Life
1163 prikaza

Napokon riješen misterij nestanka švedskog Schindlera

Raoul Wallenberg
Wallenberg je spasio oko 100.000 Židova, a sada je napokon otkrivena istina o njegovom nestanku

Šveđanin Raoul Wallenberg koji je spasio sto tisuća Židova u 2. svjetskom ratu je mrtav, napisao je u svojim memoarima bivši šef KGB-a Ivan Serov. O Wallenbergovoj sudbini nagađalo se godinama, no novo otkriće potvrđuje ono od čega je njegova obitelj strepila desetljećima - švedskog Schindlera likvidirao je KGB.

Arhitekt i poduzetnik Wallenberg rodio se 1912. godine, tri mjeseca nakon tragične smrti svoga oca. Poslije završetka srednje škole njegov djed je htio da nastavi obrazovanje dostojno obitelji Wallenberg stoga je završio petogodišnji studij arhitekture na američkom sveučilištu Michigan. Djed se nastavio miješati u Raoulov život i želio je da se bavi bankarstvom. Pronašao mu je posao u švedskoj tvrtki koja je poslovala u Južnoj Africi. Iduće radno mjesto u Palestini povezalo ga je sa Židovima koji su pobjegli iz Njemačke. No, više mu je o nacističkim progonima rekao kolega Koloman Lauer, Židov koji je uspio pobjeći iz Mađarske. Upoznao ga je sa židovskom zajednicom i s kakvim se problemima bori.

Budući da je često putovao Europom, uvidio je nekonvencionalnost nacističkih propisa. Iznimno mu je smetao odnos prema Židovima stoga je odlučio sudjelovati u njihovom spašavanju kada je SAD osnovao Upravu za ratne izbjeglice. Uprava je trebala spasiti sve žrtve nacista u Europi, pa tako i Židove. Jedan od primarnih ciljeva u proljeće 1944. godine bio je spasiti 700.000 Židova u Europi. Operaciju su financirali Amerikanci, a pokrovitelj je bila švedska vlada.

Ugledni Židovi odabrali su osobu koja će izvršiti taj zadatak, a imali su i plan. Naime, svima je bilo jasno da se ljudi koje odvode nacisti nikada više neće vratiti, no neutralne zemlje poput Švedske mogle su izdavati posebne propusnice kako bi izbjegli smrt. Švedska je takve dokumente davala samo ljudima koji su imali posebne veze sa zemljom.

Čim je izabran na odgovornu funkciju, Wallenberg je uputio dopis ministru vanjskih poslova. Tražio je da ga oslobode diplomatskih protokola što je začudilo zaposlenike veleposlanstva. Vlada mu je dopuštala izradu samo 1500 posebnih propusnica, ali ju je ubrzo nagovorio da izradi još tisuću. Nakon nekog vremena, ispregovarao je dodatnih 4500 propusnica.

Wallenberg je zapravo davao tri puta više dokumenata od dopuštenog. U izradu je uključio Židove, čak nekoliko stotina. Oni nisu morali nositi Davidovu zvijezdu jer su radili za veleposlanstvo neutralne države. Stanje se poboljšalo, no nacisti su došli u Mađarsku i uspostavili pronacističku vlast. Walllenberg je Židove skrivao u tzv. švedskim kućama, a ispred svake od trideset sagrađenih kuća nalazila se velika švedska zastava.

Kada su nacisti započeli s deportacijom nacista vlakovima, on se penjao na vagone i bacao propusnice ljudima u vlakovima. Prema procjenama, spasio je oko stotinu tisuća ljudi. Dočekao je sovjetske trupe ispred jedne švedske kuće i tražio da ga odvedu u središnjicu sovjetske vojske u Debrecenu. Oprostio se sa svojim kolegama i rekao da će se vratiti za osam dana. Nitko ga nije više vidio, a sovjetske vlasti su izdale službenu obavijest da je preminuo od srčanog udara 1947. u zatočeništvu u Moskvi. Navodno su mislili da je američki špijun pa su ga uhitili. Njegovo tijelo nije nikada pronađeno.

No, sada Ivan Serov u svojoj knjizi daje drugačije informacije o sudbini Raoula Walllenberga. Tvrdi da su ga pogubili prema Staljinovoj zapovijedi.

"Ne sumnjam da je Walllenberg likvidiran 1947.", piše u memoarima.

Serovu je Nikita Khrushchev naredio da sazna što se dogodilo Wallenbergu tijekom 1950-ih kako bi se poboljšali odnosi sa Švedskom. Nije našao definitivni dokaz, ali je zaključio da su Wallenberga pogubili. No, spomenuo je da je vidio dokument o Wallenbergovom kremiranju.

Moskva je vjerovala da Wallenberg špijunira za SAD u Mađarskoj i imala je određene naznake da je to istina. Njegova obitelj više od 60 godina želi saznati što mu se dogodilo, a nećakinja Marie Dupuy je pisala šefu KGB-a da joj dostavi dokumente o kojima piše Serov. Ipak, upozorava da su dnevnici puni činjeničnih pogrešaka stoga nisu vjerodostojni.

Serovi memoari su objavljeni pod nazivom Bilješke iz kovčega: Tajni dnevnici prvog predsjednika KGB-a, pronađeni 25 godina nakon njegove smrti. Naslov se odnosi na činjenicu da su memoari bili skriveni u kovčegu koji se nalazio unutarnjem zidu u Serovoj kući.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.