Life
1969 prikaza

Mit o 70 djevica koje u raju čekaju džihadiste

Islamska država
Twitter/ Die Welt
Što toliko u tom mitu o sedamdeset djevica razgaljuje zapadnjake, bilo liberale bilo konzervativce, donosi portal Novosti

Mitom o sedamdeset djevica koje u raju čekaju poginule džihadiste jednako su fascinirani i islamski fundamentalisti i zapadni sekularisti. Što je toliko privlačno islamistima u viziji sedamdeset djevica? 

Očito ne samo neograničeno-ograničeni seks. To mogu dobiti i bez ovog – ‘djevice’. Ako je do seksa – a jest – zašto onda ‘djevice’ imaju prednost pred ‘ljepoticama’, ‘mladim ženama’ ili ‘strastvenim ženama’? Naposljetku, ‘djevice’ mogu biti i ružne, stare, hladne…

Što bi zgrozilo zapadnjake?

S druge strane, što toliko u tom mitu o sedamdeset djevica razgaljuje zapadnjake, bilo liberale bilo konzervativce? Valjda ne samo ‘naivnost’ islamista, njihova iracionalnost, odnosno njihova mizoginija i krvožednost. Bi li zapadnog liberala/konzervativca toliko zgrozilo obećanje o raju sa sedamdeset ‘Playboyevih’ duplerica? 

Zasigurno ne – o tome možda i sam sanja. I opet, nije sve u seksu. Ima nešto, izgleda, i u djevicama. Posrijedi nije tek zgražanje nad zagrobnim obećanjem neograničeno-ograničenog seksa. Već možda, prije svega, zgražanje nad serijskom destrukcijom nevinosti.

Djevičanstvo je i duhovna kategorija

Dijelove odgovora na pitanje o propagandnoj privlačnosti sedamdeset djevica, kako s jedne tako i s druge strane, moguće je pronaći u studiji ‘Djevice’ Anke Bernau. Što bi se reklo, djevičanstvo je teško pitanje. No Njemica s engleskom adresom pažljivo ga raspliće. 

Kao prvo, djevičanstvo nije samo fizička već i duhovna kategorija. Kao drugo, ne postoji jedinstven, apsolutni način da se dokaže djevičanstvo, ni u ponašanju ni putem fizičkog pregleda. 

Stari zapisi govorili su da se djevicu može prepoznati po sramežljivosti, skromnosti ili obaranju očiju pred muškarcima, odnosno da je urin djevice ‘čist i iskričav’, te da djevica urinira ‘s višega’.

Za crkvu je to 'božji dar'

Sve to neće puno pomoći poginulim džihadistima. No od pomoći im nije ni znanost, koja je došla do zaključka da je vrlo teško utvrditi puknuće himena odnosno vaginalnu penetraciju. 

Također, postavlja se pitanje je li odsustvo vaginalne penetracije jedini dokaz djevičanstva. Što je u tom slučaju s analnom ili oralnom penetracijom? A da ne govorimo koliko je teško utvrditi liječničkim (ili svećeničkim) pregledom prisutnost duhovnog djevičanstva.

Također, djevičanstvo nije samo fizička/duhovna kategorija, ono je i socijalna kategorija. Za crkvu ono je – ‘božji dar’. Kršćanstvo je apsolutno uzdizalo djevice. No ipak, samo do neke mjere. 

Za građane je to samo roba na tržištu

Neki poseban status žena-djevica unutar crkve i društva nije se mogao tolerirati. Iako nositeljice ‘božjeg dara’, djevice su ipak prvenstveno žene, i to je ono što u patrijarhalnom društvu određuje njihov položaj. S druge strane, za građanstvo je djevičanstvo roba koja se daje na tržište. Zbog kontrole nasljeđivanja vlasništva djevičanstvo je bilo (a na neke načine i još uvijek jest) na visokoj cijeni. 

Očevi i obitelji svoju su žensku djecu prodavali kao djevice, a potencijalni ženici su ih kao takve kupovali. U toj strukturi, djevica kroz seks – i brak – od vlasništva oca postaje vlasništvo supruga. Premda se uloga oca u posljednje vrijeme donekle izmijenila, naglašava Anke Bernau, čin defloracije i dalje se predstavlja kao zauzimanje djevičanskog teritorija od strane muškarca.

Seks je očito pokretač

Uglavnom, djevičanstvo nije samo granica između djetinjstva i odraslosti, nevinosti i iskustva, ovog ili onog položaja žene u društvu ili ove ili one vrijednosti žene na tržištu – ono je i simbol, odnosno identitet koji se odupire jednoznačnim definicijama. 

Kako nekad, u vrijeme stroge patrijarhalne kontrole, tako i danas, u vrijeme snažnih konzervativnih kampanja (prije svega u Americi) za seksualnu apstinenciju djevojaka i žena.

Vratimo se na početak. Unutar mita o sedamdeset djevica islamisti kao da su preuzeli ulogu mladića kojima je cilj njihova defloracija, a zapadnjaci ulogu očeva kojima je uloga protekcija djevičanstva. Seks je očito pokretač džihada (bigamija za života, djevice poslije njega). 

Barem je to nešto što Zapad može dobro razumjeti, usprkos kulturnim razlikama ‘koje nisu male’. U ‘slučaju djevica’, djevičanstvo je za jedne nešto poput zagrobnog ratnog plijena, za druge je vraćanje djevičanstva u optjecaj temelj obnove konzervativnih vrijednosti.

Tekst je izvorno objavljen na portalu Novosti.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.