Temperatura je bila minus šest i, unatoč odijelu od tvida i teškom kaputu, Richard Bromhead, šarmantni šef MI6 špijunske ispostave u Kopenhagenu, bio je potpuno smrznut. Bilo je sedam sati ujutro, snijeg je pao preko noći i, unatoč tomu što je drhturio od hladnoće, nije gubio smisao za humor. Smijao se sam sebi dok je čekao KGB-ovog doušnika čije je kodno ime bilo 'Sunbeam' – sunčeva zraka.
Tri dana, Bromhead - staromodni Englez, veseljak koji je dijelio ljude na 'potpuno divne' i 'velika govna' - sjedio je u malom, tijesnom autu bez grijanja, pored sportskog kluba.
Prema informacijama danske sigurnosne službe, izvjesni ruski 'diplomat' Oleg Gordievsky svako je jutro igrao badminton s mladom ženom po imenu Anna, koja je bila članica Danskih mladih komunista.
Službeno, Gordievski je bio drugi tajnik u sovjetskom veleposlanstvu, ali zapravo KGB-ov špijun. U klasičnoj 'ponudi', Bromhead je pokušao od njega stvoriti dvostrukog agenta i natjerati ga da promijeni stranu, piše Daily Mail.
Znao je iz dugogodišnjeg iskustva da je zapošljavanje suparničkog doušnika zahtijeva komplicirani pas de deux. Previše izravan nastup mogao bi uplašiti metu, a previše suptilni pristup mogao bi ostati bez uspjeha.
Dva jutra je promatrao kako Oleg i Anna izlaze iz kluba, rukuju se i zatim svatko od njih ode prema svom automobilu. Danas nije htio više čekati. Ušao je u klub da ih pronađe.
Gordievski je baš bio između dva seta kad ga je britanski špijun spazio. Odmah je prepoznao Bromheada – sretali su se po diplomatskim partijima, pa mu se prijateljski nasmiješio.
Rus nije izgledao iznenađen. Bromhead se zapitao:“Zar me stvarno očekivao?“
Gordievski je mirno nastavio sa svojom igrom, ali njegov um je radio punom parom. Je li sve bilo na mjestu?
Moćni britanski diplomat - kojeg je KGB identificirao kao obavještajnog časnika - činilo se da je na svakom društvenom događaju, a njegov dolazak na prazni teren za badminton znači samo jednu stvar - MI6 ga je pokušavao regrutirati.
A ako je odlučio doći, Gordievsky je znao da je zreo za zaokret.
Bio je pravi KGB-ovac i porijeklom i odgojem i školovanjem: njegov otac i stariji brat bili su u službi i sam je bio angažiran sa sveučilišta kako bi se pridružio elitnoj akademiji. Njegova supruga Jelena, prevoditeljica, također je bila KGB-ovka.
U Sovjetskom Savezu, biti u KGB-u bila je čast i dužnost svakome tko je imao talent i ambiciju. A oni koji bi ušli u probrano društvo, to bi ostali do kraja života.
"Ne postoji bivši čovjek KGB-a", rekao je jednom časnik KGB-a Vladimir Putin. Ovo je bio ekskluzivni klub kojem kad se netko pridruži, ne može otići.
Međutim, Gordievskijev prvi zadatak na zapadu 1966. godine zapravo je trebao poslužiti da mu otvori oči i da nauči pravila igre. Kopenhagen, u koji je stigao, bio je nevjerojatno privlačan nekome tko je iskusio svu težinu i represiju sovjetskog života.
Ovdje su bili elegantni automobili, dizajnerski namještaj, šarene kavane, svijetli restorani, trgovine koje prodaju zbunjujuće proizvode. I, za razliku od Moskve, vrlo malo policajaca.
Opila ga je i Danska i ljudi, parkovi, klasična glazba, neograničene slobode, uključujući i one seksualne, sve to su Danci uzimali zdravo za gotovo.
„Procvjetao sam kao ljudsko biće. Bilo je tolike ljepote, takve otvorenosti i veselje što sam ostavio iza sebe sterilni koncentracijski kamp u Sovjetskom Savezu, kao oblik pakla" napisao je u svom dnevniku Gordievski.
Njegovo otuđenje od komunističkog sustava pretvorilo se u goruću, strastvenu mržnju kada je na televiziji vidio kako sovjetski tenkovi ulaze u Čehoslovačku 1968. da bi slomili optimizam i demokraciju koju je trebalo donijeti Praško proljeće.
S telefona u veleposlanstvu u Kopenhagenu, nazvao je svoju ženu da bi s njom podijelio svoju ogorčenost zbog tog „brutalnog napada na nevine ljude".
Ali s tim pozivom nije poslao poruku samo svojoj ženi, nego i danskoj tajnoj službi i on je to znao. To je bio nagovještaj, kako je kasnije napisao – 'prvi namjerni signal Zapadu'.
Na žalost, Zapad ga je propustio, a njegova gesta ostala je neotkrivena. No, to je bio smjer kojim je krenuo čak i kad je profesionalno počeo napredovati u KGB-u.
Tijekom dvije godine koje je nakon toga proveo u Moskvi još se više uvjerio u silnu korumpiranost i licemjerje tadašnjeg sovjetskog društva. Vrativši se u Kopenhagen 1972. godine kao zamjenik šefa ispostave KGB-a, počeo je čitati Solženjicina, Orwella i zapadnu povijest, otkrivajući užase Staljinizma iz knjiga koje su u SSSR-u bile zabranjene. Godinu dana kasnije opet je počeo sretati simpatičnog i nasmijanog Bromheada na jednoj izložbi. Lijepo su razgovarali, ali nije se naslućivalo ništa od 'posla'. Kao što je jedan časnik MI6 objasnio: 'Morali smo jasno, bez previše očitih znakova, dati do znanja da smo raspoloženi za trgovinu. Ipak trebali smo organizirati sastanak da bi procijenili šanse.''
Kad je tog zimskog jutra završio s badmintonom, Gordievski je došetao do Bromheada s ručnikom oko vrata i ispružio ruku na pozdrav. Dvojica obavještajnih službenika procjenjivala su jedan drugog.
"Oleg nije pokazivalo znakove nervoze", prisjeća se Bromhead. Gordievski je napomenuo da se inače vedri Englez sad činio smrtno ozbiljan. Bromhead je testirao Olega što je mogao bolje.
"Biste li mogli razgovarati sa mnom, tête-à-tête?" Upitao je. "Volio bih imati privatni razgovor s članom vaše službe." Bromhead je otkrio da je znao da je Gordievski bio časnik KGB-a. Crta je probijena.Gordievski nije oklijevao. "Da, volio bih!", odgovorio je.
"Možemo li zajedno ručati?", nastavio je isprobavati Bromhead. Gordievski se složio i predložio restoran u hotelu koji je bio izravno preko puta sovjetskog veleposlanstva, i to za tri dana. Dok se vozio nakon susreta, Bromhead je bio ushićen, ali je osjećao i nelagodu. Gordievsky nije izgledao nimalo iznenađen pristupom. Odabrao je i restoran tako blizu svog veleposlanstva da bi skriveni mikrofon mogao prenijeti cijeli razgovor slušateljima preko puta. Uostalom, tamo su ih mogli vidjeti sovjetski dužnosnici koji su često ručali baš u tom hotelu. Prvi put Bromheadu se činilo da je upao u vlastitu igru, da je zapravo meta on, a ne Gordievski.
"Sve je bilo prejednostavno", rekao je. Kad se vratio u britansko veleposlanstvo odmah je javio centrali u MI6:“Za dragog boga, pa on me pokušava angažirati“ Istovremeno, kad se vratio u svoje veleposlanstvo Gordievski je odmah rekao svom šefu:
„Kontaktirao me tip iz britanskog veleposlanstva. Pozvao me na ručak. Trebam li prihvatiti?“ Pitanje je proslijeđeno u središte KGB-a u Moskvi i tamo su oduševljeno prihvatili:
"Da. Upoznajte ga. Velika Britanija je zemlja od našeg velikog interesa." To je bila Gordievskom polica osiguranja. Nakon što je dobio službeno odobrenje, sada je mogao uspostaviti "sankcionirani kontakt" s MI6, bez da KGB sumnja u njegovu lojalnost. Ali to je bila opasna igra koju je igrao. Što ako ga MI6 samo želi kao poveznicu da ga na kraju izloži, ako postane žrtva? Njegova karijera u KGB-u bila bi gotova. Odmah bi bio vraćen u Moskvu.
I bez sumnje će postati žrtvom logike KGB-a da su ga s druge strane pokušali vrbovati, što bi ga odmah učinilo sumnjivim, dovelo bi do njegovog uhićenja, mučenja i završilo metkom u glavu. Tri dana kasnije, Bromhead je sjedio u restoranu, leđima okrenut prozoru, da bi imao bolji pogled na restoran.
"Pažljivo sam pregledao ostale stolove i tko sjedi za njima, i pokušao među gostima prepoznati još kojeg člana sovjetskog veleposlanstva čije smo fotografije već imali u našem uredu. Činilo se da su svi bili nevini Danci ili turisti. Sjedio sam, pitajući se hoće li Oleg uopće doći." Gordievski je ušao u restoran točno na vrijeme. "Odmah me je vidio pa sam pomislio – je li moguće da su mu već javili koji sam stol rezervirao?“, prisjetio se Bromhead čiji je um odmah upao u uobičajenu špijunsku groznicu.
NASTAVAK NA IDUĆOJ STRANICI....
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Prokleti izdajnik!!!!