Iako braća i sestre u prosjeku genetski nalikuju 50 posto, te ih često odgajaju isti roditelji u istim uvjetima, pohađaju iste škole i dijele mnoga iskustva, često su slična kao bilo koja druga djeca koja žive u istom gradu. Mnogi se zato pitaju zbog čega djeca iz iste obitelji znaju biti toliko različita?!
Proučavajući obiteljske odnose i odnose među braćom i sestrama, pokazalo se da se u nekim obiteljima braća i sestre trude biti što različitiji jedni od drugih, jer pokušavaju pronaći svoj originalni identitet i mjesto u obitelji.
Iz dječje perspektive, ako je stariji brat sjajan u školi, moglo bi biti lakše privući pozornost roditelja tako da se prebace u sportske aktivnosti umjesto da isto imaju 'samo' dobre ocjene. Na taj način čak i najmanje razlike mogu s vremenom postati velike razlike.
No i roditelji mogu imati ključnu ulogu. Primjerice kad roditelji primjete razliku među djecom, djeca bi mogla pokupiti roditeljsku percepciju i vjerovanje o tim razlikama, čime će na kraju samo povećati i jače naglasiti te razlike.
U svrhu istraživanja te teorije, provedeno je istraživanje na 388 tinejdžera koji su prvo ili drugo dijete u obitelji s dvoje roditelja, kako bi se proučile njihove razlike u školskim postignućima.
Majke i očevi upitani su smatraju li da njihova djeca imaju različite mogućnosti, te ako je to slučaj - koje je dijete 'sposobnije'. Također je prikupljen popis ocjena iz škole.
Roditeljska očekivanja utječu na dječja postignuća
Analiza je pokazala neke zanimljive rezutate: roditelji su često vjerovali da je starije dijete bolje u školi, i to čak i u slučajevima kad ono nije, u prosjeku, dobivalo bolje ocjene.
Razlog bi mogao biti što roditelji imaju veća očekivanja od prvorođene djece ili što je, u bilo kojem trenutku, starije dijete imalo više obaveza oko škole od mlađeg.
No postojala je i iznimka u ovom slučaju: u obiteljima u kojima je starije dijete bio dječak, a mlađe djevojčica, roditelji su smatrali da njihova kći sposobnija. U stvari, u tim obiteljima je mlađa sestra češće dobivala bolje ocjene.
Također je dokazano da na roditeljsko poimanje dječjih sposobnosti nisu utjecale njihove ocjene u školi, nego su roditeljska vjerovanja o različitim sposobnostima među djecom više utjecala na njihove kasnije razlike u školskim postignućima. Drugim riječima, kad su roditelji vjerovali da je jedno dijete sposobnije od drugoga, ocjene tog djeteta su s vremenom stvarno postajale bolje od bratovih tj. sestrinih.
Iako smo očekivali da će ocjene djece i vjerovanja roditelja o mogućnostima njihove djece međusobno utjecati jedno na drugo, pokazalo se da se roditeljska očekivanja nisu puno mijenjala ni tijekom tinejdžerskih godina.
Umjesto toga, iako su se mijenjale razlike u ocjenama među djecom, roditelji su ih i očekivali. Na taj način su roditelji svojim očekivanjima ustvari mogli poticati razvoj razlike među djecom, piše Quartz.
Iako većina roditelja voli svu svoju djecu, svako od djece je osjetljivo na svoje mjesto u obitelji. I premda roditelji žele pokazati svoju ljubav prema djeci, moraju biti svjesni da način na koji se odnose prema njima, tj. čak i najmanje razlike koje čine među djecom imaju itekako velik utjecaj na to kakva će djeca biti, uključujući i njihov razvoj i prilagođavanje, ali time su utjecali i na njihovu vezu s bratom ili sestrom.
Neka istraživanja sugeriraju da neslaganje među djecom često proizlazi iz toga što žele pokazati koliko su međusobno različiti, te koliko su vrijedni roditeljske pažnje baš takvi kakvi su.
