Serijski ubojica Gary Heidnik inspirirao je lik ubojice Buffalo Billa iz filma "Kad jaganjci utihnu". Heidnik je svoje žrtve seksualno zlostavljao, tjerao ih da muče jedni druge, čak je samljeo dijelove tijela jedne žene i njima nahranio druge. U isto je vrijeme za članove svoje kongregacije bio propovjednik Heidnik, čelni čovjek crkve imena "United Church of the Ministers of God". Sastajali su se svake nedjelje u njegovom domu kako bi slušali Heidnika kako iznosi svoje viđenje Biblije.
Pitanje je jesu li znali da je u podrumu ispod njihovih nogu Gary Heidnik imao šest zatočenih žena bačenih u rupu.
Gary Heidnik, rođen 1943., vrlo je brzo naučio kako kontrolirati ljude nakon teškog početka života. Maltretirali su ga u ranom djetinjstvu - kada bi kao već veliki dječak pomokrio krevet bio bi prisiljen objesiti prljave plahte kako bi to vidjeli susjedi. Otac ga je tukao i ponižavao.
Problemi su se nastavili kroz srednju školu, gdje je bio izoliran i neprilagođen. Iz vojske je otpušten radi šizoidnog poremećaja osobnosti. Vrlo se brzo odlučio kontrolirati ljude kroz religiju.
Svoju je crkvu započeo u 1971. u Philadelphiji sa samo pet sljedbenika i 1.500 dolara. Uskoro je imao više od 500.000 dolara za svoj kult. Naučio je kako manipulirati ljudima, pa nije dugo trebalo da dođe do toga da žene zaključava u podrum.
Iako je proglašen krivim za seksualno zlostavljanje nikada nije odradio neko vrijeme u zatvoru. Čak je optužen za silovanje supruge, Betty Disto, mladenke koju je naručio 1985. godine i koja ga je ostavila 1986., nakon rođenja sina Jesseja.
Heidnik je imao još dvoje djece s još dvije žene. Obje su se žalile na devijantne seksualne prakse i tendencije - poput zaključavanja u sobu.
Gary Heidnik kao prvu žrtvu odabrao je Josefinu Riveru, godine 1986. Gotovo je nemoguće povjerovati da ju je, na kraju, čak pretvorio u svoju suradnicu i suučesnicu u zločinima.
Život joj je, kaže, proletio ispred očiju.
"Kao da sam imala filmski projektor ispred sebe", kaže.
Heidnik ju je onda tukao batinom dok nije prestala urlati za pomoć. Bacio ju je u rupu, pokrio daskama. Jedina svijetlost koja je dolazila bila je ona između rupa na daskama.
Unutar tri mjeseca oteo je još pet žena. Sve ih je gušio, okovao, bacio u rupu i vukao van samo kada ih se treba silovati ili mučiti.
"Svaki puta kad si odcijepljen od vanjskog svijeta, mučitelj postane jedina nada za preživljavanje", priznala je Rivera kasnije.
Rivera je "prešla" na Heidnikovu stranu, a on ju je učinio šeficom drugih žena. To je bio njegov način da žene huška jedne na druge. Ako je Rivera radila što on kaže, dobila bi toplu čokoladu i hot dog, i pustio bi je da spava izvan rupe. No, bio je jasan u tome da ako ga ne posluša, može izgubiti sve svoje privilegije.
Znala je koliko je opasno ne poslušati ga. Kada bi ga neka od žena razljutila on bi je stavio "u kaznu". Bile bi izgladnjivane, izudarane i mučene. Jednoj je omotao ljepljivu traku oko glave i polako joj gurao odvijač u uho, samo da gleda kako se muče i plaču.
Rivera je shvaćala da kako ne bi izgubila privilegije, mora sudjelovati u mučenju. Jednom je rupu napunio vodom te strujom mučio svoje žrtve. Jedna je žena, Deborah Dudley, od toga umrla.
Heidnik jedva da je reagirao.
"Je, mrtva je. Sada napokon mogu imati miran podrum", rekao je Heidnik. Još je gora smrt bila ona od Sandre Lindsay, mentalno zaostale žene koju je Heidnik doveo nakon Rivere.
Ona nije mogla podnijeti iživljavanje kao ostale, pa ju je Heidnik stavio u kaznu i izgladnjivao ju danima. Kada joj je pokušao dati hranu, ona se nije micala. Skinuo joj je okove, a ona je kolabirala.
Nije bilo mjesta panici. Tijelo je odnio gore, spekao rebra u pećnici, skuhao glavu na štednjaku (radi smrada su susjedi čak zvali policiju, ali on je samo rekao kako mu je zagorilo pečenje), a noge i ruke stavio u frizer.
Onda je samljeo njezino meso, pomiješao ga s psećom hranom i odnio sve to drugim ženama da jedu.
To će preživjele žene proganjati cijeli život, ali istina je da nisu imale puno izbora. Mogle su jesti, ili umrijeti.
"Da nisam to pojela, danas ne bih bila ovdje", rekla je Jacqueline Askins.
Na kraju ih je ipak sve spasila Josefina Rivera. Heidnik ju je počeo koristiti kao mamac da bi ulovio još žena. Uvijek je bila kraj njega.
Jednom je uspjela iskoristiti trenutak njegove dobre volje i uvjeriti ga da je pusti samo na nekoliko minuta kako bi mogla vidjeti obitelj. On je pristao čekati na pumpi.
Rivera je zaokrenula iza ugla i potrčala do prvog telefona otkuda je nazvala 9-1-1 i rekla adresu te sve što se događa. Heidnika je policija pokupila točno na benzinskoj pumpi, a onda su otišli osloboditi žene iz kuće horora. Nakon četiri mjeseca zatočeništva i torture, žene su napokon bile slobodne.
Iako se pokušao izvući na ludilo, piše All That Is Interesting, Heidnik je osuđen u srpnju 1988. godine, na smrtnu kaznu. Pokušao se ubiti u siječnju 1989. godine, a njegova ga je obitelj na sve moguće načine pokušala spasiti smrtne kazne, no bezuspješno. Smaknut je injekcijom i postao posljednja osoba smaknuta u Pennsylvaniji.
Desetljeće ranije, dok je još bio u zatvoru, Heidnikova je ostavština u pop kulturi bila osigurana kada je kreiran lik Buffalo Billa u knjizi i filmu "Kad jaganjci utihnu".
Što se sektaša tiče, pitanje je koliko su znali. I nakon što je Heidnik uhićen, oni su nastavili sa sastancima. Barem jedan muškarac, imena Tony Brown, pomogao je Heidniku da muči žene. Sebe je smatrao Heidnikovim najboljim prijateljem. Bio je tamo kada je ovaj izgladio Lindsay te raskasapio njezino tijelo.
Brown je, međutim, zaista bio zaostao. Bio je, kao što je njegov odvjetnik rekao, žrtva manipulacije koja se uklapala u profil - siromašan, zaostao i crn. Susjedi su policiji potvrdili kako je i veliki dio njegove kongregacije bio mentalno zaostao.
Možda gore od toga da je ubijao, mučio, silovao i kanibalizirao svoje žrtve - Heidnik je uspio nagovoriti ljude da mu pomognu.
