Life
24651 prikaza

Očajan izbor: Abortus koji je pošao po zlu

Medicinski pregled
Thinkstock
Pitanje moralnosti, pa i legalnosti pobačaja, mijenama društvenih prilika svako malo postaje aktualno

Kao dijete, jedino što sam znala o svojoj baki je bilo to da je umrla dok je moja mama bila još beba. Jedini put kad sam pitala za to što joj se dogodilo, vidjela sam paniku na crvenom majčinom licu, kad je kroz zube procijedila "kućanska nezgoda".

Imala sam 12 godina kad mi je konačno otkrila istinu. S prijateljicama sam nakon škole započela diskusiju o abortusu, na koju su nas potaknuli odurni plakati s prikazom krvavih fetusa koje su nosili prosvjednici ispred neke zdravstvene klinike u našem gradu. Kad me je mama došla pokupiti, čim sam uskočila u njen auto, glava mi je bila puna svakakvih misli.

Što je s majkom koju nikad nisam imala?

Ponavljala sam mami jedan od argumenata "za život" koji je iznosila moja prijateljica, kad me šokirao njen izraz lica. Tada mi je zapravo rekla da je "kućanska nezgoda" koja je ubila njenu majku bio abortus koji je pošao po zlu. Abortus koji je pokušala izvršiti sama na sebi.

Njene su ruke čvrsto stezale upravljač dok je govorila. Shvatila sam da je ne uznemirava sama tema razgovora - ona je bila medicinska sestra i poprilična feministica koja je obično vrlo direktno odgovarala i na najneugodnija zdravstvena pitanja. Njena je nervoza dolazila iz otkrivanja istine koju su njoj samoj tako dugo tajili, jer su vjerovali da je pregrozna kako bi se o njoj govorilo.

Sjedeći kraj nje na suvozačevom mjestu, pokušavala sam shvatiti značenje riječi koje mi je izgovorila. Tek sam nekoliko sati ranije saznala što je zapravo pobačaj, a u startu sam zauzela stav "za život". 

"O.K., no što je s ujakom ili ujnom koju ja nikad nisam imala?" rekla sam joj.

Okrenula se prema meni, licem punim gnjeva i straha te je gotovo viknula nešto što zapravo uopće nije imalo veze sa mnom: "A što je s majkom koju ja nikad nisam imala?".

Do nedavno, sve što je moja mama znala o njoj stane u jednu kutiju. Kutiju punu pisama, dokumenata i fotografija koje je skupila tijekom godina. 

Nakon prošlih izbora, u Bijelu kuću se smjestila administracija neprijateljski raspoložena prema pravima žena. Odlučila sam sama napokon nešto istražiti, pitanja koja sam imala o mojoj baki bila su ista onima koje sam imala s 12 godina. Ono što mi se činilo novim, u eri Trumpa, bila je važnost te priče.

Moja baka, Winifred Haynes Mayer, rođena je u New Yorku 1912. u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Njen je otac bio liječnik koji je tijekom Prvog svjetskog rata proveo neko vrijeme u Francuskoj, odakle se vratio s francuskom ljubavnicom tražeći razvod.

Win i njenog brata odgojila je njihova majka Nyesie, koja je bila medicinska sestra. Ona je inzistirala da se njena djeca školuju, pa je Win krenula na Sveučilište Wisconsin. Tamo je, na posljednjoj godini upoznala mog djeda Eddieja.

Oni su se vjenčali 1939, a vrlo brzo nakon vjenčanja ostala je trudna te je doživjela spontani pobačaj nakon što joj je liječnik propisao neke lijekove za tešku mučninu. Tada je svojoj majci u pismu napisala "U utorak sam, rano ujutro, pretpostavljam izgubila malog klokana. Srijeda je i samo ležim, nalazim se u potpuno praznom i plačnom stanju uma".

Moj je ujak Peter rođen 1941. ("On je malen, smiješan i sladak i jako nam se sviđa. Imamo li u obitelji još koga da nalikuje na vjevericu?" pisala je Win svojoj mami Nyesie).

Ubrzo nakon ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat, Eddie je pozvan u vojsku, a obitelj se preselila u Alexandriu, Virgina.

Kad je Eddie poslan u London u travnju, Win je bila sedam mjeseci trudna s mojom majkom, Judy. Eddie svoju kćer nije vidio sve dok nije navršila šest mjeseci.

Win je provela ljeto 1943. sama brinući o dvoje male djece u nesnosnoj žegi. Njena pisma majci su mješavina radosti i krajnje iscrpljenosti, no svejedno piše "Judy je slatka, najfinija djevojčica na svijetu. Zavija od 7 do 8 i 30 i to vrlo dosadno. Ponekad mi je toliko muka od toga da samo želim navečer sjesti na trijem i uživati u rashlađenju što nosi večer.

Iz Eddiejevih pisma se dalo iščitati kako bi se on trebao vratiti u studenom, no došao je i taj mjesec bez ikakvog znaka njega. Tada, par dana prije Božića, ipak je stiglo pismo kako putuje kući. Win je zgrabila djecu, otišla s njima u dućan i cijeli dan provela kuhajući.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.