malo mu što tako slabo ide. Za razliku od mijenjanja lancuna, mućkanja koktela i jednostavnijih matematičkih operacija poput množenja broja noćenja s cijenom dnevnog najma. Ispada, eto, da masovni turizam ipak nije bio najgore što nam se moglo dogoditi. Mi, kad ostanemo sami, uvijek možemo gore.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Uvaženi novinaru, a s čime, ste to vi dokazali da je to glupost?! Pljuje te po nečemu bez ikakvih argumenata, ono što je očito i malom djetetu ustrajno vi novinari prodajete maglu. Radije istražite nešto pa onda pljuj, Antoine Bechamp ... prikaži još! vs Louis Pasteur, imaš puno informacija pa mi onda javi tko je glup..