Većina ljudi ne zna za belgijskog kralja Leopolda II, no trebali bi znati - njegova pojava trebala bi izazvati odbojnost sličnu onoj prema Hitleru, Mussoliniju, Staljinu - jer je počinio genocid te je odgovoran za smrt više od 10 milijuna ljudi u afričkoj republici Kongo. O njemu se ne uči u školama, a i rijetko ga se spominje u medijima, jer nije uključen u popularan dio povijesti o tlačenju ljudi, primjerice kao ropstvu u SAD-u ili holokaust, no on je ipak dio kontinuirane povijesti kolonijalizma, imperijalizma, ropstva i genocida u često zaboravljenom dijelu svijeta, Africi.
Kralj Leopold II je vodio golemo carstvo na posebno okrutan i diktatorski način na način koji gotovo premašuje zločine najvećih zlikovaca 20. stoljeća. Na prijestolje je došao 1865, a u samoj Belgiji se njegova vladavina činila iznimno mekom i nježnom - kako je i pristajalo zemlji koja je nakon demokratizacije željela brojne reforme. Imao je ambicije izgraditi veliko imperijalno carsto i bio je uvjeren, kao i većina državnika tog vremena, da je nacionalna veličina proporcionalna resursima koje bi mogao izvući iz kolonija. Prikrivao je svoje poslovne transakcije kao "filantropske" i "znanstvene" napore pod zastavom Međunarodnog afričkog društva, a koristio je robove kako bi izvukao maksimalnu korist iz koloniziranih država. Njegova je vladavina tamo nametnuta putem privatne vojske, radnim kampovima, sakaćenjem tijela, mučenjima, smaknućima...
Carstvo je bilo poznato pod nazivom Slobodna država Kongo, a Leopold II je bio neosporni gospodar robova u njemu. Kongo je administriran kao osobni posjed Leopolda za njegovo osobno obogaćivanje. Ta najveća svjetska plantaža, službeno 76 puta veća od same Belgije. posjedovala je bogate mineralne i poljoprivredne resurse te je izgubila gotovo polovicu svoje populacije do prvog službenog popisa stanovništva iz 1924. prema kojem je u Kongu živjelo samo 10 milijuna ljudi.
Zanimljivo je kako se u svijetu o Africi uči samo kroz karikaturne prikaze povijesti Egipta, kroz HIV epidemiju, izvor ropstva te južnoafrički Apatheid, uz neizostavne slike savana, pustinja i safarija idealnih pejszaža. Ono o čemu se ne uči je Veliki afrički rat kralja Leopolda kroz genocid Konga, radne logore koji su mogli služiti kao ideal onim nacističkima te nesmiljenoj tiraniji. Tako jedan Leopold II nije dobio nadimak Hitlera, već su se njegove žrtve pripisale posljedicama kolonizacije.
Sakaćenja su bila normalna pojava
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća u Europi je vladala velika potražnja za gumom zbog sve veće upotrebe automobila i bicikala. Pošto je Kongo bio bogat kaučukom, koji se cijedi iz stabla kaučukovca, započelo je iskorištavanje te sirovine. Ukoliko domoroci nisu donijeli dnevnu dozu kaučuka, brutalno bi ih se bičevalo ili bi im se odsijecali udovi, najčešće ruke.
Često su Belgijanci spaljivali čitava sela i poubijali bi čitave narode. O tome se nije pričalo tada, isto kao što se danas ne govori o svim strahotama tog istog Konga. Prodajom gume Leopold je stekao ogromno bogatstvo i izgradio velebne zgrade u čast sebi i svojoj zemlji nastalo na krvi tolikih ljudi.
I danas u znaku krvi
Na istoku Konga danas djeluje dvadesetak paravojnih skupina od kojih su mnoge poduprte od strane Ruande, Ugande, a indirektno (ili direktno, teško je dokazati) velikih svjetskih kompanija. Crpu se rudna bogatstva. Nije riječ o dijamantima, zlatu i srebru, aveć o rudači nazvanoj koltan, koja se kao crni metal koristi u proizvodnji gotovo svih elektroničkih uređaja. Mobiteli, laptopi, optički kablovi, oružje, samo su neki od njih. Majka priroda je htjela da se oko 50 posto svjetskih zaliha koltana nalazi upravo u Kongu.
Pohlepa i proždrljivost za bogatstvom Konga nema kraja, a danas jedina stvar koja vrijedi manje od kalašnjikova (20 dolara) je cijena ljudskog života, iako se tamo nalazi najveća misija UN-a s čak 20-ak tisuća vojnika.
