Ivan Jakovčić "odradio je svoju dionicu" u Istri i Hrvatskoj i otišao na privremeni rad u Bruxelles. Tamo se pametno bori za nacionalne interese - štiti naše proizvode, brendove, robne marke - to je najpametnija, obranjiva verzija domoljublja, koju, nažalost, najrjeđe vidimo jer ju je kod nas posve istisnuo kavanski historicizam i vođenje završnih operacija Drugog svjetskog rata.
Dojam je da ste se nakon odlaska u Bruxelles povukli i da se ne pačate u Hrvatsku?
To je točno! Logično je da nacionalnu scenu pokriva predsjednik Miletić. On to čini uspješno i odgovorno. Dakako, nakon mog ulaska u Europski parlament normalno je da ja budem potpuno posvećen tome. Još 2000. godine u intervjuu Playboyu rekao sam da mi je san završiti političku karijeru kao europarlamentarac i jako mi je drago da sam uspio u tome. Istina je da su teme koje mi obrađujemo nešto manje atraktivne od domaćih, pa i sam i zbog toga medijima manje zanimljiv. Bila je medijski jako dobro praćena vinska tema Teran, gdje smo uspješno nadigrali slovenske prijatelje.
U zadnjih pet ili deset godina Hrvatsku su pretekle sve zemlje koje su nam prije gledale u leđa. Kako se to dogodilo?
Hrvatska se politika nikad nije ozbiljno bavila podrškom gospodarstvu. Niti jedan premijer od 2000. do danas nije bio zainteresiran ozbiljno pomoći gospodarstvu i pokrenuti investicijski val. Jedino je premijerka Kosor nešto pokrenula, ali smo je ubrzo poslali u opoziciju. Nažalost, i u vrijeme Račana i u vrijeme Milanovića bježalo se od teme kako država može zaista pridonijeti ozbiljnim dugoročnim strateškim ulaganjima. Ako vam kažem da smo propustili priliku izgraditi Music city na Muzilu u Puli, uz kulturni centar The Wall, pod patronatom glavnog pinkflojdovca Rogera Watersa, sve sam vam rekao. To bi bio jači projekt od Guggenheima u Bilbau! Bili bismo planetarno zanimljivi jer glazba je najjači komunikacijski mediji, ali ja sam se borio s vjetrenjačama. Dok prva osoba izvršne vlasti ne bude izravno temeljito pratila i realizirala dvadesetak strateških projekata, Hrvatska se neće pokrenuti jer smo administrativno i percepcijski prekomplicirana zemlja.
Mi smo strahovito žilavi u otporu reformama. Zašto?
Jer svima odgovara status quo. Svatko je sretan i gazda u svojoj prćiji. Bila ta prćija politička stranka, općina, tvrtka, NGO, sveučilište... Siguran sam kako bi, da smo decentralizirali kompletan politički teritorijalni ustroj, Hrvatska, a pogotovo Slavonija i Baranja, bile u puno boljoj poziciji. Nažalost, nitko tko zasjedne u Vladu ne vidi da svugdje u Hrvatskoj ima ljudi koji mogu, uz više ovlasti i novca, pridonijeti svom kraju. Ozbiljna decentralizacija dala bi i ozbiljne rezultate.
Koliko su vam poznata iskustva, npr. Slovačke, koja nas je prešišala?
Slovačka je odličan primjer proinvesticijske politike. Niz zakonskih reformi učinjenih još prije dvadesetak godina na području poticanja ulaganja, poreznoj reformi, infrastrukturna ulaganja i solidno korištenje članstva u Europskoj uniji omogućili su Slovačkoj ozbiljan rast. Nažalost, mi u svemu tome petljamo. Uvjeravam vas da Hrvatska uz pametnu vlast može za samo pet godina doći u vrlo konkurentu poziciju prema svim istočnim članicama EU!
Ne blokira li nas i uvjerenje da smo "sila", da smo veliki, važni i moćni i da imamo "resurse", pa nas to blokira jer priželjkujemo nekakav rentijerski život?
Mi imamo fantastične resurse za razvoj koji su u državnom vlasništvu! Konkretno tu mislim na poljoprivredno zemljište i na mnogobrojne beskorisne državne nekretnine. Da je Istarska županija bila u prilici upravljati samo tim resursima, mi bismo danas bili prva europska regija ili bar među prvih pet! Hrvatska politika nije 27 godina dala pravi odgovor u razvoju poljoprivrede i industrije. To nas danas skupo košta odlaskom mladih ljudi iz naše zemlje.
Hoće li Hrvatska ikad racionalizirati javnu upravu, javni aparat, početi doživljavati poreze kao alat razvoja a ne puki harač?
To je također bitna reformska tema. Dok sam bio istarski župan, rekao sam da nam županije kako su danas koncipirane uopće ne trebaju! Bez ovlasti i bez novca samo ideš na živce građanima, koji čak još i moraju/mogu ići na izbore za takvu uškopljenu vlast! Dio općina sigurno treba ukinuti i reformirati javni aparat. Porezi bi trebali biti jak instrument za poticanje ulaganja i razvoj. To danas nije tako.
Kako ocjenjujete arbitražu za Savudrijsku valu? Jedini životan problem jest pitanje naših ribarica, ali dojam je da bi se tu sa Slovenijom mogao naći zajednički jezik?
Svi znamo da je arbitražni postupak kontaminiran i da je Hrvatska učinila ispravan potez kad je izašla iz njega. Međutim, mi se ne možemo ponašati kao da ta odluka ne postoji. Takav stav predsjednice Kolinde Grabar Kitarović je populistički jer ne odražava realnost u međunarodnim odnosima. Iz tog brazloga ja sam siguran da je arbitražna odluka ozbiljan dokument temeljem kojeg treba bilateralno dogovoriti konačno rješenje.Istina je da su naši ribari dovedeni u vrlo opasan položaj i u slučaju da se, iz bilo kojeg razloga, provede predloženo rješenje, njih treba maksimalno obeštetiti europskim novcem.
Nije li i slovenski parlament usvojio deklaraciju prema kojoj neće prihvatiti arbitražu ako ne dobiju izlaz na otvoreno more i "dimnik"?
Puno su oni toga usvajali i ništa na kraju nisu dobili. Samo u Istri tvrdili su da njima pripadaju sela Bužin, Škudelim, Milje i Škrile, htjeli su cijeli Piranski zaljev, htjeli su teritorijalni spoj s otvorenim morem, ali ništa od toga nisu dobili. Podgrijavali su potpuno nerealno slovensku javnost i europsku politiku i to im se sad obilo o glavu.Nadam se da će obje vlade pristupiti odgovornim razgovorima jer svi ljudi uz granicu očekuju brzo rješenje kako bi nastavili mirno živjeti. Bez zebnje i straha!
Kakva je danas percepcija Hrvatske u Bruxellesu, dakle u Europi?
Pa mi nismo nikome previše zanimljivi niti važni. Propustili smo ozbiljnije se nametnuti, pogotovo na temi jugoistočne Europe, jer Balkan je uvijek svima bitan. Hrvatska ni po kojoj temi nema neku specifičnu težinu niti smo zemlja koja utječe na kreiranje europskih politika. Mislim da bismo to sigurno mogli jer našu mediteransko-srednjoeuropsko-balkansku poziciju treba pretvoriti u prednost na mnogim područjima.
Što nam zamjeraju, a gdje vide naše vrline?
Ne bih govorio previše u tim kategorijama, mada se ne može pobjeći od činjenice da ponovno jačanje neoustaštva zabrinjava demokratske krugove. To što je Karamarkov HDZ doveo osobe kao što je Hasanbegović na ministarske pozicije i što je Plenkovićev HDZ i dalje stidljivo oprezan prema pojavama tipa ‘Za dom spremni’ uočljivo zabrinjava.Ono po čemu smo zanimljivi je turizam. I to je to. Hrvatska svima izgleda privlačno kao zemlja za odmor i provod! Po mom uvjerenju to je nedovoljno. Trebamo biti, da se našalim, daleko više od Raja na Zemlji!
Koje su, po vama, naše očite prednosti. Hrvatska je, recimo, sigurna, nezagađena...
Hvala Bogu da je tako! Važno je da nismo imali nikakvih sigurnosnih nesreća. Istina je da imamo niz prednosti koje trebamo očuvati želimo li i za pedesetak godina biti zemlja privlačna za živjeti i posjećivanje.
Turizam nam godinama bilježi rast, doduše, pukim stjecajem okolnosti. Dokle će ići tako?
Ovo ljeto potvrdilo je da nam se turizam u nekim priobalnim područjima naprosto dešava. Pokazalo se da smo nespremni i da ne upravljamo situacijom. To ne može potrajati! Puknut će!
Koliko je to zbog sukoba i ratova u regiji, na Mediteranu?
U najvećoj mjeri brojke našega turizma mogu zahvaliti kolapsu turizma na svim destinacijama od Turske do Maroka. Cijeli južni Mediteran se maksimalno zaobilazi iz razumljivih razloga. Ipak ističem i dobru promociju Hrvatske na najvažnijim emitivnim tržištima čime smo se pravovremeno ponudili kao alternativa na globalno tržištu.
Što mislite o egzodusu naših ljudi u Njemačku i Irsku?
To je tužna, ali očekivana priča. Nije problem ako se pojedinačno odlazi jer imaš stotine privatnih razloga za promijeniti sredinu, ali ovo je zaista egzodus. Mnogi mladi ljudi odlaze jer ne vide kratkoročnu perspektivu. Duhovit je bio poziv bivšega gradonačelnika Labina Tulija Demetlike: Nemojte ići u Dublin, dođite u Labin! Da vas podsjetim da je baš Labin devedesetih godina bio gospodarski u najvecim problemima od svih sredina u Istri.
Što mislite o egzorcizmu prema Titu? Od Šešelja, do Hasanbegovića i Bandića, a evo, i u Bosni se sprema nešto slično. Otkud takva potreba za vraćanjem u razdoblje prije 70 godina?
To su tipične osobe s ogromnim osobnim kompleksima. Napadaju Tita da bi sebe učinila velikima pred vlastitim ogledalom. Osobno nemam niti jednog razloga štititi Tita jer je moj otac bio nepravedno godinama u zatočeništvu na Golom otoku! Ali osobne drame i nepravde, ako se ozbiljno baviš politikom, moraš ostaviti doma ili ih zatvoriti u svoje srce.Tito, htjeli to priznati ili ne, jedina je osoba s Balkana koja i danas u najvećoj mjeri ima svjetski pozitivnu konotaciju.
Nikakvo skidanje imena trga u Zagrebu neće promijeniti povijest. Pitam se kako bi se danas postavili istarski partizani, koji su unijeli Istru u novu Jugoslaviju, da znaju što se zbiva u toj sanjanoj Hrvatskoj. Ono malo preživjelih, s kojima ponekad razgovaram, zgražaju se i govore mi kako bi Istra trebala biti država ili barem imati autonomiju.
Istra i dalje dominira razvojem, osmišljenošću, konceptima... Kakva je demografska slika? Kako vidite budućnost Istre?
Istra je zemlja u koju se dolazi živjeti. Tako je bilo uvijek, pa je tako i danas. Povijesno razlozi su bili različiti, a danas su prvenstveno ekonomski. U potrazi za poslom, kojeg u Istri ima.
Budućnost, ali u velikoj mjeri i sadašnjost Istre, potpuno je jasna: dobar balans svih ključnih gospodarskih grana, ravnomjeran razvoj, dobra infrastruktura, otvorenost administracije i politike, kontinuirana velika ulaganja u okoliš, koja već danas prelaze stotine milijuna eura, jačanje sveučilišta, obrazovnog i zdravstvenog sustava...
Ako biste morali nabrojiti pet razloga zbog kojih je Istra gospodarski nadmoćna većem dijelu Hrvatske, koji bi to bili?
Njavažnije je bilo definirati da je Istra multikulturna i dvojezična regija jer smo time dobili neophodnu ravnopravnost među nama, građanima koji žive u Istri. Svi smo jednaki i ravnopravni, neovisno o naciji, jeziku ili vjeri! Ali zaista, u praksi, a ne samo na papiru! Mada višekulturnost nije ekonomska kategorija, kao ekonomist tvrdim da je atmosfera življenja presudna za uspješan i privlačan ekonomski rast!
Pet razloga sigurno jesu:
1. Iskreno javno-privatno partnerstvo s velikim i malim poduzetnicima i obrtnicima kroz zajedničko upravljanje razvojem. Možda najočiglednije je to bilo kad smo prije petnaestak godina izradili Master plan razvoja turizma, koji je donesen konsenzusom privatnog i javnog sektora te omogućio da Istra danas bude najjača. To se nije dogodilo slučajno. Mi smo svi zajedno upravljali tim procesom.
2. Otvoreno pomaganje industriji, i to prije svega Uljaniku, TDR-u, Cimosu i drugima svaki put kad je to bilo njima bitno.
3. Logikom ‘svaki dio Istre je jednako bitan jer svugdje žive naši ljudi’ odlično se razvila unutrašnjost kroz vrlo uspješnu poljoprivredu i obnovu tisuća napuštenih kuća i štala! Taj segment ruralnog razvoja Istre trebalo bi zaista ozbiljno istražiti jer tvrdim da se može govoriti o posebnom istarskome modelu ruralnog razvoja.
4. Velika ulaganja u infrastrukturu, od najvećeg projekta istarskog cestovnog ipsilona, vodoopskrbu, sustave odvodnje otpadnih voda, gospodarenje otpadom i puno toga još.
5. Kreiranje niza novih kulturnih događanja u mnogim malim naturističkim mjestima, osnivanje sveučilišta u Puli i ulaganja u nižeobrazovne sustave, napokon gradnja nove bolnice u Puli zaokružuje u najvećoj mjeri sigurnost življenja u Istri.
Ima li ikakve nade za promjenu našeg smjera? Za sada nema naznaka. Ne vidim da se nešto mijenja. Da sam ja premijer, Hrvatska bi za godinu dana uspješno krenula, a za nekoliko godina dosegnula mnoge zemlje kojima danas gledamo u leđa. Na primjeru Istre dokazao sam da je to moguće. I to s malo novca i nikakvim ovlastima. Uz puno sloge i pameti mogu se napraviti veliki pomaci. To se može učiniti u cijeloj zemlji. Nažalost, IDS, jer je regionalna stranka, nije u mogućnosti nametnuti svoju politiku na nacionalnom nivou.
Njemačka će nakon Brexita ostati gospodar EU?
Ispada kao da nam je Brexit dobrodošao jer se atmosfera u zemljama koje su utemeljile EU drastično promijenila u pravcu želje za jačom EU. To je pozitivno. Papa Franjo je nedavno rekao: ‘Ili će Europa biti federalna ili će izgubiti značaj’! Tu tvrdnju trebamo ozbiljno uzeti u obzir. Nakon Macronove pobjede u Francuskoj, pobjede liberala u Nizozemskoj i očekivane pobjede proeuropskih opcija u Njemačkoj, kreće se u novi razvoj EU. Prognoziram da će to biti EU u više brzina, ako se Poljska i Mađarska ne prilagode novoj situaciji.
Hoće li po vama Španjolska ostati cjelovita država?
Da. Podržavam održavanje referenduma u Kataloniji jer to želi više od 75% ljudi, ali istodobno manje od 50% njih želi neovisnost. Kad bi se održao katalonski referendum, on bi vjerojatno prošao rezultatski kao u Škotskoj. Velika Britanija je ostala cjelovita, tako bi i Španjolska.
Kako predviđate daljnji razvoj EU?
Sigurno se ide na jače povezivanje EU, pogotovo na sigurnosno-vojnom području, energetskom, financijskom, infrastrukturnom, digitalnom području. Politički vrlo je vjerojatna EU u više brzina. Ne vjerujem da će Njemačka, Francuska, Italija i zemlje Beneluxa mirno gledati ruganje na njihov račun iz Varšave i Budimpešte. Utoliko je inicijativa Tri mora, u kojoj Hrvatska želi imati najaktivniju ulogu, vrlo loša za hrvatske interese. Ta politika nas prvi put u povijesti smješta na Istok umjesto na Zapad, kojem pripadamo!
U Istri se bavite poljoprivredom?
Vinogradarstvo i maslinarstvo su preporođeni zadnjih godina u cijeloj zemlji, a pogotovo u Istri, koja je dosegnula najviše svjetske razine. Postoji videozapis od prije dvadesetak godina u kojem najavljujem da će maslinarstvo Istre biti svjetski vrh. To se obistinilo mada je u to vrijeme malo tko vjerovao da će se to dogoditi. Osobno sam posadio oko 700 stabala maslina istarske bjelice, koje ulaze u rod. Nadam se da ću uspjeti napokon posaditi i vinograd. Sve ovisi o drugima koji moje snove gledaju kroz političke prste, a ne kroz moje iskrene seljačke ruke!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
....Je anke tebe tokalo bit si star i grd...
Nije ti Tito poslao nego sudac za kriminal...