Ogorčena je na sustav koji je, tvrdi, spor, nakaradan i besmislen.
- Socijalne službe imaju previše ovlasti, a sudovi imaju premalo vremena i sredstava. U centrima ima previše gamadi koja nema gdje raditi koji su zasjeli na pozicije i glume boga. Oni su potkupljiva institucija koja na civilima liječe svoje frustracije, a pritom žele što manje raditi. Bila sam prisutna kada je psihologica s centra koja mu glumi odvjetnika pila kavu u njegovoj kući, ja mislim da to nije u redu ako smo mi stranke u postupku – kaže Tea koja više ne želi šutjeti, a najteže joj pada šikaniranje i ignoriranje službi.
- Kad nedjeljom izlazimo van onda mi javlja svaki puta da ja sam kriva jer se dijete razboljelo. Ja ga ugrožavam. Presuda je takva jer je psihologica s centra predložila da druženja budu prvo u jednom shopping centru pa u drugom shopping centru na drugom kraju grada. Ne znam i ne mogu shvatiti što da dijete tamo radi, premalena je za igraonice, međutim ona nije odustala i sud je to odobrio, a potpuno im je svejedno i da mi je kći necijepljena. Mogu se samo moliti da se ne razboli – kaže Tea koja je pisala i predsjednici ali evo i dva mjeseca kasnije još nema odgovora.
- Kada je u pitanju centar 1 mislim da je riječ o mitu, čula sam da su mnogi pisali prigovore za tu psihologicu koja je meni kamen spoticanja, te da je sklona da uzima mito – to je svima poznato no njoj nitko ništa ne može. Apsurd je da su oni nas poslali u školu za roditelje, i moram stalno ići u centar 1. Sve je prilagođeno njemu, zašto ja ne bih to odradila u centru 2. Centar 1 je lagao i uredu za ravnopravnost spolova kada su rekli da ja nisam došla posjetiti dijete te da se nisam niti javila, a jesam – poslala sam mail da sam dobila streptokok – kaže Tea od koje bivši traži i 1.200 kuna alimentacije.
Sud još nije donio nikakvu presudu, a Tea svaki mjesec uplaćuje koliko može za dijete.
- Meni je jedino važno da ona dođe živjeti sa mnom. Ako se donese mjera da dijete živi kod mene on će poludjeti i biti agresivan, sigurna sam. A ja nikakve zaštite nemam – kaže Tea i prisjeća se kako su se jednom iz centra sprdali s njome kada im je bijesna s mobitela poslala mail jer nisu ozbiljno shvatili njezinu zabrinutost radi oružja u obiteljskoj kući.
- Iz centra su mi rekli da će mi pokušati odgovoriti bez obzira na pravopisne greške i nedostatak dijakritičkih znakova. I da sam potpuno nepismena ja imam prava. Centar je to prijavio policiji, on je bio na Državnom odvjetništvu. Dobio je u međuvremenu nekakvu dozvolu za nešto, to je tamo odnio i rekao da je to to. Kupio je drugačiji pištolj i donio dozvolu. Zašto netko nije primijetio diskrepanciju u vremenu – ja to ne znam – kaže mlada žena koja danas kada pogleda unatrag ne može vjerovati u kakvu se obitelj dala uvući.
- Žene ne rade, nose odjeću koju muškarci kupe, nema šminke jer se šminkaju kurve. Moj bivši je poremećeni lik koji želi udovoljiti i sebi i svojima jer on ne živi niti po jednom zakonu vjere. Za njega su sve žene kurve, nakaze, nismo normalne i trebamo šutjeti i biti kod kuće – kaže Tea kojoj je posebno žao žene koja se udala za njegovo brat ate trpi isti tip terora.
Tea je, kaže, prijavila i da su ta djeca zlostavljana ni nitko nije ništa napravio. Prisjeća se kako bivši zapravo nakon početnog oduševljenja uopće nije bio sretan oko trudnoće, nije znao kako da to kaže roditeljima.
- U jednom trenutku sam predložila da napravim abortus ali onda je počeo mahnitati, rekao mi da sam ubojica, poruke odnio kasnije na centar i rekao kako se sad borim za skrbništvo a htjela sam ubiti dijete – kaže Tea koju država i institucije smatraju lošijim roditeljem od čovjeka koji je majku svog djeteta bacao na cestu, prijetio oružjem, slijedio, snimao i psihički zlostavljao, a necijepljenjem i svojim ponašanjem ugrožava i život kćeri.
- Da, to je naša Hrvatska. Strašno se bojim, znam da ne mogu živjeti bez djeteta ali znam i da me nitko neće i ne može zaštititi – zaključuje na kraju.
