Milijuni žena širom svijeta obole od PTSP-a neposredno prije ili nakon poroda. PTSP je anksiozni poremećaj uzrokovan vrlo stresnim, zastrašujućim ili uznemirujućim događajima, koji se često ponovno proživljavaju kroz flashbackove i noćne more. Ovo stanje najprije se prepoznalo nakon Prvog svjetskog rata kad su od PTSP-a obolijevali vojnici uslijed nezamislivih užasa i strahova kojima su svjedočili tijekom borbi. Iako se PTSP uglavnom povezuje s ratovanjem, žene obolijevaju od ovog sindroma zbog rađanja.
"Žene s traumama mogu osjećati strah, bespomoćnost ili užas zbog proživljenog iskustva i pate od ponavljajućih, zastrašujućih sjećanja, i noćnih mora o rođenju. Osjećaju uznemirenost, tjeskobu ili imaju napade panike u situacijama koje ih podsjećaju na taj događaj. To čak uključuje i razgovor o porodu“, kaže Patrick O'Brien, stručnjak za mentalno zdravlje u Sveučilišnoj bolnici i glasnogovornik Kraljevskog koledža opstetričara i ginekologa u Velikoj Britaniji, piše BBC.
Unatoč svemu, postnatalni PTSP formalno je priznat tek 1990-ih kada je Američka udruga psihijatara promijenila opis onoga što predstavlja traumatski događaj. Udruga je prvobitno smatrala da je PTSP "nešto izvan uobičajenog ljudskog iskustva", ali je zatim promijenilo definiciju kako bi uključilo događaj u kojem je osoba "svjedočila ili se suočila s ozbiljnom fizičkom prijetnjom ili ozljedom sebe ili drugih i na koji je osoba odgovorila osjećajem straha, bespomoćnosti ili užasa ”.
To zapravo implicira da je prije ove nove definicije PTSP-a, porođaj bio smatran uobičajenom situacijom i nije se smatrao traumatičnim iskustvom, unatoč mogućim ozljedama koje mogu promijeniti život i majke i djeteta, a ponekad i uzrokovati smrt. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svaki dan čak 803 žene imaju komplikacije povezane s trudnoćom ili porodom.
Malo je službenih podataka o tome koliko žena pati od postnatalnog PTSP-a, a zbog kontinuiranog nepoznavanja njihovog stanja. Zato je i teško procijeniti koliko je to stanje uobičajeno. Neke studije pokušale su kvantificirati procjenu na 4 posto rođenih. Jedna studija iz 2003. govori da je čak trećina majki doživjela traumatičan porod uslijed korištenja raznih instrumenata tijekom kompliciranijih poroda ili zbog smrtne opasnosti, pa sve one razviju PTSP.
Ako se zna da se svake godine rodi oko 130 milijuna djece širom svijeta, to znači da se nevjerojatno veliki broj žena mora nositi s tim poremećajem, a da se taj problem uopće ne prepoznaje.
postnatalni PTSP ne samo da može biti problem za majke. Neka istraživanja su pronašla dokaze da od njega mogu patiti i očevi koji su bili prisutni pri porodu.
Bez obzira na točne brojke, za one koji prolaze kroz ta iskustva, može doći do dugotrajnog utjecaja na njihove živote. A simptomi se manifestiraju na mnogo različitih načina.
"Redovito mi se u glavi vrte živopisne slike rađanja", kaže Leonnie Downes, majka iz Lancashirea u Velikoj Britaniji, koja je oboljela od PTSP-a nakon što je osjećala veliki strah od razvoja sepse tijekom poroda.
Lucy Webber, druga žena koja pati od PTSP-a nakon rođenja sina 2016. godine, kaže da je razvila opsesivno ponašanje i postala iznimno zabrinuta. "Ne mogu pustiti dijete iz vida ili pustiti da ga netko dotakne", kaže ona. "Proganja me misao o lošim stvarima koje bi se mogle dogoditi svim mojim voljenima."
Nisu sve žene koje imaju teško rođenje razvile postnatalni PTSP. Prema Elizabeth Ford sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu i Susan Ayers sa Sveučilišta u Sussexu, to ima puno veze s percepcijom onog što su doživjele. Najčešći razlog za takav poremećaj je nedostatak osjećaja kontrole tijekom poroda ili je razlog loša skrb i loša podrška tijekom poroda, kažu istraživači koji su proveli studiju.
To potvrđuju i priče žena koje su razvile PTSP nakon poroda. Jedna od njih rekla je da se osoblje o njoj nije brinulo tijekom poroda, primalje nisu imale nikakvu empatiju prema njoj zbog kompliciranog rođenja djeteta. Vidjela je samo da je osoblje uzelo njezinog sina koji je bio sasvim plav i odveli su ga na reanimaciju, bez da su joj se satima obratili i dali bilo kakvu informaciju što je s djetetom.
Emma Svanberg, ovlašteni klinički psiholog koja je bila uključena u kampanju 'Učinite porod boljim', kaže da je to česta tema o kojoj govore žene.
"Nedostatak ljubaznosti i suosjećanja osoblja je najčešći razlog postnatalnog PTSP-a", kaže ona.
Jennifer Patterson sa Sveučilišta Napier u Edinburghu sugerira da su primalje često svjesne tog problema i znaju da rađanje može biti traumatično za žene, no one su toliko zauzete drugim poslovima da ne mogu dati odgovarajuću podršku i informacije koje bi pomogle budućim majkama da ne dobiju PTSP. Zato je čak velika vjerojatnost da će se PTSP razviti u određenom broju slučajeva čak i prije rođenja.
“Za žene koje su ranije imale traumu – koje su možda iskusile seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, koje su prethodno imale PTSP, ili depresiju ili tjeskobu - rizik od razvoja PTSP-a je značajno veći. Vjerojatnost je veća čak i do pet puta“, kaže Rebecca Moore, perinatalni psihijatar koja radi za NHS u istočnom Londonu.
Uzrok PTSP-a nalazi se u mozgu. Obično se uspomene pohranjuju u hipokampusu mozga. Ali ako je iskustvo traumatično, um prelazi u mod borbe, a uključuje se amigdala - dio mozga povezan sa strahom. Zbog toga se uspomene pohranjuju u ovom dijelu mozga umjesto da budu pohranjene na sigurno mjesto
Kad nešto podsjeti majku na njezino iskustvo - kao što je viđenje rođenja prikazano na televiziji - traumatska sjećanja se manje doživljavaju kao uspomene, a više kao da je žena još uvijek u neposrednoj opasnosti, izazivajući fizičke reakcije poput napada panike ili flashbackove.
Joel Pieper sa Sveučilišta California, San Diego, koji je bio jedan od onih koji su vodili studiju postavio je tijekom istraživanja još jedno pitanje, a to je stigma vezana uz postnatalni PTSP.
Naime, neke se žene osjećaju nelagodno govoreći o pretrpljenom strahu, boje se da će ih se smatrati neuspješnim majkama.
Svanberg vjeruje da je trauma rođenja također i feminističko pitanje. "Postoji ogromno istraživanje o nevjerici kad je riječ o bolovima koje trpe žene pri porodu, a koji se marginaliziraju, a žene koje o tome pričaju se uglavnom ušutkuje“, kaže ona. Mnogi se stručnjaci slažu da žene jednostavno ne dobivaju informacije koje su im potrebne za donošenje najboljih odluka za sebe i svoju obitelj.
"Ako žene tijekom trudnoće dobiju kvalitetne i iscrpne informacije o porodu daje im se mogućnost da o tome razmišljaju, ali ih se mora dobro informirati i o rizicima i o svim mogućnostima liječenja i medicinskih zahvata“, kaže Moore. Ona vjeruje da je problem i društvene prirode.
"Žene se često tretiraju kao princeze kada su trudne, ali kad se beba rodi, sva je pažnja usmjerena prema djetetu", kaže ona. "Nije rijetkost da mlade majke koje pate od postnatalnih trauma, stalno slušaju istu rečenicu: 'Imaš zdravu bebu, zašto se žališ?', pa im je tada još teže sakupiti dovoljno hrabrosti da zatraže pomoć."
Smatra se da se polovica žena s problemima mentalnog zdravlja neće liječiti.
„Dvije godine imala sam problema uspostaviti emocionalnu vezu s mojim djetetom, a patila je i cijela obitelj jer sam odbacivala i supruga“, priznaje jedna majka. Gotovo sve žene uključene u istraživanje prijavile su osjećaj odbojnosti prema djetetu neposredno nakon rođenja, pa je studija zaključila da je PTSP povezan s porodom i da može imati trajne posljedice na žene i njihove odnose unutar obitelji.
Moore kaže da redovito susreće žene koje su previše traumatizirane da bi se vratile na posao, uključujući bolničarke i primalje.
Lucy Webber je jedna takva primalja:"Nisam se mogla vratiti na posao jer sam znala da ne mogu ženama dati podršku koja im je bila potrebna“, kaže ona.
Međutim, postoji pomoć za žene koje se bore s postnatalnim PTSP-om, pod uvjetom da im je takva pomoć dostupna. Liječi se ili uzimanjem lijekova ili kognitivnom bihevioralnom terapijom - koja pomaže da se promijeni način razmišljanja i ponašanja. Može se koristiti i metoda desenzibilizacije.
Međutim, mnogi su uvjereni da bi puno promijenila bolja obuka primalja i opstetričara i da bi bolji odnos osoblja prema rodiljama znatno umanjio PTSP. Male promjene koje ne koštaju ništa, kao što je obični razgovor i manje stručnih termina donose veliku razliku.
