U povijesti je Alfred Kinsey ostao zapisan kao "otac seksualne revolucije" a njegov otvoren i znatiželjan stav prema seksu postao je zapravo dio onog, današnjeg, uobičajenog života. Napisao je dva dubinska istraživanja ljudske seksualnosti poznate pod nazivom Kinseyjevi izvještaji i pomogao je otvoriti put seksualnim slobodama i gay pokretu 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.
No često je predmet rasprave bio njegov kontroverzni način na koji je provodio svoja istraživanja, ta mračna strana njegovog naslijeđa.
Alfred Kinsey rođen je u Hobokenu 1894. godine. Njegov otac Alfred Kinsey Sr. bio je pobožni protestant koji je predavao na Institutu tehnologije. Odrastao je u strogom kućnom okruženju i možda je ono zapravo potaknulo njegovo zanimanje za seks.
Od malih nogu zanimala ga je biologija i posjećivao je prirodne satove tijekom ljeta na jezeru Wawayand. 1911. godine priključio se izviđačima, bio dobar u školi i proglašen najboljim učenikom generacije u srednjoj školi. No njegov otac nije bio previše impresioniran postignućima svog sina. Bio je grub i oštar čovjek dok je njegov sin bio mladić krhkog zdravlja, koji je često obolijevao a sam ga je prisilio da se uključi na Stevensov Institut tehnologije gdje je izdržao dvije godine.
Na kraju je odlučio da će riskirati gnjev svog oca i napustiti Institut i na Bowdoin College konačno studirati biologiju. Nažalost nikada se nije pomirio sa svojim ocem, koji nije bio ni na njegovoj promociji 1916. godine. Neki biografi tvrde kako ga je ova rana pobuna protiv tog strogog odgoja oblikovala u odlučnog čovjeka koji je "transformirao svoju osobnu borbu protiv viktorijanske moralnosti u javnu borbu".
Nakon što je doktorat stekao na Harvardu postao je asistent zoologije na Sveučilištu Indiana. Tu je upoznao i Claru McMillen koja ga je očarala ga je pa ju je dva mjeseca nakon toga zaprosio. Vjenčali su se u lipnju 1921. godine.
Kinsey je tada bio neiskusan po pitanju ljubavi, i seksa, a navodno je i sumnjao u svoju seksualnost. Kada je došlo vrijeme da konzumiraju svoj odnos, jako su se mučili. No kako su oboje bili znanstvenici tako su se za taj čin detaljno pripremili, odradili istraživanje kako bi mogli biti bolji ljubavnici. Postali su tako dobar izvor informacija neiskusnim studentima na sveučilištu i tada je Kinsey krenuo novim putem.
"Da Amerikanci nisu toliko inhibirani, 12-godišnjak bi znao većinu ovih stvari iz biologije koje govorim sada vama kao starijim studentima i onima koji će ubrzo diplomirati", jednom je rekao na predavanju.
No Kinseyju nije bilo dovoljno samo govoriti o znanstvenim podacima oko seksa, želio je određene stvari dokazati i prikazati, pa je počeo prikupljati podatke o seksualnom ponašanju svojih studenata. Pozvao je svakog studenta na privatan razgovor s njim, kako bi mu odgovorili na pitanja o kojima možda nisu željeli pričati pred svima na predavanju. Njihove odgovore je snimio kako bi ih mogao razumjeti i s namjerom da napravi sveobuhvatni zapis o ljudskoj seksualnosti.
U gradovima je intervjuirao prostitutke, homoseksualce, kriminalce i druge. U međuvremenu je sveučilište u suradnji sa Rockefeller Foundation utemeljilo Institut za istraživanje seksa 1947. godine, a on je postao njegov direktor. Prikupio je oko 5300 zapisa "seksualne povijesti" koje je objavio u prvoj od svoje dvije knjige poznate pod nazivom Kinseyjev izvještaj, Seksualno ponašanje muškarca, objavljena 1948.godine.
Javnost je iznenadila i tvrdnja iz knjige kako je "možda najveći dio" muškaraca imao nekako homoseksualno iskustvo u svom životu. Tvrdio je kako je "60 posto" tinejdžera (dječaka) imalo neku vrstu "homoseksualnih aktivnosti". Knjiga je predstavila i skalu heteroseksualnosti i homoseksualnosti, poznatu pod nazivom "Kinseyjeva skala''. Spektar se kretao od 0 - isključivo heteroseksualna osoba, do 6 - isključivo homoseksualna osoba.
Jedan od njegovih ciljeva, kako je sam govorio, bio je prikazati da "gotovo sve tzv. seksualne perverzije zapravo spadaju u raspon biološke normalnosti", tj. da bez obzira kakvu seksualnu potrebu netko imao, sve je to prirodno, normalno i prihvatljivo. Potvrdio je svoje tvrdnje uspješnom knjigom objavljenom 1953. godine Seksualno ponašanje žene.
No kako je njegov rad napredovao, tako su se i povećavale kritike.
Među njegovim kritičarima bio je i evangelist Billy Graham.
"Nemoguće je ocijeniti koliko će ova knjiga našteti moralu Amerike koji je već ionako u lošem stanju", govorio je.
Kasnije te iste godine financiranje Kinseyjevog instituta je zaustavljeno.
Nakon njegove smrti 1956. godine rasprava o njegovom radu postala je dio svakodnevice i čini se kako je društvo pripremio za seksualnu revoluciju koja je uslijedila. Imao je dobar odnosa sa svojom suprugom u kojem su dobili četvero sinova. Unatoč tome njegovo nasljeđe prepuno je kontroverzi.
Iako su ga nazivali "ocem seksualne revolucije" njegovi kritičari nisu bili samo iz vjerske zajednice. Stručnjaci koji se bave statistikom govorili su kako je njegovo istraživanje bilo u nekoj mjeri pristrano, jer je obuhvaćalo samo subjekte koji su "seksualno aktivni i avanturisti". Možda je i sam bio pristran u korist seksualne aktivnosti, pa je jednom tako rekao kako "postoje samo tri vrste seksualnih abnormalnosti: apstinencija, celibat i odgođeni brak".
Pitali su se mnogi i koliko je profesionalan u provođenju svojih istraživanja. Navodno je poticao svoje ispitanike da se upuste u seksualne aktivnosti pa čak i s njim. Njegov asistent Clyde Martin čak se upustio u seksualni odnos s njegovom suprugom.
Kinsey je snimao seksualne odnose između subjekata svojih istraživanja, asistenata i prijatelja, a u nekima čak i sudjelovao. Skupljao je erotiku iz cijelog svijeta, sadržaj koji je tada bio ilegalan.
"Na neki način bio je nemilosrdan, a mogli bi čak reći i nemoralan, barem ne konvencionalno moralan. Ako je netko imao njemu važne seksualne informacije, on bi ih iskoristio", rekao je jedan od njegovih biografa Jonathan Gathorne-Hardy.
Otišao je toliko daleko da je istraživao seksualnu stimulaciju kod djece stare samo pet mjeseci.
Za svoju knjigu Seksualno ponašanje muškaraca intervjuirao je i 63-godišnjeg pedofila Rexa Kinga koji je "do orgazma pokušavao dovesti dječake starosti između dva mjeseca do 15 godina". Tek je nedavno otkriveno kako podaci u njegovim istraživanjima o seksualnosti djece potječu od jednog čovjeka, a ne od njih nekoliko kako je sam Kinsey u početku tvrdio.
Možda mu je zapravo, štiteći ga na takav način, omogućio da takve stvari i radi.
Iako se i dalje provode rasprave je li bi on bio neustrašivi pionir ili "znanstvenik opčinjen seksom", činjenica je kako njegova otkrića neće nestati iz naše povijesti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Jedina cinjenica je da je bio pedofilcina novinar si istrazi