Nigerija je puna tvornica beba. U njima su zatočene trudne mlade djevojke koje puštaju na slobodu nakon poroda, kad se njihova novorođenčad ilegalno prodaje posvajateljima, u ropstvo ili za korištenje u tradicionalnim ritualima.
Postoje glasine i strahovi da vračevi u zabačenijim dijelovima zemlje koriste novorođenčad kako bi od njih napravili prah koji donosi sreću, no to nije potvrđeno, a činjenica je da su kupci većinom parovi u braku koji imaju problema sa začećem.
Većina djece završi u Nigeriji, no vlasti su uvjerene da neka djeca završe i u Europi i SAD-u. Unatoč kontraverzi koja prati proces usvajanja u Nigeriji, mnogi stranci i dalje ovdje traže djecu. A do njih mogu doći prilično lako.
Eze otvoreno prilazi svakom tko pokaže zanimanje za pronalazak djeteta. On živi u Enuguu, gradu na jugoistoku Nigerije, gdje u lokalnom restoranu bez pardona svima nudi djecu, pa tako i onu 'svježu iz maternice'.
Eze radi za ženu koja buduće majke drži na tajnom mjestu, a za 50 dolara pristao je odvesti novinara Daily Beasta do žene koja vodi tvornicu, nakon što mu je novinar rekao da je zainteresiran za dijete, ali se prethodno želi uvjeriti da mu govori istinu.
I sam Eze novinara je teško odveo do svoje 'šefice' jer je priznao da je ondje bio svega dva puta i da su ga vodili po mraku, vjerojatno kako bi što slabije znao prepoznati lokaciju. Srećom, vodio ih je dječak koji je znao koga traže, pa su ubrzo došli na cilj.
Dnevno se proda minimalno desetak djece
Kad su došli do 'Madam Sarah', kako se sredovječna žena proziva, ona je novinaru potvrdila da trenutačno brine za šest djevojaka koje trebaju roditi svakog trena, a koje drži na tajnom mjestu.
Tijekom razgovora, do Madam je došao mladić koji joj je nešto šapnuo, a za kojeg je ona, nakon što je napustila prostoriju, otkrila da je biološki otac većine djece.
"Njegov je posao da djevojke učini trudnima. On zna kako dobro obaviti posao", objašnjava ona s velikim osmijehom.
Djevojčice koštaju 2.000 dolara, a dječaci 2.500. Madam objašnjava da je skupo skrbiti za trudne djevojke, kojima daje hranu i krov nad glavom.
"Plaćam i dečkima koji spavaju s njima, ali ih pustim nakon što rode", kaže ona i dodaje da policija nije problem.
Iako je prema nigerijskom zakonu zabranjena trgovina ljudima, osobe poput Madam preruše se u humanitarce koji se brinu za trudne tinejdžerke, te tako bezbrižno vode posao.
No svi znaju kako stvari stoje, jer je još prije 10 godina UNESCO objavio izvještaj prema kojem je trgovina ljudima treći najčešći zločin u zemlji, nakon financijskih prijevara i trgovine drogom. Procjenjuje se da se najmanje 10 djece dnevno proda, diljem zemlje.
Vlada je pokušala riješiti problem tako što su osnovali povjerenstvo za provjeru posvajanja, koje je pak otkrilo da je prodaja djece i ilegalno posvajanje u porastu otkad su neke druge agencije i vladini službenici pomagali prodavačima djece. I tako je zatvoren začarani krug, kojeg je, barem čini se - zasad, nemoguće prekinuti.
