Kako im to nije bilo dovoljno, otmičari su nazvali njegovu suprugu u Austriji te je prisilili da kao otkupninu donese više stotina tisuća njemačkih maraka uz upozorenje da ništa ne smije prijaviti policiji. Dok su se otmičari bavili kako od ucijenjene supruge izvući novac, u jednom opatijskom hotelu Austrijanac se nekim čudom uspio osloboditi i pobjeći u Austriju gdje je sve ispričao tamošnjoj policiji. Otmičari i organizator su ubrzo uhićeni i osuđeni.
Zanimljivo je da su kriminalci od otetog novca već sljedeći dan bez imalo straha i srama kupili skupocjeni automobil. Od prve pa do svih otmica u nizu do danas, zajedničko im je jedno, koristoljublje, zastrašivanje ili stvaranje utjecaja u mafijaškim krugovima. A otmicama se bave svi. Dobro organizirani kriminalci s odličnom logistikom, okrutni kriminalci s nizom kaznenih djela iza sebe kojima je to još jedan u nizu zločinačkih pothvata pa čak i obični klošari.
Ishodi variraju od slučaja do slučaja. U pravilu, svi koriste automobil u koji neposredno nakon otmice strpaju žrtvu. Potom je smještaju u sigurnu kuću te nakon toga kreću s pozivima obitelji i zahtjevima za otkupninom. Njih prate prijetnje da se ni u kom slučaju o otmici ne obavijesti policija. Kako bi dali na znanje da misle ozbiljno, zahtjev za otkupninom često prate najmorbidnije prijetnje - rezanje ušiju, prstiju, ruku - ako ne dobiju željeni novac.
Ishodi su različiti. Neke žrtve vraćaju se obitelji traumatizirane, neke gotovo bez posljedica, a neke skončaju u strašnim mukama. Najpoznatija otmica koja je potresla Hrvatsku bila je otmica Tomislava Zagorca, maloljetnog sina generala Vladimira Zagorca. Mladića su oteli ispred njegove kuće na zagrebačkom Pantovčaku 23. veljače 2004. godine. Neposredno ispred ulaza dočekali su ga, zgrabili, ugurali u automobil, zavezali lisicama i navukli mu vunenu kapu preko glave i očiju. Lisice i kapu nisu mu skinuli ni kada su došli do kuće u Vrbovcu, gdje su ga čuvali u manjoj sobi na katu.
Dok je bio tamo, dječak nije bio zlostavljan ili maltretiran, niti su mu prijetili. Hranili su ga slatkišima i mlijekom. S Vladimirom Zagorcem otmičari su kontaktirali nekoliko sati nakon otmice i tražili otkupninu od 1,5 milijuna eura, zaprijetivši mu ubojstvom sina, ako ne ispoštuje njihove uvjete ili obavijesti policiju. Prijetili su umirovljenom generalu da će ”maloga ubiti, odsjeći mu ruku i poslati mu kući” ukoliko ne plati traženi iznos.
Zagorec je o otmici ipak obavijestio policiju te su od tada dva policajca cijelo vrijeme bila u njegovu stanu. Novinari crnih kronika saznali su za otmicu već za nekoliko sati , no o tome nisu objavili niti retka dok dječak nije bio na slobodi, kako mu pisanjem eventualno ne bi naškodili. Vladimir Zagorec je u strahu za život svoga sina preko kurira ”City-expressa” predao otmičarima 750 tisuća eura, nastojeći im predati i preostali iznos, no oni otmičari su odustali od preuzimanja te druge pošiljke novca jer su uočili policajce koji su pratili pošiljku. Zadovoljivši se i s polovinom traženog iznosa, 27. veljače 2004. godine u večernjim satima su na parkiralištu kraj groblja na Mirogoju pustili Tomislava na slobodu.
Slučaj je poprimio neočekivani obrat kad se otkrilo da iza otmice stoji Zagorčev kućni prijatelj Hrvoje Petrač kome se čak general obratio za pomoć. Petrač je cijelo vrijeme otmice bio u inozemstvu odakle se nije vratio niti kad su uhićeni ostali članovi bande. Uhitili su ga nakon godinu i pol dana u Grčkoj. Do tada je već bio osuđen na šest godina zatvora. Njegov sin Novica, koji je također sudjelovao u otmici, dobio je 3,5 godine kao i Marinko Gošuljević. Ivan Mateković osuđen je na sedam, Siniša Ježovita i Stevo Smrčak po tri godine i tri mjeseca, a Libero Mateković godinu dana.
Otmica 21-godišnjeg Slovenca Jure Bajde, sina jednog od direktora Petrola, Iztoka Bajde, završila je njegovim brutalnim ubojstvom. Armend Musliu i Vittorio Vukdedović Bajdu su oteli 18. lipnja 2007. godine u njegovu stanu u Ljubljani. Potom su ga prevezli u Hrvatsku u vikendicu u Moslavačkoj Slatini gdje su ga zatočili. Od obitelji su tražili otkupninu od 200.000 eura, prijeteći da će Juru, ako ne plate, ubiti. Bajdin otac odbio je platiti otkupninu pa su Vukdedović i Muslio 22. lipnja Bajdi ljepljivom trakom zavezali ruke i noge. Na glavu su mu stavili nekoliko plastičnih vrećica koje su stegnuli trakom.
Mladić se ugušio.
Zakopali su ga kraj vikendice.
Tijekom suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu preslušala se i audio snimka razgovora otmičara Jure Bajde s njegom ocem od 20. lipnja 2007. gdne u 19.17 sati
JURE: Tata ja sam.
IZTOK BAJDO: Zdravo Jura, kako je?
JURE: Dobro sam, ali su me maltretirali... rezali. Bojim se, zašto si zvao policiju, zašto si zvao policiju... mogao sam nastradat zbog toga, mogao sam umrijet. Zašto nisi spremio još novca, hoću odavde (kroz histeričan plač). Vode me u Srbiju tata, vode me u Srbiju, nemoj mi to praviti tatica, zašto si zajebo, imao si pare...?
IZTOK BAJDO: Imam pare, imam pare.
JURE: Zašto nemaš pare?
IZTOK BAJDO: Jure, bio sam u banci... halo, halo... što su napravili s njim, bio sam u banci, spremio sam novac.
OTMIČAR: Koliko novaca si spremio?
IZTOK BAJDO: Sutra ujutro...
OTMIČAR: Kolko si spremio?
IZTOK BAJDO: Mislim da će bit skoro sve ili sve.
OTMIČAR: Kol’ko si spremio, kolko para imaš?
IZTOK BAJDO: Danas sam spremio papire, sutra ujutro idem u 9...
OTMIČAR: Idi dalje, idi u murju, opet idi u policiju
IZTOK BAJDO: U 9 krećem prema Hrvatskoj, onda vi kažete gdje da dođem
OTMIČAR: Može, može, i onog policajca povedi sa sobom
IZTOK BAJDO: Dajte mi Jureta…
Na traci se čuje i kako Musliu na ekavici od Iztoka Bajde traži da donese novac u Hrvatsku “jer ne možeš da dobiješ dete dok ne daš pare”, te dodaje, “Jureta ću reciklirati i poslati ću ti njegovu ruku.” Posljednje što je Jure Bajdo rekao ocu 21. lipnja 2007. godine u 20.15 sati bilo je: “Rad te mam oči, reci mami pa Sabini (djevojci) da jih mam rad!”. Jure Bajdo molio je oca da ne zove policiju, da ga ne ostavi na cjedilu jer će ga razrezati na komade.
- Kad sam im rekao da ne mogu tek tako skupiti 200.000 eura i da sam uspio skupiti samo 12.000 eura, rekli su mi da za to mogu kupiti njegovu nogu - kazao je Iztok Bajdo tijekom suđenja. Musliu je u svojoj obrani priznao da je zvao Bajdinog oca. Tada je kazao kako je Jure Bajda htio iznuđivati roditelje pa je on za 15.000 kuna pristao glumiti otmičara.
Tvrdio je kako nije cvijeće no, da je uzeti nekom život opasna stvar. Vukdedković i Musliu krivnju su svaljivali jedan na drugoga. Na kraju su pravomoćno osuđeni na po 30 godina zatvora svaki.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
izgled da je novinar zaboravio spomenuti PRVU otmicu koja se dogodila u samostalnoj RH, gdje su 4-ica mangupa po nalogu naručitelja ( državljanin RH i drage nam BiH ), oteli suprugu poslovnog parntera, vozali je po ZG, odveli u Vrbovec, ... prikaži još!, pa ih je na kraju pri povratku u Zg presrela policija i oslobodila gospođu. novinar zaboravlja da je to bila prva otnica koja je bila preko 4 duplerice u Večernjem listu, itd.........
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com