Još od odvajanja Pakistana od Indije 1947., granica između Indije i Bangladeša užasno je porozna i izvor je stotina milijuna dolara vrijednog lanca krijumčarenja živih krava. Reportaža objavljena na Ozyju navodi da je prošle godine iz Indije u Bangladeš prokrijumčareno 17.000 krava, pet puta više nego 2014., kao i to da je stvaran broj puno puta veći.
Krava je u većinski hinduskoj Indiji sveta životinja i očekivalo bi se da tamo klanje goveda za hranu nije dozvoljeno. Međutim, Indija je prošle godine bila peti najveći potrošač i drugi najveći izvoznik govedine na svijetu. Krave naprosto nisu bile zakonski zaštićene. Sve dok na vlast nije došla stranka Bharatiya Janata, umjereno konzervativna hinduska inačica onoga što po Europi nazivamo demokršćanima.
Njen premijer Narendra Modi otvoreno se stao zalagati za zabranu ubijanja krava, pa je tako prošle godine savezna indijska država Maharashtra postala prva koja je zabranila i ubijanje krava i konzumaciju govedine. Ako je kome do mesa, odlučili su, tu su vam bivoli koji nisu sveta životinja. Odluka je pogodila milijune pripadnika raznih grupacija u društvu.
Kršćanima i muslimanima iz nižih kasta govedina je bila česta u prehrani jer je bila jeftinija čak i od piletine. Hindusi je, naime, ne jedu. A tu je i izvozni biznis vrijedan pet milijardi dolara godišnje. Nasuprot tome, u Bangladešu su posljednjih godina eksplodirale cijene hrane, pa je tako krijumčarenje krava postalo odličan biznis onih koji se ne obaziru na hinduske svetinje ili zakone.
Vlada Bangladeša ustvrdila je nedavno da se godišnje prokrijumčari dva milijuna životinja. Indijske Snage za kontrolu granice (BSF) priopćile su, međutim, da je, otkad je nova indijska vlada na čelu nacije od 1,2 milijardi ljudi, BSF srezao krijumčarenje na kakvih 300.000 grla stoke godišnje.
To znači da je još uvijek riječ o multimilijunskom biznisu u dolarima. A toliki iznosi privlače onda i krijumčare iz kršćanskih i muslimanskih redove, ali i one hinduse koji nemaju posla, kojima je krijumčarenje pitanje opstanka ili umiranja od gladi. Pogranična područja između Indije iz Bangladeša donedavno su bila sasvim neorganizirana.
Bila je riječ o neviđenoj zbrci eksteritorijalnih područja, nekad i o enklavama unutar enklava unutar enklava, pa tako i do sedam puta, što se sve riješilo administrativnim sređenjem granice, odnosno zamjenom teritorija. Taj potez pokazao se kao moćno oruđe u rukama indijske vlade koja je odlučila stati na kraj krijumčarenju krava. Ali ni to nije bilo dovoljno.
Danas je u Bangladešu krava šest puta skuplja nego u Indiji. Krijumčar za prosječnu dobije 75 dolara, a tržišna im je cijena i do 300 dolara za najkrupnije primjerke. Kako se granica administrativno dovela u red, pa iako još uvijek porozna, počela je pomalo služiti svrsi jer se BSF uz pomoć indijske vlade ozbiljnije prihvatio posla, krijumčarenje postaje sve opasniji biznis.
Istina, kako se koga uhvati, vrlo često taj ima dovoljno novca koji je zaradio krijumčarenjem da potplati službenike da ga puste na slobodu. Služe se i trikovima. Angažiraju sve mlađe tinejdžere da gone stoku desecima kilometara, s pravom računajući da pogranična policija neće mlatiti kakvog 12-godišnjaka, pa će im ovaj lakše pobjeći. Sve češće, također, nose i oružje.
2014. su na granici krijumčari krava ranili 78 službenika BSF-a. Prošle godine skupina od 100 krijumčara jednog je graničara masakrirala. U svibnju je skupina samoorganiziranih Indijaca koji su odlučili boriti se protiv krijumčara kako bi zaštitili krave, zatukla studenta u Zapadnom Bengalu, smatrajući da je pripadnik krijumčarskog lanca.
Krijumčari nisu samo Indijci, nego i građani Bangladeša. U pograničnim područjima govore istim jezikom, u Bangladešu je industrija jako daleko od granice, pa je i puno teže naći posao, vlada neimaština. Rezultat je to da se jako podiže prag represije s indijske strane granice koji bi bio dovoljno oštar da odvrati te siromašne ljude od krijumčarenja.
