Julia Wallace je bila britanska kućanica koja je živjela u kući br. 29 u ulici Wolverton u Liverpoolu. Njezin suprug William Herbert Wallace bio je uspješan čovjek, koji je radio kao britanski vojni dobavljač u Indiji, a zbog zdravstvenih se problema vratio u Veliku Britaniju. Par se upoznao 1911. i živjeli su sretno - dok je Julia bila domaćica, William je radio kao agent osiguranja.
Često su organizirali glazbene večeri u svome domu - dok je William svirao violinu, Julia je svirala klavir - a obitelji i prijateljima se činilo kako ništa ne može pokvariti njihovu bračnu idilu, sve do jednog dana...
Pogrešna adresa i brutalno ubojstvo
William je u ponedjeljak 19. siječnja 1931. došao u šahovski klub Liverpool gdje je imao zakazanu svoju uobičajenu partiju šaha. Za vrijeme igre, a na recepciji je telefonski ostavljena poruka za njega. U poruci je stajala zamolba da posjeti adresu 25 Menlove Gardens East u 19.30 h sljedećeg dana, kako bi raspravio o mogućnostima osiguranja s muškarcem koji je rekao da se zove "R.M.Qualtrough".
Sljedeće se večeri William tramvajem zaputio na tu adresu u rečeno vrijeme tek kako bi otkrio da to mjesto ne postoji - postojao je Menlove Gardens South, North i West - no ne i East gdje je on trebao doći.
William je za pomoć pri pronalasku misterioznog Qualtrougha pitao i obližnjeg prodavača novina, kao i policajca na cesti - no bez puno sreće. Nakon potrage od oko 45 minuta, odlučio se vratiti kući.
Na povratku je sreo svoje prve susjede, Johnstonse, koji su upravo izlazili na večeru. On im se požalio kako ne može ući u svoju kuću, kako očito nešto ne funkcionira s vratima. Dok su oni gledali, Wallace je pokušao otključati vrata sa stražnje strane, te je u tome i uspio. Unutra je pronašao svoju suprugu Juliju u lokvi krvi. Julia je bila brutalno ubijena.
Tko je kome namjestio?
William je bio u šoku - tijelo njegove žene bilo je pretučeno i posve krvavo te ostavljeno da leži na podu u dnevnom boravku. Pozvao je policiju, koja ga je odlučila uhititi nakon dva tjedna.
Naime, ispitivali su ga kad je točno primio neobičnu telefonsku poruku, gdje je tražio pozivatelja i s kime je razgovarao, koga je vidio i slično. Policija je navodno imala dokaze da je u šahovski klub poziv upućen s obližnje govornice udaljene svega 200-injak metara te su sumnjali kako je Wallace sam ubio suprugu, pokušavajući policiju navesti na pogrešan trag.
Na odijelu koje je nosio te večeri nisu pronađeni tragovi krvi, koji bi morali biti tamo s obzirom na brutalnost ubojstva, no policija je tvrdila kako se zaštitio ogrtačem koji je pronađen ispod njena tijela. Također, originalnu procjenu vremena smrti s 20 sati su promijenili na 18 h i 30 minuta.
Wallace je osuđen na smrtnu kaznu, iako je cijelo vrijeme tvrdio da je nevin. U postupku bez presedana, Sud za kriminalne žalbe odlučio ga je osloboditi, što je bio prvi takav slučaj u Velikoj Britaniji.
Pravi ubojica
Bizarno ubojstvo Julie Wallace inspiriralo je brojne autore kao i detektive na istraživanje slučaja. Tako je 1960-ih pisac krimića Jonathan Goodman tvrdio kako je glavni sumnjivac trebao biti Wallaceov kolega s posla u svojoj knjizi "Ubojstvo Julie Wallace".
Zločin je 1980-ih istraživao i urednik vijesti Roger Wilkes, koji je otkrio kako je taj drugi sumnjivac policiji dao alibi, a kojeg je potvrdila njegova navodna zaručnica. Bila je riječ o 22-godišnjem Parryu, koji je prosperirao na poslu zbog njegova uhićenja, a vjerojatno i ukrao njegov novac iz kuće. No, Wallace je pak tvrdio kako to njegov kolega Parry sigurno nije učinio.
Što se zaista dogodilo, čini se da nikad nećemo saznati.
