"Muž me tukao, a Jehovini svjedoci su otjerali mene"

Za neke Jehovine svjedoke napuštanje vjere nije samo napuštanje svoje religije, nego i gubitak najbližih, najdražih. BBC donosi priču o tome kako vjerski vođe u mnogim slučajevima poručuju prijateljima i rodbini takvih da prekinu sve veze s bivšim vjernicima. Oni ostaju izolirani, ponekad čak i suicidalni. "Ne razgovaram s nikime od moje obitelji", kazala je, nazvali su je Sarah. "Nemam više nikakvih kontakata jer više nisam dio društva."

Ova mlada žena u svojim 20-ima prošle godine je isključena iz Jehovinih svjedoka u postupku protiv nje pokrenutom jer je odbila živjeti sa zlostavljačem. Partner ju je tukao, jednom prilikom čak joj je polomio rebra. Odlazak na policiju, što uključuje i one koji nisu dio vjerske zajednice, Jehovinim svjedocima izrazito se govori da ne čine. A istodobno, ispričala je Sarah, vjerski starješine su odbili kažnjavati ponašanje njenog bivšeg partnera.

Opasna skupina Life Zabranjuju Jehovine svjedoke: "To su ekstremisti!"

Tek kad su joj modrice po tijelu primijetili kolege na poslu i stali je uvjeravati da ne smije trpjeti zlostavljanje, odlučila je prekinuti tu vezu. I za takav postupak starješine su kaznili nju, isključivanjem iz zajednice, protjerivanjem koje je značilo embargo na sve njene veze s obitelji i svima drugima. "Kada dođe do toga, svjedoci slijede instrukcije iz Biblije. A Biblija jasno kaže: 'Uklonite zlog čovjeka iz svog društva.'"

U jutro nakon noći u kojoj su je izbacili, Sarah se prisjeća da majka nije više htjela s njom prozboriti niti riječi, da ju je otac probudio u 7.00 i izbacio je iz kuće. Jehovini svjedoci odbili su komentirati njezin slučaj, kažu da nikad ne komentiraju individualne sudbine, ali su poručili da "nasilje, bilo tjelesno ili emocionalno, Biblija strogo osuđuje i tome nema mjesta u kršćanskoj obitelji". John, a ni njemu to nije pravo ime, Jehovin svjedok postao je kao dijete, kad su se skupini pridružili njegovi roditelji.

Izbacili su ga prije dvije godine nakon što je propustio memorijalnu službu. I on je osobno sao sumnjati oko nekih dijelova učenja; oko toga da se bliži kraj svijeta, da će samo 144.000 ljudi biti spašeno. Vjeru mu je dodatno uzdrmalo kad mu je umro prijatelj jer nije primio transfuziju krvi, koja bi ga spasila, a što im vjera strogo zabranjuje. "To je bilo traćenje života", rekao je. John kaže da je poslije otkrio da je njegova supruga svjedočila protiv njega u postupku izbacivanja, što im je jako narušilo vezu.

Napustio je obitelj, privremeno živeći pod šatorima i kamp kućicama. "Nisam imao nikoga, osjećao sam se vrlo suicidalno." Izgubio je kontakt i sa svoje dvoje djece i s rodbinom. "Ponekad im pošaljem poruku: 'Volim vas, još mislim na vas', ali obično ne dobijem odgovor", rekao je. Prema Jehovinim svjedocima, vjera ima 138.000 članova u Velikoj Britaniji, više od osam milijuna ljudi diljem svijeta. Terri O'Sullivan izbacili su prije 17 godina, u dobi od 21, i to ju je izbacila majka.

Ona sad vodi mrežu za podršku onima koji napuste Jehovine svjedoke ili ih izbace. Ona kaže da još nije upoznala bivše članove koji nisu prošli kroz depreciju, alkoholizam, suicidalne osjećaje ili nagon da si na neki način naude. "S nekim bivšim članovima neki iz njihovih obitelji i dalje komuniciraju, ali to će uvijek biti narušeno", kazala je. Sarah je rekla da je za nju gubitak najbliže obitelji bilo nešto s čime se "vrlo, vrlo teško nosila".

Sve zbog sebe Top News Nije to 40 dana za život, nego 40 dana za laž

Sada je zaručena, ali je svjesna da si planira vjenčanje na kojem neće biti njenih roditelja. "Sebe bih definirala kao siroče, što je prilično tužno", kazala je. Podršku ima od kolega na poslu i kad osjeća da posrće, kaže ona, oni se "oko nje roje", što je čista suprotnost onome što je očekivala. "Ti ljudi za koje mi je vjera govorila da su jezivi, da će ih Bog sve kazniti na Armagedonu, ti ljudi su otvorili svoja vrata."

Sarah još uvijek ima lijepe riječi za većinu ljudi u svojoj bivšoj vjeri, kaže da su u osnovi dobri, da doista vjeruju da spašavaju ljude šireći vjeru. "Imam svoje sretne uspomene, one su bile posljednje uspomene s mojom obitelji. Ali, kad se osvrnem, osjećam da mi se srce slama kad se sjetim da više nikad neću moći sjesti s njima u nedjelju za ručak. Kad oni umru, vjerojatno me ni tada neće pozvati na sprovod."