Priče o bijegu zarobljenika iz ratnih logora brzo prelaze u legende, no malo tko je upoznat s pričom o bijegu nacista iz Walesa 1945., iz jednostavnog razloga što su ga Britanci držali tajnim.
Većina priča iz Drugog svjetskog rata svode se na bijeg saveznika iz njemačkih logora, no i njihovi su vojnici držani u zarobljeništu, kako u Velikoj Britaniji, tako i u različitim dijelovima tadašnjeg britanskog Commonwealtha te su i oni, naravno, pokušavali pobjeći.
Najveći njihov masovni bijeg bio je u svibnju 1945. kad su Nijemci su pobjegli iz Island Farm kampa. On se nalazio nedaleko od glavne ceste izval grada Brigend.
Originalno je izgrađen kao niz koliba za žene koje su radile u tvornicama municije u Bridgendu, no one nisu baš bile voljne živjeti tako daleko od kuće, pa su kolibe stajale neiskorištene.
Zatim se kamp koristio za smještaj njemačkih trupa prije dana D, a nakon invazije u Europu 6. lipnja kamp je ponovno napušten te je stajao tako prazan i bez svrhe.
Zatvorenici sami sebi postavljali ograde
Sa stotinama Nijemaca koji su svakog dana postajali zarobljenici u Francuskoj, odlučeno je da će se Island Farm pretvoriti u vojni logor za zarobljenike. Iako je ta ideja zvučaka dobro, provedba u djelo nije bila baš savršena.
Kamp nije dovršen kad su brojni zarobljenici stigli u Bridgend krajem 1944. Rezultat toga je bio da su zarobljenici morali sami sudjelovati u adaptaciji prostora za njihov život tamo. Čak su i sami bili zaduženi da postavljaju žičane ograde, što im je pak pružilo dobar uvid u lokaciju kampa i njegovu sigurnost.
Većina čuvara kampa su bili stariji muškarci ili vojnici koji nisu imali pretjeranih interesa, osim biti izvan rata koliko je to moguće. Unatoč tome, plan je bio staviti 1500 ratnih zarobljenika u kamp.
Za nadređene se može pronaći izlika zbog takve nepromišljenosti, jer su s približenjem kraja rata, uvjeti na ulicama Island Farma vjerojatno bili bolji nego su bili na ulicama Njemačke. Nitko, mislili su tada, uopće neće niti zainteresiran za bijeg. No, u tome je razmišljanju postojala mana - većina zarobljenika su bili okorjeli nacisti i za njih je bijeg iz logora te povratak borbi u Njemačkoj bio od životne važnosti.
Pokušaj bijega bio je neizbježan. U siječnju 1945. čuvari su otkrili prokopan tunel, no zatvorenici nisu htjeli otkriti da znaju išta o tome. Taj je tunel mogao biti čak i mamac koji bi odveo čuvare na pogrešan trag.
Zatim, u noći 10. svibnja 1945., 66 vojnika pokušalo se dokopati slobode kroz drugi tunel koji je vodio iz poda Kolibe 9. do mjesta izvan bodljikave žice. To je bio najveći uspješni bijeg ikad napravljen od strane njemačkih ratnih zarobljenika u Drugom svjetskom ratu.
Tunel se protezao preko 20 metara te je čak bio opremljen i osnovnim sustavom veznilacije. Kad je poslije napravljena istraga, otkriveno je kako su zatvorenici čak izgradili i pregradni zid, kako bi sakrili zemlju koju su iskopali.
Činjenica da nitko nije primijetio da su ga gradili govori puno o sposobnosti njihovih čuvara. No, bijeg nacista njima samima je malo koristio, iako je pokušaj bio genijalan.
Vrlo brzo njih 11 je bilo uhvaćeno, a jednog su čuvari pogodili metkom dok je bježao. Blokade na cestama i vojne patrole ubrzo su organizirane u obližnjem području.
Zarobljenici, podjeljeni u grupe od trojice njih, imali su samo vrlo šture karte i kompase, a nadali su se kako će doći do obale i od tamo nekako dospjeti u Njemačku. Na njihovu nesreću, karte su samo prikazivale željezničku, no ne i cestovnu mrežu, što je među bjeguncima unijelo pravu zbrku.
Neki od njih su uhvaćeni već nakon 5 kilometara, neki su pronađeni kako se skrivaju u obližnjoj šumi, a drugi su pak uspjeli doći čak do Birminghama i Southamptona prije nego što su ih uhvatili vojnici i policajci.
Javnost je, naravno, bila prestrašena idejom da 60-ak Nijemaca vreba na jugu Walesa, a kad je žena u Porthcawlu ustrijeljena, svi su njih odmah okrivili. Kasnije je otkriveno da je to učinio njen ljubavnik.
Polako, ali sigurno, svi su uhvaćeni, s tim da je posljednja skupina ulovljena tjedan dana nakon bijega - gladni i promrzli, bez ikakve ideje o tome gdje se nalaze.
Ponovno su vraćeni u Island Farm, no tek nakratko, već su do ranog proljeća 1945. svi zarobljenici premješteni u druge, sigurnije zatvore. Ipak, taj je bijeg ostao kao fascinantan događaj u povijesti Drugog svjetskog rata, a osobito Walesa, piše BBC.
