Istraživači smatraju da je do uočenih promjena došlo zbog nepoticajne zatvorske sredine, uključujući i nedostatak kognitivnih izazova i gubitka autonomije.
"Ovo je značajno i društveno relevantno otkriće jer je vrlo vjerojatno da zatvorenici pušteni na slobodu imaju manju sposobnost živjeti život poštujući zakone, nego li prije služenja kazne", zaključili su.
Istraživači su otkrili da su zatvorenici postali manje ekstrovertirani i pristojni od očekivanog, oni su zato stekli veću razinu savjesnosti, veći osjećaj za red i veću samodisciplinu.
Istraživači, predvođeni profesoricom Johannom Masche-No sa sveučilišta u Kristianstadu, ne vjeruju da su zatvorenici svojim odgovorima pokušali impresionirati ispitivače jer je anketa napravljena anonimno, podaci povjerljivi i zatvorenici su zaključili su da su zatvorenici pokušavali dojmiti tim koji ih postavlja pitanja - jer su rezultati bili povjerljivi i zatvorenici su neke svoje druge osobine opisali vrlo nezahvalnim terminima.
Zato istraživači misle da njihova otkrića odražavaju oblik pozitivne prilagodbe zatvorskim uvjetima:
"Okolina u zatvoru vrlo je stroga i traži poštivanje pravila i normi a privatni prostor je ograničen", zaključili su. "Takvo okruženje zahtijeva od zatvorenika koji borave u zajedničkim ćelijama, da usvoje red i disciplinu kako bi izbjegli formalne kazne, ali i one neformalne akcije njihovih sustanara."
To im može pomoći da ne upadaju u probleme. Iako su takvi zaključci istražvanja iz Švedske u kontradikciji s onima iz Nizozemske, vrijedno je napomenuti da dok su nizozemski zatvorenici postali impulzivniji i manje pažljivi, oni su također pokazali veće sposobnosti korištenja prostora i održavanja reda.
Drugi razlog mogao bi biti taj da je u Švedskim zatvorima veća empatija prema zatvorenicima kad je u pitanju rehabilitacija, nego li je to slučaj u drugim zemljama.
Rezultati su pokazali da su zatvorenici imali normalnu, čak i povećanu razinu suradnje.
Rezultati istraživanja potaknuli su raspravu o reintegraciji kriminalaca u društvo, kaže Sigbjørn Birkeland s norveške Ekonomske škole koja je s kolegama provodila jednu od tih studija.
"Zajednička percepcija ... jest da su kriminalci loši momci kojima nedostaje prosocijalna motivacija i ta se percepcija može potencijalno upotrijebiti za opravdavanje teških kazni", napisali su.
Njihovi rezultati pokazuju da kriminalci mogu biti jednako prosocijalno motivirani kao i opća populacija.
"Budući da se svijest mijenja i da je karakter ličnosti podložan promjenama, nadamo se da će se uložiti veći napori u istraživanja o tome kako zatvorska sredina može oblikovati ličnost zatvorenika, što bi moglo utjecati na njihovu resocijalizaciju kad budu pušteni na slobodu.", zaključuju znanstvenici.
No, istaknuli su da rezultati istraživanja o svjesnosti i suradnji zatvorenika pokazuju da ne treba gubiti nadu i da boravak u zatvoru pokazuje koji bi mogli biti potencijalni ciljevi programa rehabilitacije.
"To nisu samo apstraktni problemi koji samo zanimaju znanstvenike: oni imaju duboke implikacije na to kako se brinuti o onima koji se vraćaju u vanjski svijet, što je jednako važno i za one koji su trenutačno u zatvoru, kao i za one koji će jednog dana dočekati njihov izlazak. Očito je da stroži zatvorski uvjeti i dugotrajni boravak iza rešetaka ima veće implikacije na psihu zatvorenika, pa se i povećava rizik od ponovnih kaznenih djela.
Na kraju, društvo se može suočiti s izborom. Možemo strože kazniti počinitelje čime riskiramo da im se stanje pogorša, ili možemo prilagoditi kazne na način kojim bi pomogli i prijestupnicima i društvu da bostanu bolji, piše BBC.
