Perike, umeci, ekstenzije. Sve su to nazivi za različite varijante ljudske kose i samo rijetki obraćaju pažnju na porijeklo. Obična pretraga internetom odvest će vas u trgovine koje govore o "visokokvalitetnim" ili "luksuznim" perikama od prirodne kose koje koštaju po nekoliko tisuća kuna. U opisima se govori o luksuznoj kosi iz Brazila ili prekrasnim pletenicama iz Europe, ali rijetko će se netko pohvaliti kosom iz Kine.
Natpis "Made in China" postao je općeprihvaćeni simbol loše i jeftine robe za široku potrošnju, a kako kaže Emma Tarlo, Kina je zauzela i svjetsko tržište ljudskom kosom. Ona je čak tri godine provela istražujući porijeklo kose što se prodaje po trgovinama zapadne Europe.
Profesorica antropologije, autorica knjige o porijeklu kose, Tarlo kaže: "Ljudi zaposleni u industriji svjesni su da kinesko porijeklo ima negativne konotacije i zato ih reklamiraju na sve moguće načine".
Fluidne i nejasne definicije
Na internetu se pojavljuju informacije da je kosa iz Kine najgrublja, da je filipinska kosa dosta slična s puno više sjaja, a da je brazilska s puno volumena. Definicije kose u perikama su nevjerojatno fluidne i nejasne.
"Što više pokušavate ih sistematizirati, to teže postaje. Europska kosa je jako skupa zbog raznolikosti boja i fine teksture", ispričala je Tarlo za BBC. Velika većina europske kose dolazi s istoka našeg kontinenta i to iz Rusije, Rumunjske ili Ukrajine.
Najtraženija je "djevičanska kosa", to je kosa koja nikad nije kemijski tretirana, a odmah za njom je i "remy kosa", koja je uzeta izravno s glave donatora. Na suprotnom kraju spektra, nalazi se "standardna kosa" što je tržišno prihvatljiv naziv za otpatke s češlja.
"Kineske tvornice često nazivaju otpatke s češlja 'standardnom kosom' zato što jako puno kose dolazi iz takvih izvora", kaže Tarlo. Što se tiče marketinga, Tarlo kaže da je najveća odgovornost na ljudima u lancu proizvodnje i prodaje kose. Međutim, krajnjim kupcima to ne smeta. "Ljudi ne žele razmišljati o prijašnjim vlasnicima kose. Još uvijek postoji taj faktor odvratnosti koji prati kupovinu i korištenje tuđih dijelova tijela", kaže Tarlo.
Otpaci od češljanja
Na temeljima otpadaka iz češljeva nastala je čitava industrija za rasplitanje, sortiranje i kemijsko tretiranje kose. I dok završeni proizvod najčešće prolazi kroz Kinu, vjerojatno je nastao iz kose porijeklom iz raznih azijskih država. "Diljem Azije žene s dugom kosom čuvaju kosu što ostane na češljevima ili nakon pranja kose. Čuvat će je godinama i onda prodati otkupljivačima koji idu od vrata do vrata", kaže Tarlo. Reporterima BBC-a pokazala je vreću kose koju je tri godine skupljala. Kaže da vrijedi oko jednog dolara.
I make closure wigs & u-part wigs for the LOW! Great protective style girls hmu💁🏾💇🏾 #aamu #aamu20#aamu19 #uah20 pic.twitter.com/hs4wHLrScT
— CM (@SheMcMillions) October 22, 2016
Tu kosu je potrebno skupiti na jedno mjesto, zatim trgovci je preprodaju sve dok ne završi na raspetljavanju u Bangladešu, Indiji ili čak Myanmaru. Tarlo prepričava kako je posjetila radionice i domove u Myanmaru i Indiji gdje su deseci žena sjedile na podu i raspetljavale tuđu kosu. Tarlo te scene opisuje: "Naporan je to rad i potrebno je oko 80 sati za raspetljavanje kilograma i pol ljudske kose".
Zatim je potrebno kemijski tretirati kosu. Vanjski sloj ljudskih dlaka ima ljuskice koje su sve okrenute u istom smjeru, slično kao i riblje krljušti. Otpaci od češljanja su svi zapetljani zato što su te ljuskice različito orijentirane. Kinezi takvu kosu ubace u kemikalije što uništava vanjski sloj kose i uklanja ljuskice. Takva kosa je nešto lošije kvalitete, ali do kraja procesa joj vrate sjaj i može izgledati fantastično.
