Kad je Kozarac došao u Lipovljane 1885. godine za upravitelja Šumarije, stanovao je u toj gostionici. Tu je napisao svoja najbolja djela i našao inspiraciju za likove manje poznatog romana "Među svjetlom i tminom" iz 1891. u izdanju Matice hrvatske. U djelu je dao smionu kritiku Khuenova režima, pri čemu se poslužio cijelom galerijom likova, pripadnika lipovljanske inteligencije i seljaka, otkrivaju nam u Muzeju.
Također je bez ustezanja prikazao intimu seoskog života. Roman je odjeknuo kao bomba u maloj lipovljanskoj sredini, jer su se piščevi poznanici mogli prepoznati u njemu. Reagirali su i Matičini cenzori. O Kozarcu se proširio glas da je vodio dvostruki život, jedan miran obiteljski na gospodarstvu u nedalekim Torovima, drugi izrazito buran u gostionici Kod tri graničara. Protagonistice ove priče bile su, navodno, krčmarica Antonija Šporer i njena prijateljica Ana Herlitz, poznate kao Crna Frajla i Bijela Frajla.
Dvojezična objava tiskana na talijanskom i hrvatskom
U temi gospodarstva posebno je zanimljiva "Objava o uvođenju u posjed i uvjetima upravljanja feudom Vrana" iz 1761. godine. Riječ je o dvojezičnoj objavi, tiskanoj na talijanskom i hrvatskom jeziku, kojom Mletačka Republika daje posjed Vrana na korištenje knezu Francescu Borelliju. To potvrđuje i simbol Mletačke Republike - lav s otvorenom knjigom koji se nalazi u zaglavlju dokumenta. Kneževi Borelli uspjeli su od tog zapuštenog posjeda - osmanskog agaluka - novčanim ulaganjem stvoriti napredno poljoprivredno dobro.
"Vranski feud, kasnije znan kao Jankulovica, a potom i Poljoprivredni kombinat Vrana jako je važan jer je omogućio osjetno bolje uvjete života tamošnjem stanovništvu", ističe kustosica. Trgovinu 18. i 19. stoljeća prezentirat će dvije ploče sa žitnog skladišta Marka Postića, koje je izgrađeno na desnoj obali Kupe kod Siska 1803. godine, u vrijeme velike gladi, kada su ratna zbivanja širom Europe povećala potražnju za živežnim namirnicama.
Te ploče su značajne po tome što potvrđuju da je Sisak tada bio važno trgovačko središte. Pečatnjaci međimurskih općine Jurčevec, Štefanec i Vularija iz 17. stoljeća, dakle iz vremena rane akumulacije kapitala, ponudit će odgovor na pitanje zašto je Međimurje i danas toliko autentična regija.
"Kad pogledamo smještaj svih triju mjesta - na istom pravcu je i Subotica, danas Mala Subotica - možemo dobiti logičan pravac kretanja roba i trgovine u Donje Međimurje i iz njega koji su podržavali i razvijali knezovi Zrinski, a uz njih, za njihov i vlastiti račun, brojni slobodnjaci koji su se pravno i statusno uzdigli na rang 'zajednice’," pojašnjava Ela Jurdana dodajući da upravo ovi primjerci pečatnjaka svjedoče o malim seoskim zajednicama u Međimurju koje su postigle pravnu individualnost, što je specifičnost Međimurja.
Industriju socijalističke Hrvatske, odnosno Jugoslavije, predstavit će div Đuro Đaković, u kojem je već sredinom '30-ih proizvedena prva lokomotiva, a 1938. prvi motorni vlak za prugu Sarajevo – Mostar. "Tu je i elegantna crna boca vinjaka Trenk s karakterističnim fesom, koja svjedoči o potrebi da se imena nacionalnih junaka poput slavnog vojskovođe baruna Trenka stave na etikete pića", nastavlja kustosica, napominjući da je Badel imao Cezara, no Zvečevo je posegnulo za svojim slavonskim junakom.
Osim što je bio neustrašivi ratnik i čovjek neobuzdane naravi, barun Trenk je bio poznat i po pijankama, kartanju i dvobojima, a nakon što su mu supruga i njihovo četvero djece umrli u epidemiji kuge, i po zabavama sa ženama. Sve to pridonijelo je pretvaranju njegovog života u mit, a legende o njemu žive i danas.
Svoje mjesto dobila je i tvornica igračaka Biserka, koja je vrlo rano otkupila licenciju od Disneya i počela masovno proizvoditi Paška Patka i ostale popularne likove, pokazujući time svojevrsnu otvorenost i povezanost sa zapadom. Tu si i kutije nadaleko poznatog kvalitetnog dalmatinskog buhača, koji je između dva rata služio za temeljito uništavanje stjenica, insekata i ostale gamadi. Te kutije buhača pokazuju kako su se u socijalizmu dobro iskorištavali neki prirodni resusrsi.
"Nažalost, proizvodnja dalmatinskog buhača izgubila je svoj značaj u Hrvatskoj, premda ga Japanci i dalje uzgajaju i koriste kao sredstvo protiv gamadi", ističe Ela Jurdana. Sliku medija tijekom povijesti oslikat će mnogi listovi, od Studija, iznimno popularnog tjednika za TV i film u '60-im i '70-im, do zabranjenih listova Narodni glas čovječnosti, pravice i slobode, koji je 1945. tiskala nakladnica Marija Radić, udovica HSS-ovca Stjepana Radića, i Hrvatskog tjednika iz 1971. godine.
Muzejsku zbirku oružja, najznačajniju u Hrvatskoj, koja obuhvaća vrijeme od 11. stoljeća i ima više od 5500 predmeta, predstavljaju mala, elegantna, lijepo ukrašena ženska lovačka puška, koja se pripisuje obitelji Jelačić, te pištolji za dvoboj. Pretpostavlja se da je puška konstruirana sredinom 17. stoljeću u Cieszynu, odnosno Teschenu u Šleziji, današnjoj Poljskoj, pa se takvi modeli pušaka još nazivaju tešinkama. Prilično su rijetke, a izrađivane su za visoko plemstvo i vladare.
U području obrazovanja ističe se portret baruna Ivana III. Ratkaja, rođenog u Velikom Taboru 1640. godine, na kojem se nalaze i četiri prizora iz njegova života te grb obitelji Ratkay. Barun je bio isusovac, istraživač i kartograf, diplomirao je filozofiju i pravo, a zatim je 1680. kao misionar otišao u Meksiko, u pokrajinu Tarahumari (danas savezna država Chihuaua), odakle je pisao putopise o tom kraju, životu i običajima Indijanaca.
U trećem putopisu priložio je i kartu pokrajine Tarahumari s misijskim postajama i španjolskim utvrdama, ali i s obitavalištima indijanskih plemena. Ta se karta smatra najstarijim prikazom te meksičke regije. Baruna Ivana III. Ratkaya navodno su otrovali Indijanci kojima je branio običaje koji su se kosili s kršćanstvom.
Računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja
O razvoju hrvatskog jezika govori "Njemačko-ilirski slovar" Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića iz 1842. godine, koji se smatra prvim modernim rječnikom. Sadrži više od 40 tisuća natuknica, a značajan je po tome što je Mažuranić u njemu po prvi putu naveo hrvatske pojmove za riječi kao što su računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja i velegrad, te za izraz tržišno gospodarstvo. "Odabrali smo i globuse iz 17. stoljeća, izrađene u čuvenoj manufakturi poznate kartografske obitelj Blaeu iz Amsterdama", kaže kustosica zaključujući da se pretpostavlja da bi mogli potjecati iz bogate knjižnice bana i pjesnika Nikole Zrinskog iz Čakovca.
