Carlos Ghosn, bivši predsjednik uprave Nissana, proveo je već tri mjeseca u zatvoru, a prijeti mu i puno dulje od toga. Njegov odvjetnik bio je bivši japanski glavni državni tužitelj, sve dok u srijedu nenadano nije podnio ostavku, rekavši pritom da je Ghosn žrtva "talačke pravde". Za ovaj izraz do sada su rijetki čuli izvan Japana. A što on znači? Život u Japanu lako može dovesti do potpunog opuštanja oko kriminala, tamo ga naprosto ima malo.
Japanska niska stopa kriminala često se pripisuje homogenoj kulturi, malim razlikama u plaćama i punoj zaposlenosti, ali je istina i to da se ljudi tamo užasavaju mogućnosti da budu uhićeni. Prvi dojam o razlozima za to dobio sam 2014. od umjetnice koju sam poznavao, od Megumi Igarashi, nakon što je uhićena zato što je "raspačavala opscene materijale". Igarashi je skenirala svoje genitalije i koristila ih kao model za predmete poput privjesaka odnosno velikih žutih kajaka.
Većina ljudi smatrala je to urnebesnim i smatrala ju je "vaginalnom umjetnicom". Ali, tokijskom odvjetništvu to nije bilo tako zabavno. Držali su je u istražnom zatvoru tri tjedna.
"Zašto bi je, zaboga, držali tri tjedna zbog nečega tako blesavog?", pitao sam prijateljicu.
"Zato što mogu", odgovorila mi je.
U Britaniji se do dva tjedna bez optužbi mogu držati samo osumnjičeni za terorizam, i to je ono što je kontroverzno u Japanu. U Japanu čak i provalnika mogu držati 23 dana.
"Japanski kazneni pravosudni sustav fokusiran je na ispitivanje. Cilj je dobiti priznanje", objašnjava mi Nobuo Gohara, koji je 23 godine radio u uredu glavnog državnog odvjetnika prije nego što je dao ostavku.
On sada radi privatno i vodi kampanju za reformom takvog sustava.
"Osumnjičenik koji prizna zločin, biva pušten iz zatvora. Ali ako osoba odbija priznati zločin, tužiteljstvo se žestoko protivi njegovom puštanju sve dok ne prizna", kaže mi Gohara.
To se dogodilo Tomohiru Ishikawi. 2010. bio je zastupnik u parlamentu, te su ga optužili za primanje mita. Tri tjedna proveo je u maloj negrijanoj ćeliji. Svakog su ga dana ispitivali 12 sati bez odvjetnika. Na kraju je priznao manji prijestup i skoro 10 godina poslije još uvijek je ogorčen.
"Japanski tužitelji vrlo su uporni", rekao mi je.
"Oni napišu radnju prije nego što te uhite, a onda te prisiljavaju da priznaš u skladu s njihovom pričom. Dok su mene ispitivali, nisu zapisivali ono što sam imao za reći. Umjesto toga bi mi pokazali što imaju pripremljeno odranije i zahtijevali da to potpišem. Puno puta sam im rekao da to neću potpisati jer to nije ono što sam im izjavio."
"Ponekad su vikali na mene", rekao je. "U jednom trenutku zamjenik tužitelja stao je plakati, pitajući me da zašto lažem."
Ovakvi pritisci da se prizna još su i više zabrinjavajući ako se zna da je 89 posto presuda za kriminalne radnje temeljeno na priznanju, djelomično ili u cijelosti. Mnoštvo je primjera ljudi koji su proveli godine u zatvoru za kaznena djela koja nisu počinili ili su se pojavile ozbiljne sumnje zbog navodno "nesigurnih" priznanja. Bivši boksač Iwao Hakamada bio je osuđen na smrt za ubojstvo iz 1968.
Presuda se temeljila na priznanju koje je dao tijekom produljenog ispitivanja, a koje je kasnije povukao. 2014. godine, nakon 46 godina čekanja na izvršenje smrtne kazne, pustili su ga jer se presudu smatralo nesigurnom i nije bilo dokaza koji bi podupirali priznanje. U dobi od 82 godine on se još uvijek bori kako bi oprao svoje ime, te čeka ponovno suđenje. Gohara kaže da korijen problema leži u prevelikim ovlastima tužiteljstva.
"Prema japanskim zakonima ured tužitelja ima ekskluzivno pravo na optužnicu. On ima pravo i na poništenje postupka. To znači da je ured tužitelja vrlo moćan u japanskom pravosudnom sustavu. Povrh svega u mnogim slučajevima sudovi slijede odluke tužiteljstva."
U nedavnom uredničkom komentaru Japan Timesa Colin Jones, profesor prava na Sveučilištu Doshisha, opisao je posebnu ulogu koju imaju viši tužitelji:
"Dok je glavni službenik iz vrha ministarstva pravosuđa prividno doministar, u stvarnosti je on na i po ovlastima i po plaći niže pozicioniran u odnosu i na glavnog državnog tužitelja i na nekoliko drugih službenika iz vrha tužiteljstva. Za razliku od mnogih drugih glavnog birokrata u državi, njihova najviša imenovanja prolaze kroz proces koji uključuju i potvrđivanje samog cara."
To je sustav protiv kojega se bore optuženi poput Carlosa Ghosna, u kojem, ako ne priznaš, završiš na dulje vrijeme u istražnom zatvoru i protiv tebe se gomilaju vjerojatno teže optužbe. Ako tužitelj podigne tužbu protiv tebe, šanse da ćeš biti proglašen krivim su 99 posto.
"Službeno postoji pretpostavka nevinosti", kaže Gohara. "Ali čak i ako osumnjičeni nije kriv, postoje prednosti za njega da ipak prizna kazneno djelo. To je najgori dio japanskog talačkog pravosudnog sustava."
U nedavnom intervjuu za AFP rekao je da bi odbijanje suda u Tokiju da ga se pusti na slobodu uz jamčevinu "bilo nenormalno u bilo kojoj drugoj demokraciji". Optužio je sud da ga "kažnjava prije nego što mu dokaže krivnju". Ghosnu je sada dopušteno susretati se s članovima obitelji 15 minuta dnevno kroz stakleni prozor.
Usporedimo njegov tretman s jednim drugim nedavnim uhićenjem visokopozicionirane osobe, ovaj put u Kanadi. 1. prosinca prošle godine na aerodromu u Vancouveru uhitili su kinesku poslovnu ženu Meng Wanzhou. Ona je bila direktorica financijskog odjela Huaweija. Za njom je u SAD-u raspisana tjeralica zbog sumnji da je kršila međunarodne sankcije protiv Irana. 10 dana nakon uhićenja, 11. prosinca, Meng su pustili uz jamčevinu od 10 milijuna kanadskih dolara.
Ona je sada smještena u jednom od svoja dva stana u Vancouveru i obavezna je nositi elektroničku ogrlicu oko gležnja. Japanski tužitelji ističu da kod njih ne postoji zakonska mjera držanja osumnjičenoga u kućnom pritvoru ili obaveze nošenja ogrlice oko gležnja. Bivši zatočenik Tomohiro Ishikawa ne vjeruje da je sud odbio jamčevinu Ghosnu zbog zabrinutosti da bi ovaj pobjegao.
"Mislim da bi se nekome poput Ghosna bilo vrlo teško sakriti. Ako bi pobjegao, bio bi mu uništen ugled. Mislim da ga zadržavaju kako bi ga zlostavljali. Žele ga prisiliti da prizna da je kriv."
Branitelji japanskog sustava negiraju da priznanja stoje iza 99,9 posto okrivljujućih presuda. Oni kažu da je razlog to što japanski tužitelji optužnice podižu puno rjeđe nego u SAD-u. Drugim riječima, oni optužuju samo onda kada su sigurni da će pobijediti. 2015. godine, kažu, stopa podizanja optužnica bila je, prema službenim podacima, 33,4 posto. Slučaj Carlosa Ghosna podiže određena pitanja. Nekoliko odvjetnika mi je kazalo da je slučaj protiv njega slab.
U uredničkom komentaru novina Nikkei korporativni odvjetnik Stephen Givens opisao je postupak protiv njega kao "tanku juhu".
"Po svim mjerilima navodni prekršaj za koji ga se tereti, manje je ozbiljan nego što je korporativno pogrešno tumačenje zakona koje se u Japanu rutinski previđa", napisao je.
"Ništa što znamo o Ghosnu da je navodno učinio ne smrdi na ozbiljan zločin koji bi zavređivao zatvor."
Zašto onda ured tokijskog državnog tužitelja tako tvrdo pritišće u ovom slučaju? Ishikawa vjeruje da je Ghosnov pravi zločin, u očima japanskih tužiteljskih elita, to što je pohlepan. On je prvi direktor u Japanu koji zarađuje milijune dolara godišnje, a to mijenja japansku korporativnu kulturu.
"Ured tokijskog tužitelja vjeruje da su oni čuvari pravde. U dobu ekonomskih nejednakosti oni žele postati oni koji su pribili na zid bogate."
Dok Ghosn sjedi u pritvorskoj ćeliji i planira strategiju, mora imati na umu da postoji još jedno oružje u priči o japanskom pravosudnom sustavu. Ako i pobije optužbe i proglase ga nedužnim po optužnici, tužitelji se mogu žaliti vrhovnom sudu kako bi se tamo presuda poništila. To je, kažu kritičari, još jedan razlog zašto tako često osumnjičeni za kriminal u Japanu priznaju.
Članak je preuzet s BBC-a.
