Life
2302 prikaza

Pakao interneta i u Hrvatskoj: Stranice na kojima 'djeca ubijaju djecu'

Cyberbullying
Thinkstock
Dječje zlostavljanje na internetu poprimilo je strašne razmjere i postalo smrtonosno

Nemaš dugu kosu, mala daj se ubij. Kakve su ti to fotografije, droljo? Budeš li se približila mom dečku, požalit ćeš što si se rodila... Noge ću ti polomiti, kučko!

Svakog dana tisuće tinejdžerki u Hrvatskoj ovakvim se riječima koriste pri dopisivanju na internetskoj društvenoj mreži Ask. fm. Bujice uvreda, prijetnji, ponižavajućih poruka sipaju jedna drugoj, a ubace se tu i dečki. Zbog takvih se riječi, ubila jedna curica u Hrvatskoj prije dvije godine, nije mogla podnijeti uvrede i ponižavanja.

Na Facebooku su pak istodobno bolesni i ljubomorni anonimci objavljivali fotografije cura iz Vinkovaca i Županje i proglasili ih “droljama” i “kurvama”. Hrvatska policija nije u tome vidjela nikakvo kazneno djelo, a od bilo kakve odgovornosti pošteđeni su bili i ostali i kreatori Facebooka, pa i mreže Ask. fm. Ovu potonju su pokrenuli Latvijci i njome omogućili da se djeca vrijeđaju i ponižavaju posve anonimno, bez ikakvih ograničenja ili kontrola.

U prvih šest mjeseci 2013. godine, kad je Ask.fm bio nov i izrazito popularan, od Irske i SAD-a do Hrvatske i Latvije, zabilježeni su bili deseci samoubojstava dječaka i djevojčica koji nisu mogli podnijeti vrijeđanje na stranicama Ask. fm. Kad su se, nakon strašnih ponižavanja na toj stranici prije skoro tri godine u Irskoj ubile 15-godišnja Ciara Pugsley i 13-godišnja Erin Gallagher, njihovi mediji su prozvali autora i vlasnika te društvene mreže, Latvijca Marka Terebina, zaključivši kako je i nezreloj djeci dao poligon za najokrutnija iživljavanja, anonimna i oslobođena bilo kakve odgovornosti.

On im je, pak, odgovorio: “Naravno da postoji problem zlostavljanja na mrežama. Ali, čini se da je ovaj problem zasad samo specifičnost Irske i Britanije. Nema primjedbi iz drugih zemalja. Čini se da su djeca okrutnija u Irskoj i Britaniji...”

Terebin je bio u krivu

No brzo se ispostavilo da je već tada Terebin bio posve u krivu. Pošast dječjeg zlostavljanja, ali i samoubojstva zbog uvreda na njegovoj mreži, širila se Europom i SAD-om. U prosincu 2012. godine na Floridi se ubila 16-godišnja Jessica Laney, a onda su uslijedili i deseci drugih slučajeva, od Kanade do Italije, u kojima je bilo zajedničko čak i nagovaranje vršnjaka da počine samoubojstvo: “Možeš li se već jednom ubiti, molim te”, pisali su na internetu vršnjaci Jessici Laney...

Cyberbullying | Author: Thinkstock Thinkstock

Zbog zlostavljanja na internetu u svijetu svake godine 19.000 tinejdžera pokuša samoubojstvo, a njih 4.000 to i učini, stoji u podacima američke organizacije PSA Stop Bullying. Terebin se i danas brani kad prozivaju njegovu mrežu da nema ni minimalne sustave zaštite i kontrole, barem poput Facebooka: “Kucate na pogrešna vrata. Morate pogledati malo dublje i vidjeti korijen problema. Nije riječ o mreži ili internetu, problem je obrazovanje, odgoj, moralne vrijednosti koje prekasno prepoznajemo. Ask.fm je samo alat koji pomaže ljudima u komunikaciji, baš kao i bilo koja društvena mreža, kao telefon, mobitel ili SMS, papir i olovka...” No je li Latvijac posve u pravu?

Djelomično jest, jer bilo je i slučajeva samoubojstava djevojčica koje su vršnjaci zlostavljali, šaljući im uvredljive i ponižavajuće poruke SMS-om, na primjer. Pa ipak, okolnosti samoubojstva djece širom svijeta povezanih s mrežom Ask.fm zapanjujuće su slične. Uvrede i poruke su gotovo identične. Na žalost, problem na sličnoj razini ignoriraju i policije različitih zemalja, zakonodavci, pravosuđe...

Društvena bi se mreža trebala tretirati kao mjesto zločina, poručivali su američki kriminalisti nakon samoubojstava djece u SAD-u. Nema dvojbe da većina roditelja u Hrvatskoj uopće nije svjesna opasnosti s kojom se suočavaju njihova djeca pri korištenju društvenih mreža. U poštanski pretinac na Facebooku, na primjer, djeci poruke mogu poslati potpuno nepoznate osobe, vršnjaci, ali i mnogo stariji ljudi posve sumnjivih namjera. I ponekad se ne zna što je gore...

Jedna zagrebačka srednjoškolka bila je žrtva internetskog nasilja, znanog i kao cyberbullying. Ona i ne skriva kako su uvrede i ponižavanja na internetu zapravo svakodnevica djece u Hrvatskoj!

'Baš je lako nekog osramotiti na fejsu!'

- Uvredljive poruke uglavnom se razmjenjuju među djevojčicama. Dječaci se s time ne zamaraju previše. Znate, čak se 90 posto mojih vršnjakinja maltretira putem interneta, najčešće zbog ljubomore, fizičkog izgleda ili ljubavi. Kad se neku djevojčicu želi osramotiti, povrijediti ili izbaciti iz društva u kojem se kreće, često se na Facebooku osnuje grupa namijenjena njoj. Primjerice, ‘M. M. je najveća k.... naše škole’ i tome slično, koju potom ‘lajkaju’ oni koji djevojčicu ne podnose - govori nam djevojčica.

U tim se trenucima, dakako, ne razmišlja o posljedicama koje takvo ponašanje može izazvati. Nema razgovora oči u oči...

- Kad se sretnete s onim koji vrijeđa, ili koga se vrijeđa, tada se uglavnom samo šutke prolazi. Ali kad sjednete za računalo i priključite se na neku od društvenih mreža, krenu uvrede - priznaje srednjoškolka.

Internetsko nasilje, tvrdi, nerijetko kreće već u šestom, sedmom razredu osnovne škole. Koliko će trajati ovisi o onome tko poruke piše i njegovu zdravu razumu. U posljednje vrijeme djeca sve više koriste manje poznate društvene mreže. Razlog?

- Pa na Facebooku je previše roditelja koji nas mogu špijunirati- kazuje djevojčica. Za latvijsku društvenu mrežu Ask.fm, većina roditelja nikad nije ni čula. Djevojčici iz Zagorja prije dvije godine su uvredljive poruke vršnjaci pisali na toj mreži. S okrutnošću nisu stali ni nakon njezine smrti. Tako su se ponašali i zlostavljači djece koja su se ubila u Americi. U Irskoj su na stranicama mrtve Ciare Pugsley napisali: “Neka se ubila”.

Poruke koje uništavaju život

Dr. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba govori da je djeci lakše biti iskren, ali istodobno i agresivan kad s drugom osobom izravno ne razgovaraju.

Navike millennialsa na internetu | Author: Thinkstock Thinkstock

- Onaj koji vrijeđa ne vidi lice djeteta kojem upućuje uvredljive poruke. Ne čuje njegov glas i ne vidi njegovu bol. Zbog toga ima manje suosjećanja i samo nastavlja vrijeđati - objašnjava Buljan Flander pa napominje da je snaga pisane riječi mnogo veća od izgovorene, jer žrtva svaki put iznova može pročitati prijetnju ili uvredljivu poruku koja joj je upućena.

Tinejdžerima je jako važno što drugi misle o njima, pa uvrede, koje su vidljive i dostupne svima, mogu ostaviti nesagledive posljedice. Internetsko nasilje treće je u rangu najčešćih razloga samoubojstava djece. A u posljednjih godina na Hrabrom telefonu se drastično povećao broj suicidalnih poziva!

Samopouzdanje djece toliko je srozano da si zbog vrijeđanja na internetu sada sve češće režu ruke, bedra. Najčešće to čine žiletom ili oštricom šiljila. Dr. Buljan Flander tvrdi da su tinejdžeri u posljednje vrijeme sve manje tolerantni jedni prema drugima, a veliku odgovornost za to ima okolina u kojoj odrastaju.

- Od malih nogu djeca dobivaju poruku da su popularni oni ljudi koji su nasilni i seksualizirani. A tinejdžerima je važno upravo to, da budu popularni i da ih vršnjaci prihvate. Način na koji će do doga doći, zna bit neprimjeren - rekla je psihologinja. I dok su nekad pomoć najprije tražili roditelji zlostavljane djece, sada je sve više roditelja nasilne djece koji traže pomoć stručnjaka, jer - kako će neki reći - “ne mogu urazumiti vlastitu djecu i s njima doći na kraj”.

- Roditelj je taj koji djetetu mora postaviti pravila ponašanja i predočiti mu posljedice koje izaziva njihovo nepoštivanje - dodala je. S dječjom nasilnošću susreću se i učitelji i pedagozi u školama. Roditelji djece koja zlostavljaju također su očajni i često se ne znaju nositi s problemima svojih tinejdžera. Anonimnost djeci daje osjećaj moći kao i osjećaj da nekažnjeno mogu kršiti socijalne norme i ograničenja. No to u stvarnosti i nije baš tako.

Oni mlađi od 14 godina nisu kazneno odgovorni, što znači da ih se ne može kazneno ni prekršajno goniti, tužiti ili kazniti. Međutim, propisani su načini zaštite kriminalne djelatnosti djece, i to kroz mjere obiteljskopravne zaštite.

Policija je prilično nemoćna

Policija nakon što utvrdi da je dijete počinilo kažnjivu radnju, o tome obavještava Centar za socijalnu skrb koji provodi postupak i eventualno izriče mjeru nadzora nad djetetom i njegovim roditeljima. Djeca s navršenih 14, a mlađa od 16 godina, kazneno su odgovorna. Ako se utvrdi da su počinila kažnjivo djelo, može im se izreći odgojna mjera (sudski ukor, upućivanje u centar za odgoj, pojačana briga i nadzor).

Starijima od 16, a mlađima od 18 godina, uz odgojnu se mjeru može izreći i kazna maloljetničkog zatvora. Postupak prema maloljetniku, za kaznena djela klevete, uvrede ili javno iznošenje osobnih i obiteljskih podataka, pokreće se isključivo na inicijativu Državnog odvjetništva, odnosno privatne tužbe, dok u pretkaznenom postupku informacije i dokaze prikuplja policija. Ali, vrijeđanje koje drugo dijete otjera u smrt, u samoubojstvo, nije kazneno djelo.

Ako odvjetništvo utvrdi da je riječ o kaznenim djelima protiv časti i ugleda, za progon počinitelja mora podnijeti privatnu tužbu osoba koja se smatra osramoćenom. Policija bi smjela reagirati samo po nalogu Državnog odvjetništva. Tada bi mogli od vlasnika Facebooka zatražiti ukidanje, primjerice, sporne stranice. U protivnom ‘žrtve’ to moraju zatražiti same. Facebook pak sve češće i sam ukida sporne grup.

- Svaki korisnik društvenih mreža mora poštovati pravila korištenja i biti svjestan odgovornosti ako zloupotrijebi tuđe podatke, vrijeđa ili kleveće drugoga ili javno iznosi osobne prilike - pojasnila je Buljan Flander.

Dislike | Author: Thinkstock Thinkstock

Nažalost, posve je jasno da naša policija ništa ne zna o istraživanju i procesiranju takvih radnji, ali i da ne postoji zakonski okvir u kojem bi se takva djelovanja mogla sankcionirati. Ograničeni su, nažalost, i tehnološki alati kojima bi se takve uvrede brisale ili uklanjale. Administratori Facebooka vrlo sporo ili nikako reagiraju na prigovore i prijave. Tako danima nisu skidali snimku djevojke koju su njezini vršnjaci snimali pijanu i tako sramotili na Facebooku, zbog čega se ona na kraju i ubila.

Italija na zahtjev roditelja pokreće istragu protiv Facebooka. Ranije je upravo Italija procesuirala šefove talijanske podružnice Googlea koji nisu htjeli ukloniti snimku zlostavljanja hendikepirana dječaka. Irci su pak nakon samoubojstava dviju djevojčica zbog uvreda na mreži Ask.fm tražili od providera da je blokiraju i djeci u Irskoj onemoguće njezino korištenje, ali jasno je da bi se ubrzo našla neka slična društvena mreža koja djeci daje nove, zaštićene i zlostavljačke identitete. Bez ograničenja, bez kontrole, bez sankcija.

Komunikacija je brza i brutalna

Za razliku od mnogo poznatijeg Facebooka, Ask.fm funkcionira vrlo jednostavno. Svaki korisnik ima svoju stranicu na kojoj komunicira tako da mu ostali korisnici postavljaju pitanja, mišljenja, izjave, a on na njih odgovara. Dakako, to je uglavnom anonimno i roditelji vrlo teško mogu otkriti gdje, s kime i kako komunicira njihovo dijete. A komunikacija na toj mreži je brza, brutalna.

Jedna šesnaestogodišnjakinja na anonimni upit dostavlja jednu od svojih novijih fotografija. Odjevena je i nasmiješena, nije prekomjerno izazovna. U samo nekoliko sati, biva zatrpana i pitanjima “bi li dala p...u mom tati”, ali dobiva i poruke poput “crkni droljo”. Neki drugi anonimni korisnik šalje joj snimku djevojke koja se samozadovoljava i pita je li bi to radila i ona. U svoj toj komunikaciji razotkriva se i njezin Facebook profil, njezini osobni podaci, pa i neke druge, intimnije fotografije...

Druga 14-godšnjakinja se učestalo brani od otvorenih seksualnih provokacija, pa ipak nastavlja dopisivanje s ljudima koji joj se ne predstavljaju. 13-godišnja djevojčica pak na traženje dostavlja svoj Facebook profil. Na stranicama je registrirana i jedna 12-godišnjakinja, iako Ask.fm u svojim pravilima, na koja se pri registraciji korisnici moraju obvezati, navodi da je donja dob za registraciju 13 godina.

Naravno da 12-godišnjakinja voli govoriti o svojim prijateljima i hobijima i opet joj se, na osnovi onoga što je napisala, ulazi u trag na Facebooku.

Zabilježili smo također i hajke na pojedince po vjerskoj i nacionalnoj osnovi, kao i cirkularne poruke kojima se pojedini korisnici prozivaju kao “pederi”, odnosno “kurve”. Uopće, riječ je o mreži koju vlasnici očito ne drže pod kontrolom moderatora i koja posljedično postaje poligon za sve vrste cyberbullinga i zamke u koje mladi mogu upasti na internetu.

Druga mjesta su ipak pod kontrolom

Mobiteli | Author: Marko Jurinec (PIXSELL) Marko Jurinec (PIXSELL)

Naravno, nije Ask.fm jedino mjesto na kojem tinejdžeri iz Hrvatske komuniciraju, čine to i na domaćim forumima i chatovima, no ondje uglavnom postoje moderatori koji sankcioniraju sve neprimjerene sadržaje. Svaki forum koji drži do sebe ima i pojedine topice na kojima su pravila nešto liberalnija, kao svojevrsna brbljaonica za verbalno iživljavanje.

Surfajući po domaćim mjestima za virtualna druženja tinejdžera, uočava se i to da jako mnogo vremena provode na temama koje odaju istraživanje i traženje svog identiteta. Koliko ste različiti od svojih avatara i profila, kakav je vaš rukopis, razna pitanja o suočavanju s modernim društvom, a nerijetko i teme u kojima se traži psihološka podrška odnosno preispituje vlastita seksualna orijentacija.

Jedan od najpopularnijih hrvatskih foruma, Forum.hr, svakako je i među najuređenijaim i najsigurnijim mjestima masovne cyber-komunikacije. Međutim, na njemu se, kao i na mnogim drugim forumima, pojavljuje pojava tipična za tinejdžere, kako po nesvjesnosti mogućnosti zloporaba, tako i po težnji boljeg upoznavanja ljudi s kojima se komunicira - topic na kojem se objavljuju osobne fotografije. A korisnici koji još manje drže računa o svojoj anonimnosti, skloni su na takvim topicima objavljivati iste fotografije koje su već objavljivali po mrežama poput Facebooka ili Ask. fm-a.

Dakle, često je vrlo lako nekome posredno ući u trag, doznati mu ime i prezime, školu koju polazi, nerijetko čak i broj mobitela. Jedno istraživanje američke think-tank organizacije Pew Research Center pokazuje koliko su tinejdžeri ranjivi u svom nastojanju za što boljim društvenim povezivanjem na internetu.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.