Life
1469 prikaza

Lutke u izlogu: Zašto su toliko nestvarno "mršave"?

Lutke u izlogu
Thinkstock
Najbolje mjesto da opazite odjeću u prodavaonici jest ako je ona izložena na lutki, koliko god ona bila drugačije građe od vas

Lutke u izlozima i prodavaonicama imaju tijela nimalo nalik onima živih žena. Ako ste to već primijetili, niste sami. A ako ste se pritom iživcirali zbog toga, isto tako se slobodno pridružite klubu.

Britanska robna marka Oasis posljednja je u nizu koja se našla na nišanu kupaca koji su ostali zgroženi ugledavši novu ultra mršavu lutku, koju je spisateljica Rhiannon Cosslett u listopadu na Twitteru prozvala "odvratnom, štetnom i neodgovornom".

Premršava lutka u izlogu | Author: Twitter/ Die Welt Twitter/ Die Welt

U srpnju je slična meta bio Topshop, nakon što je jedna žena objavila fotografiju s pitanjem kako mogu opravdati tako mršave lutke.

Nakon te objave, javnost je počela raspravljati o mogućem negativnom utjecaju ovakvih eksponata na samopouzdanje djevojčica i mladih djevojaka, pa je Topshop objavio da više neće naručivati slične modele.

No bez obzira na njihove planove, ne možemo a da se ne upitamo zašto su uopće te lutke toliko mršave? One bi trebale predstavljati idealno žensko tijelo, a nemaju veze sa stvarnošću. 

Lutke u izlogu | Author: Thinkstock Thinkstock

Inače, od početka (a prva je predstavljena uz šivaću mašinu i struju davne 1870. godine), lutke su ličile ljudima samo po tome što su imale lažne zube, staklene oči i pravu kosu.

One koje su postojale prije njih, imale su tek ljudske obrise, te se nisu izlagale u javnosti.

Danas lutke pak ukazuju na to da ne postoji nikakva veza između svijeta mode i njihovih potrošača, što je vidljivo primjerice i po tome koliko manjka XL i većih modela odjeće, koji se običnu u trenu razgrabe.

Realne lutke

Doduše, postojalo je i vrijeme realistični lutaka. Naime, 1950-ih godina lutke su prestale izgledati kao Barbike i djelovale su normalnije s potpuno našminkanim licem i utegnutim strukovima koji su se referirali na haljine s korzetima kakve su se nosile u ono vrijeme. 

Ponekad su kipari koristili prave, žive žene dok su izrađivali lutke, iako bi čak i tad krajnji proizvod bio manji i delikatniji, kako bi reflektirao ženstvene ideale onog vremena.

Isto se događalo i 1970-ih godina, kad su lutke nalikovale najvišim i najmršavijim manekenkama, a ne prosječnim ženama koje su tu odjeću i nosile.

Iako su se zadržale te (visoka, mršava, minijaturnog struka) nestvarne proporcije, lutke su počele izgledati još apstraktnije nego prije, što je ukazivalo na to koliko su oni koji su odlučivali o njima bili usredotočeni na umjetnost, a ne stvarnost.

Lutke u izlogu | Author: Thinkstock Thinkstock

Tako moderne lutke koje danas pronalazimo u prodavaonicama - bez glava, kose ili ikakvih izraza lica, potječu iz odavanja priznanja 1920-ima i 1930-im godinama i art deco estetici ondašnjeg vremena.

A dok se javnost zgraža, modna industrija često ostaje zgrožena njihovim napadima na "lutke koje su, očito, hiperstilizirane", kažu oni. 

"To je kao da gledate Salvadora Dalija. Ne možete se uvrijediti kad izgleda kao da se on želio rastopiti na podu, jer to nije stvarnost", kaže ChadMichel Morrisette, direktor tvrtke za vizualni dizajn, CM Squared Designs.

I dok moda zadržava element fantazije, nit vodilja među pravim ženama, točnije kupcima koji ne pripadaju eliti u modnoj industriji, jest da bi moda trebala iskoračiti iz svijeta fantazije u stvarnost.

Kritičari premršavih modela ističu negativan utjecaj na viziju tijela, posebno među ženama koje su ionako već pod velikim kulturološkim pritiskom da moraju biti mršave. Stoga su neki prodavači uveli različite modele: niže i punašnije, iako mnogi napominju da je izuzetno važno kakve kupce ugošćuje koja prodavaonica. 

Ako pokazuju različite lutke, prodavači kao da govore različitim ženama da i one mogu sjajno izgledati u njihovoj odjeći, što bi im trebao biti krajnji cilj.

Doduše, mnoge će iznenaditi podatak da upravo prodavaonice srednje klase biraju najviše stiliziranih, mršavih, "finijih" manekenki, kako bi i njihova odjeća izgledala otmjenije i bolje. 

Na taj način i jeftina suknja može izgledati skupocjeno, a mršava žena se poistovjećuje s ljepotom. 

"Dok naša kultura u potpunosti ne počne prihvaćati činjenicu da postoje različite vrste ljepote, ni proizvođači neće mijenjati stvari", objašnjava Morrisette.

Drugim riječima, prihvatite svoju ljepotu, kao i onih oko vas, pa se tek onda može nastaviti borba za svijet bez anoreksičnih lutaka, piše Mic.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.