Paul Bocuse već je za života bio kulinarska legenda, zaslužna za transformaciju francuske, ali i svjetske, gastronomije. Chef je 1977. godine objavio knjigu recepata koja se smatra biblijom svakog kuhara, profesionalnog ili amatera.
Rođen je pokraj francuskog grada Lyona, u obitelji koja se od 17. stoljeća bavila kuhanjem i ugostiteljstvom. Mali je Paul od najranijih dana znao da je kuhanje njegov poziv. Obrazovanje je prekinuo II. Svjetski rat u kojem je Bocuse sudjelovao kao član pokreta otpora. Ranjen je na bojišnici u Alsaceu, a za to je dobio i odlikovanje.
Kuharsku naobrazbu stječe u kuhinji legendarne Eugénie Brazier, ili majke Brazier, čiji je restoran u Lyoneu među prvima dobio prestižne tri Michelinove zvjezdice. Bocuse je svoju prvu zvjezdicu dobio 1958. godine, adrugu dvije godine kasnije nakon što je preuzeo obiteljski restoran L’Auberge du Pont de Collonges, danas poznat i kao 'hram francuske kuhinje'.
U Lyonu je imao još devet lokala među kojima se posebno ističu restorani 'sjever', 'zapad', 'istok' i 'jug' u kojima se nude jela tradicionalna za određene regije Francuske. Bocuseova revolucionarnost sastojala se od poštivanja tradicije, ali i od laganog otklona od masnoća i pretjeranosti. Najvažnije je, govorio je chef, imati vrhunske sastojke i znati recept. Nije vjerovao u cjepidlačenje i rezanje graška na četvrtine, ali niti u pretjeranu improvizaciju.
- Njegov stil je konstantan, vječna sprega između vrhnja, maslaca i vina - napisao je Le Point o proslavljenom kuharu čija je juha od tartufa, napravljena za jednu svečanu večeru u predsjedničkim dvorima Elizejske palače danas jelo kojeg svi obožavaju ali, kažu njegovi kolege, i dalje nitko ne moža skuhati kao Paul.
- On je utjelovljenje francuske gastronomije - rekao je nakon njegove smrti francuski predsjednik Emmanuel Macron o čovjeku čiji je privatan život također bio jednako grandiozan i živopisan. O sebi je govorio u trećem licu, za žene je tvrdio kako su 'odlične u kuhanju ali loše kao vođe', a tijekom godina je održavao i dvije dugotrajne javne vanbračne afere.
- Obožavam žene, a danas je život predugačak da bi ga proveli samo s jednom. Ja radim kao da ću živjeti sto godina, a u životu uživam kao da ću umrijeti sutra - rekao je Bocuse za kojeg se svi njegovi kolege i zaposlenici slažu da je godinama bio 'veliki tata' svima njima.
Već trideset godina dodjeljuje se prestižna nagrada Bocuse d'Or, svojevrsno natjecanje za najboljeg kuhara svijeta. Kulinarski institut Amerike dodjelio mu je nagradu 'kuhara stoljeća', a njegov obiteljski restoran u Lyonu još uvijek ima (neprekinuto) tri Michelinove zvjezdice.
Paul Bocuse preminuo je u 92. godini života u istoj sobi u kojoj se rodio 1926. godine, iznad restorana sjeverno od Lyona, u mjestu Collonges-au-Mont-d’Or.
- Izgubljen sam kada odem odavdje. Ako noćim negdje drugdje kada se budim moram se okrenuti tako da mi rijeka Saona bude s moje lijeve strane, iako je možda daleko - rekao je Bocuse u jednom intervjuu.
- Monsieur Paul je bio Francuska. Jednostavnost, darežljivost, odličnost i umijeće življenja. Papa gastronomije nas je napustio, neka nnjegovi nasljednici u Lyonu ali i diljem svijeta dugo njeguju plodove strasti i predanosti koje iza njega ostaju - napisao je nakon smrti Paul Bocusea francuski ministar i nekadašnji gradonačelnik Lyona Gérard Collomb.
