Tijekom Drugog svjetskog rata Božić nije bio pretjerano sretno razdoblje u većini svijeta. Krajem 1944. godine, većina američkih vojnika imala je samo jednu želju: da se vrate živi doma do Božića 1945. godine.
Unatoč tome što je sljedeće godine rat okončan, činilo se teško izvedivim da će dva milijuna muškaraca i žena kojima je završavala aktivna služba stići u civilu na vrijeme doma kako bi proslavili blagdane s najbližima.
Budući da su svi resursi bili posvećeni borbi protiv neprijatelja, vojska se nije stigla baviti logistikom kako sve dovesti doma prije nego je rat završio. I tako je, bez puno priprema, počela operacija Čarobni sag u rujnu 1945., kako bi se trupe vratile u SAD.
Približavanjem Božića, vojska i mornarica su pokrenule operaciju Djed Mraz, kako bi ubrzali operaciju Čarobni sag, da što više muškaraca i žena stigne doma za praznike.
No nemirno mora i brojnost vojnika bili su kamen spoticanja za uspješno izvršenje tog plana. Svejedno, oko 250.000 vojnika, od kojih su neki dobili svježe otpusne papire, a drugi su ih očekivali za dan ili dva, našlo se na američkom tlu na Božić 1945. Iako, nisu još bili doma.
Ono što ih je dočekalo u domovini bile su najgore zračne, željezničke i cestovne gužve u povijesti. Igrom slučaja, taman je tih dana čekanje na vlakove koji su vozili na zapad trajalo šest sati, a za one koji su vozili prema istoku, čekalo se po 12 sati.
Vojnici su većinom blagonaklono gledali na događaje oko njih, te su mnogi izjavili da je sama činjenica da su stupili na američko tlo najbolji božićni poklon.
No američki građani su im odlučili pokazati svoju zahvalnost za to što su riskirali živote i počeli su otvarati vrata svojih domova, te su pripremali i donosili obroke u otpusne centre. Mnogi su svoje željezničke karte prepustili veteranima, pa su tako na vlakovima 24. prosinca vojnici činili čak 94 posto putnika.
Oni koji su trebali pričekati još koji dan u vojsci, nisu se zamarali time što će božićni ručak s obitelji pojesti koji dan kasnije, premda se lokalno stanovništvo trudilo, na sve moguće načine, uljepšati im i ove dane.
Građani su donosili poklone na željezničke postaje i u vojne centre, pripremali su zabave za njih, pa makar i na željezničkim stanicama, na kojima bi veterani usput stali putujući doma.
No i veterani su pokazivali zahvalnost, pa su tako, čekajući na jednoj točki presjedanja 20 minuta skupili 125 dolara (današnji 1650 dolara) i odnijeli ih u lokalnu dobrotvornu organizaciju za koju su saznali iz lokalnih novina.
Mnogi su žrtvovali provođenje Božića sa svojom obitelji kako bi veterane vratili doma do Nove godine. Jedan vozač kamiona iz Colorada tako je iz Denvera prevezao 35 veterana do Dallasa (razvozeći ih i po okolnim gradovima). Vozač nije želio primiti nikakve novce nego je inzistirao da bivši vojnici za to kupe poklone svojim obiteljima.
Taksist iz Los Angelesa je odvezao šest novih veterana na 4345 kilometara dug put do Chicaga, a drugi je iz Los Angelesa veterane odvezao na Manhattan, u Bronx, Pittsburgh, Long Island, Buffalo i New Hampshire, prihvativši tek novce za benzin, piše Time.
"Ovo je Božić za kakav se svijet iscrpljen ratom molio", izjavio je američki predsjednik Truman na Badnjak, a američki građani su učinili sve kako bi veteranima pružili blagdane kakve su zaslužili.
