No, bračni par dizajnera (koji se u međuvremenu rastao) potvrdili su kako je Diana rapidno mršavjela, pa je tako napravljeno čak pet različitih korzeta, a Dianu su na kraju morali "ušiti" u haljinu jer se toliko smanjila. Pojeo ju je, kažu, stres.
Dok je, iz današnje perspektive pomalo kičasta i pretjerana haljina bila san plavokose i plavooke Diane, visoka i vitka brineta Wallis za nekadašnjeg se kralja udala u relativno jednostavnoj haljini nebesko plave boje koja se danas i zove "Wallis" plava. Haljinu je dizajnirao brend Mainbocher, a danas je izložena u njujorškom Metropolitanu. Sve je na Wallis bilo te nijanse plave boje kako bi se istaknule njezine oči, a na vrat je stavila veliki safirno-dijamantni broš.
Dok su se Diana i Charles ženili u katedrali sv. Pavla, koju su radi veličine i ljepote odabrali prije no tradicionalan Westminster Abbey, Wallis i Edward oženili su se u knjižnici francuskog dvorca Château de Candé. Gostiju je bilo manje od 20, nitko iz obitelji mladoženje, profesionalni fotograf također nije bio tamo pa su fotografirali gosti, a Edward se do kraja nadao da će njegov brat, s kojim je prije abdikacije bio jako blizak, ipak doći na svadbu. Na medeni mjesec su, vrlo nesmotreno, otišli u nacističku Njemačku.
Wallis i Edward bili su nevjerojatno nervozni, valjda su bili svjesni da će im riječ "uzimam" promijenit život do kraja. On je zavjete rekao visokim, gotovo ženskim, paničnim glasom, a dok je Wallis na prst stavljao burmu, prema kraljevskoj tradiciji napravljenoj od velškog zlata, oboma su im se tresle ruke.
Diana, koja je kasnije tvrdila da joj je vjenčanje bio najtužniji dan u životu, tada je rekla "da je bilo prekrasno" kao i da su joj dok je hodala prema oltaru "tako klecala koljena da se bojala da će cijela Engleska čuti". Charles i Diana bili su prvi kraljevski par koji je iz zavjeta izbacio frazu "i slušati ću ga" kojeg je Diana trebala reći Charlesu. Iako su se zaboravili poljubiti u crkvi, to su javno nadoknadili, na sreću naroda, na balkonu Buckinghamske palače.
No, dok je Edward obožavao Wallis i samo Wallis, u katedrali sv. Pavla je tijekom obreda sjedila i žena koju je Diana mrzila, a koja je nakon njezine smrti postala i Charlesova druga supruga. Camilla Parker-Bowles je, da su svi u kraljevskoj obitelji bili pametni i manje konzervativni, žena koju je Charles htio (i trebao) oženiti. Problem je što je Camilla već bila u braku.
Charles je s njom imao dugu aferu, a Diana je bila slomljenog srca već kad je prije vjenčanja pronašla narukvicu koju je Charles dao napraviti za Camillu, te ugravirati poruku.
Dok je hodala prema Charlesu, kažu Dianini biografi, bila je itekako svjesna gdje Camilla sjedi, i posebno se pobrinula da, iako je pozvana u crkvu, ne bude pozvana i na kasniju večeru. Diana je rukom na haljini sakrivala mrlju gdje je prije ulaska u crkvu razlila svoj najdraži parfem, Quelques Fleurs, a od nervoze je Charlesu zabunom preokrenula redoslijed imena, dok je on isto "fulao" neke zavjete.
To je, kažu mnogi, trebao biti znak nadolazeće katastrofe. Iako je brak rezultirao sinovima koje su oboje obožavali, Williamom i Harryjem, nije bio sretan. Wallis i Edward, navodno na njegovu žalost, nikada nisu imali djece.
Dianu je pak kroz brak pratila bulimija, pokušaji samoubojstva, depresija i brojni ljubavnici. Nakon sedam godina braka, iako stvari evidentno nisu funkcionirale pa se par čak i "razdvojio", najavljen je razvod, instrument u kojeg "monarhija nije vjerovala". Vjenčanje iz bajke nije urodilo istim takvim brakom, nacija je bila slomljena, a monarhija opet poljuljana. Uslijedili su neugodni televizijski intervjui gdje su oba bivša supružnika "iznosila prljavi veš" kako bi dobili simpatije javnosti. Većina je bila na strani "princeze srca" dok je Charles za njih bio član arhaične i tvrde obitelji koja je uništila Dianu, dok je on cijelo vrijeme volio drugu ženu.
Samo godinu dana kasnije Diana je poginula, a stvari su se dodatno pogoršale. Kraljici se zamjeralo što nije odmah došla iz Balmorala i ukazala se narodu da s njima "podijeli bol", i što nisu odmah spuštene zastave na pola koplja. Iako Diana možda više nije bila Charlesova supruga, formalno je ostala članica kraljevske obitelji i uvjerljivo najpopularnija osoba monarhije.
"Iako je brak Wallis i Edwarda izdržao do kraja do je više bila svojevrsna tamnica iz koje oboje nisu imali izlaza. Edward je Wallis obožavao do kraja života, bio je siguran da je pronašao jedinu ženu s kojom želi biti, iako nikome nije bilo jasno zašto. Wallis je, s druge strane, entuzijazam pao čim je shvatila da nema šanse da postane kraljica. Brak, koji je trajao 35 godina, nije bio sretan. Dapače, bio je mizeran", tvrdi biograf Andrew Morton.
Šezdesetih je Edward ponovno pitao, ovaj puta kraljicu Elizabetu II, može li se vratiti te može li Wallis biti dodijeljena neka titula, no Elizabeta je odbila. Preminuo je 1972. godine, a supruga, kažu, nije bila uz njega. Wallis je pak živjela još 14 godina zaboravljena i sama, a starost je provela boreći se s demencijom.
Kraljevska je obitelj na kraju dozvolila da se bračni par zajedno pokopa na obiteljskom imanju.
Britanskoj se kraljevskoj obitelji modernizacija događala zajedno s teškim krizama koje su se odvile nakon što su im se "dogodile" dvije žene - prvo Wallis Simpson, a onda i princeza Diana. Hoće li se isti scenarij ponoviti s Meghan Markle nakon što uđe u brak s princom Harryjem, pokazati će vrijeme.
