Jack Barsky održao je hladnu glavu dok se približavao kružnom toku ispod autoputa na West Sideu. U ruci je držao komad krede i usput povukao po zidu vodoravnu liniju. Da je koji pješak to primijetio, pomislio bi da je to nešto što je nacrtalo kakvo dijete. Ali, kad je određeni KGB-ov tajni agent, vozivši se iz svog utočišta u Bronxu prema svom mjestu na kojem je radio u UN-u, uočio taj znak, informirao je svoje drugove i odmah su znali što to znači:
Barsky se javio sa svoje dužnosti u New Yorku. Washington Post napisao je sažetak knjige bivšeg KGB-ovog agenta u SAD-u "Duboko u tajnosti". Bila je 1978., Hladni rat bio je u punoj snazi, Barsky je bio špijun, ilegalno u SAD-u pod ukradenim identitetom. Jedan pogrešan potez mogao ga je poslati doživotno u zatvor. Ali, kako piše u knjizi, dogodilo mu se ono najopasnije od svega; zaljubio se u Ameriku.
Čovjek koji je bio poznat kao Jack Barsky rodio se kao Albrecht Dittrich 1949. u Istočnoj Njemačkoj. Jedna od prvih uspomena bila mu je radijski prijenost pogreba Josifa Staljina 1953. i kako njegov otac govori: "Drug Staljin je bio veliki čovjek." Dittrich je u komunističku partiju ušao još kao student. Njegov prvi susret sa svijetom komunizma iz sjene bio je 1970. kada mu je netko pokucao na vrata sobe u studentskom domu u kojem je bio smješten.
Misteriozni čovjek, ispostavilo se, bio je iz Stasija i pitao ga je bi li bio voljan okušati se u radu za vladu. Zainteresiran, Dittrich je odgovorio potvrdno i nekoliko dana poslije bio je već na sastanku s KGB-ovim operativcem. "U doba kad su me regrutirali Sovjetski Savez je definitivno bio na vrhuncu svoje moći. Nisam imao problema s time da radim za Ruse. Oni su bili naš veliki brat i vodili su nas (DDR) u obećanu zemlju", napisao je Dittrich.
Ušao je u KGB-ov trening s namjerom da ga jednog dana tajno pošalju u New York. Proučavao je američku kulturu, lekcije iz engleskog pomogle su mu da iz izgovora izbaci strani naglasak. Naučio je kako slati i primati kodirane poruke, kako da javi da ga prate, kako da prima novac i najpovjerljivije informacije s kolegama agentima. Agenti KGB-a koji su već bili u SAD-u, na groblju u Marylandu pronašli su savršeni američki identitet.
Bio je to Jack Barsky, dječak koji je 1955. umro u dobi od 10 godina. Jedan drugi agent, koji se predstavio kao Barskyjev otac, došao je do njegovog rodnog lista. Dittrich je dobio krivotvoreni kanadski pasoš i pomoću njega je ušao u SAD. I čim je prešao granicu, riješio ga se, ponovno se rodivši kao Amerikanac – Jack Barsky. Imao je 29 godina, bila je 1978. i potpuno je uronio u zapadnu pop kulturu. Isprva je našao posao kao kurir na biciklu kako bi stekao uvjerljivu radnu povijest i nabavio nešto novca.
1981. upisao je na Koledžu Baruch kompjuterske sustave završio studij za samo tri godine s ocjenom 4.0. Od nekoga tko je već završio visoki studij iz kemije i čak držao satove na sveučilištu u Njemačkoj, nije se manje ni očekivalo. Jedna stvar ga je jako brinula. Morao je držai govor kao najbolji u svojoj klasi. "Da su moji šefovi u Moskvi vidjeli da imam nedopušteni javni natup, mogao sam očekivati kaznu", prisjetio se Barsky. Pokušao je to izbjeći, tvrdio je da je sramežljiv.
Ali dekan nije htio čuti za to i tako je Barsky, kao tajni KGB-ov agent, nastupio pred 4000 kolega koji su mislili da je on jedan od njih na bini na Madison Square Gardenu. Našao je posao u odjelu za informacije u Metropolitan Life Insurance Co. Zarađivao je 21.500 dolara godišnje (oko 50.000 danas). KGB je bio oduševljen. "Osiguravajuće tvrtke uvijek su bile blizu vrha kapitalističkih zločinaca u komunističkoj propagandi", napisao je Barsky.
U tvrtki je brzo napredovao, kako su se šefovi iz KGB-a i nadali, te je bio u stanju početi špijunažu s radnog mjesta. Dobio je 10.000 dolara za nabavku i prosljeđivanje softwarea koji je koristio MetLife. Samo, on je volio svoj posao i smatrao je da ga kolege na poslu tretiraju dobro. U stvari, KGB-ov špijun počeo se osjećati dobro u svom novom američkom životu: "Pukotine u mom ideološkom oklopu počele su rasti do otvorenih širokih raspuklina."
Omekšala ga je i ljubav. Zaljubio se u ilegalnu emigranticu iz Gvajane po imenu Penelope. Oženio ju je nadajući se da će joj time pomoći da stekne američko državljanstvo. Ispalo je da mu je za to trebala samo vozačka dozvola i rodni list. Preselili su u Ozone Park u Queensu i Penelope im je rodila kći Chelsea. Djevojčica je istog trenutka postala svjetlo u Barskyjevom životu. Bio mu je to poznat osjećaj. Imao je odranije dva sina s bivšom djevojkom i suprugom, koja je također bila KGB-ova agentica, u DDR-u.
Kada je 1988. stigla zlokobna poruka iz Moskve, on ju je ignorirao. "Pripremi se za hitan odlazak. Imamo razloga vjerovati da je tvoja krinka probijena, da si u ozbiljnoj opasnosti", glasila je poruka. Dva tjedna poslije, čovjek mu je pristupio u podzemnoj željeznici na raskrižju 80. ulice i Hudsona. Vidio je malu crvenu točku nacrtanu na suprotnom zidu, KGB-ov signal da odmah mora napustiti SAD. I to je ignorirao.
U danima nakon toga u podzemnoj mu je pristupio čovjek i rekao: "Moraš odmah doći doma inače si mrtav." Barsky je bio slomljen. Volio je suprugu i kćer, imao je prijatelje, uživao je u svom poslu, SAD mu je postao draži od istočne Europe. Odlučio je ostati i riskirati da ga ili raskrinkaju ili otmu ili ubiju. A onda mu je palo na pamet, Moskvi je javio da ima AIDS.
U to je doba AIDS bio smrtna presuda i rekao im je da se zarazio od bivše djevojke koja ga je zaradila od bivšeg dečka, te da se neko vrijeme mora prikriti kako bi išao na liječenje. Rekao je KGB-u da 60.000 dolara, koliko mu se nakupilo na računu agenta, daju njegovoj supruzi u DDR-u. Nakon toga je prekinuo kontakt. Nevjerojatno, KGB je pomislio da je umro. Imao je suprugu, kćer, dobio je sina Jessieja i svi su odselili u ruralnu okolicu New Jerseyja gdje ga je premjestila njegova tvrtka MetLife.
Kada se konačno Sovjetski Savez raspao 1991., KGB-ov arhivist Vasilij Mitrohin prebjegao je britanskim obavještajcima s popisom agenata na kojem je bilo i ime Jacka Barskyja. FBI ga je počeo motriti, čak se uselio u sudjednu kuću. Barsky je morao priznati svojoj supruzi kako bi spasio brak. "Moram ti nešto reći", kazao joj je u ozvučenom domu. Priznao joj je da je bio KGB-ov agent i da je prekinuo veze s Moskvom kako bi zaštitio obitelj.
"Mogao bih biti uhvaćen ili ubijen. Bi li ti to što značilo?" U svibnju 1997. na cesti Route 80 u Pennsylvaniji zaustavila ga je policija. Kad je izašao iz automobila na poziv policajca, prišao mu je drugi muškarac. "Posebni agent Reilly, FBI. Htjeli bismo razgovarati s vama", kazao mu je. Tog vikenda slavio je 48. rođendan i pitao se gdje će provesti 50. Sljedećih mjeseci kazao je FBI-ju sve što je mogao. Svojim kolegama iz KGB-a znao je samo prva imena, a i za njih nije bio siguran jesu li prava.
Jedino mjesto za kontakt kojega se sjećao bila je adresa u Berlinu na koja je slao kodirana pisma. "FBI je već imao jedno", napisao je. I tako je vlada odlučila da ga neće kazneno progoniti, legalizirala je i njegov i status supruge, a Joe Reilly iz FBI-ja postao mu je dobar prijatelj. Mitrohinovi spisi naveli su Barskog da vjeruje da je on bio u trećem valu KGB-ovih ilegalaca u SAD-u. Misli da je on jedan od šest koje su planirali poslati u tom valu.
Prema Mitrohinu, sva tri vala sasvim su propala. Barsky vjeruje da je sada siguran od pokušaja ubojstva, sudbine koja navodno zatječe Putinove neprijatelje. "Ne bi se isplatilo, ne bi imalo smisla" kaže on. "Svi koji bi imali razloga za neku osobnu osvetu meni, ili su već mrtvi ili su prestari da bi ih bilo briga." Sada ima 67 godina. Nekoć ateist, postao je vjernik. Živi u Georgiji s trećom suprugom i mladom kćeri.
Tijekom godina obnovio je odnos sa sinovima u Njemačkoj. S puta u Njemačku 2015. ima veliku sliku sa svo svoje četvero odrasle djece. I još je dobar prijatelj s Joeom Reillyjem koji je sad u mirovini. "SAD", rekao je, "još uvijek je najveća zemlja u svijetu."
