John McEnroe to opisuje kao "najveći teniski meč ikada", i desetljeće kasnije finale Wimbledona iz 2008. između Rafaela Nadala i Rogera Federera ostaje vrhunac rivalstva koje i danas dominira tenisom.
Finale, koje je trajalo sedam sati radi kiše, završilo je tako da je Rafael Nadal napokon sa trona svrgnuo Rogera Federera, peterostrukog šampiona tog terena.
Bio je to posljednji od tri Wimbledon finala između dva igrača koji su, zajedno, osvojili 37 Grand Slam titula. Od tada se više nisu susreli na Wimbledonu.
BBC Sport je porazgovarao s nekolicinom osoba koji su uživo svjedočili tom nevjerojatnom sportskom događaju - sedmerostruki Grand Slam šampion John McEnroe koji je tada meč komentirao za NBC, sudac Pascal Maria, dugogodišnji zaposlenik Doug Dickson koji je imao pristup svlačionicama te Jonathan Overend, BBC-jev sportski novinar od 2003. do 2013.
Šestog srpnja, kada se meč odigrao, Federeru je 27. rođendan bio udaljen mjesec dana i u tom je trenutku 231 tjedan zaredom bio svjetski broj jedan.
No, Nadal mu je bio za petama. Četiri tjedana ranije uništio je Federera na Roland Garrodu, osvojivši s rezultatom 6-1 6-3 6-0. Očekivalo se da će mu Švicarac za to vratiti na terenu koji mu je bio najdraži.
Federer je Nadala potukao u četiri seta 2006. u finalu Wimbledona, i u pet setova 12 mjeseci ranije. Obojica su bila svjesna da igraju za povijest - Nadal je htio postati prvi muškarac koji osvoji French Open i Wimbledon jedan za drugim nakon Bjorna Borga 1980. godine, a i Federer je ganjao Borgov rezultat, te je htio šestu po redu pobjedu na Wimbledonu.
Meč se igrao prije no što je postavljen krov na centralnom terenu, pa se i uvjeti, kiša i sam završetak u suton, više neće moći ponoviti.
Jonathan Overend: Svi su se pitali je li to dana kada će se Federerova Wimbledonska vladavina prekinuti. Nadal se približavao ali Roger je i dalje bio kralj.
Doug Dickson: Roger je bio smiren kao i inače, ako je i bio nervozan nije to pokazivao. Rafa je također bio u standardnom elementu, malo živčan rekao bih radi vremena.
U početku je dominirao Nadal, ali u drugom setu vratio se stari, svima poznati Federer, razbivši Nadalovu servu.
Jonathan Overend: Sjećam se kako se Nadal fantastično kretao, kako je čisto udarao lopticu, kako je servirao. U prva dva seta Federeru je, rekao bih, postalo jasno da će mu ovo biti najteži Wimbledon finale ikada. No, uvijek je bio onaj osjećaj da će se Federer vratiti, znali smo da ništa nije gotovo dok nije gotovo, čisto radi Federerovog iskustva na terenu.
Doug Dickson: Tijekom prve pauze radi kiše, Roger je otišao u jednu od prostorija i legao na krevet. Rafa je ponovno zamotao prste i slušao je glazbu.
Pascal Maria: Otišao sam u ured i nisam uopće palio telefon. Vodio sam tamo neke bezvezne razgovore, uopće nismo pričali o tenisu ili što bi se moglo dogoditi.
Treći je set nastavljen tek nakon pauze od sat vremena, a igrači su dugo bili u statusu quo, iako je bilo jasno da bi ovo mogli biti trenuci odluke. Inicijativu je onda, uz za njega tipične forhende i podržavanje iz publike, preuzeo Federer.
O tome kako se tada osjećao Federer je kasnije progovorio i u dokumentarcu.
"Moj je problem bio što sam French Open finale od Rafe izgubio na najgori mogući način. Smlavio je. Kada je došlo vrijeme za finale Wimbledona znao sam da će biti teško. Prala me trema prva dva seta, a onda me razbudila kiša i rekao sam si "ako i izgubim, dati ću sve od sebe".
Četvrti je set bio bildanje uzbuđenja, a publika je urlala "Roger, Roger". Tie breaker nije pomogao da se smanji doživljaj drame.
Jonathan Overend: Bio je to nevjerojatan tie-break. Za radio tradicionalno setove jedan, tri i pet komentira jedna osoba, u ovom slučaju ja, a drugi i peti je radio moj kolega Alastair Eykyn. U našem boksu je u pozadini jedna klupica na kojoj sam sjedio uspravan kao svijeća i potpuno očaran igrom. Naravno da sam se nadao petom setu jer sam htio komentirati, ali s druge strane bilo je tako napeto. Nadal je bio tako blizu tome da pomete sve ispred sebe, i sve je bilo tako napumpano emocijama, mislio sam si "ovo je predobro da bi bilo istinito".
Nadal je vodio 5-2, i pobjeda je bila blizu kada ga je ulovila napetost u lijevoj ruci. Federer je promašio forhend, ali je Španjolca mučio svojim servama.
Nadal je preko terena "zafitiljio" forhend koji je šampiona ostavio u šoku i znao je da mu mora uzvratiti.
Jonathan Overend: Ako je ikada išta pokazalo veličinu Federerove kvalitete onda je to taj tie-break, i kako je on to dobio.
Pascal Maria: Dva genijalna igrača u nevjerojatnom meču. Ne možete stalno možda vikati i navijati, ali možete zaista uživati u meču. Sjećam se da sam si jako često mislio "wow, kakav udarac" ili "kakav bod".
Kad je krenuo zadnji set nije mogao, kako nalažu tradicije Wimbledona, biti odlučen tie-breakom. Federer je imao prednost prve serve.
Nadal je u dokumentarcu jednom rekao "mogu izgubiti finale, ali neću podbaciti. Biti ću spreman natjecati se do samoga kraja, Federer može pobijediti, ali ja neću podbaciti".
Jonathan Overend: Nije se više ništa znalo i ništa nije bilo sigurno. Momentum je bio na strani Federera jer je dobio četvrti set. I povijest je bila uz njega jer je bio peterostruki šampion, no Nadala se, bilo je jasno, nije smjelo otpisati. To bi samo budala napravila.
U 19.53 opet je krenula kiša, a igrači su se na teren vratili tek pola sata kasnije s još maksimalno sat vremena dnevne svjetlosti. Znali su da je sada vrijeme da na ovog drugog bace sve što imaju.
Meč je odmaknuo u peti sat trajanja. U isto se vrijeme vikalo "Roger, Roger" i "Rafa, Rafa", a svjetlosti je bilo sve manje.
Doug Dickson: Jedva da se išta vidjelo, većina ljudi tamo nije mogla vjerovati da taj meč još traje, bilo mi je jasno da se, na ovaj ili onaj način, uskoro mora završiti.
Jonathan Overend: Uvijek mi se čini da se na televiziji, radi filtera, ne vidi dobro koliko je zaista bilo mračno.
Pascal Maria: Mislim da su igrači bili toliko u meču da nisu bili niti svjesni da slijedi kraj. Dogovorili smo se da ćemo meč zaustaviti na 8-8.
Federer je napokon popustio na servi, i nakon nekoliko akrobatskih manevara njegov je forhend završio u mreži, a Nadal se bacio u travu znajući da je, nakon četiri sata i 48 minuta igre, on pobjednik.
John McEnroe: Meni je to najveći teniski meč ikada odigran i ikada odgledan.
Jonathan Overend: Nikada prije nisam vidio nešto takvo. Bilo je velikih Wimbledonskih finala, ali ovdje je napetost bila opipljiva, a kvaliteta igrača se vidjela u tome da nikada nisu posustajali, i mogli su zadati udarce kada je to bilo najvažnije.
Doug Dickson: Većina šampiona pije pivu i šampanjac, a Rafa, njegov ujak Toni i ekipa su slavili sa - sladoledom.
Jonathan Overend: Bilo je deset navečer kada je kretala konferencija za novinare i intervjui. Sjećam se da sam se presvukao u sako i vrlo prema vrlo "old school" predratnoj BBC tradiciji šampiona sam intervjuirao u leptir mašni.
Pascal Maria: Bio sam tako koncentriran satima da nisam zaspao prije pet ujutro, a morao sam se rano ustati kako bi ulovio avion. Bio je to težak ponedjeljak. Ali toliko sam sretan što, iako me se nitko ne sjeća, sam bio dio nečeg nezaboravnog.
Mnogi se nadaju da se povijest može ponoviti i hoće li drugi faktori i igrači, poput Borne Čorića, pokvariti njihovo okupljanje povodom desete godišnjice.
