Phil Collins, hiperproduktivni radoholičarski hitmejker

Što je zajedničko američkim reperima i “Američkom psihu” - osim što vole luksuz? Obožavaju Phila Collinsa. Ovako napisano zvuči kao loš vic. Ne toliko zbog same činjenice, opravdano začudne na prvu, nego zbog strukture pitanja i odgovora. Ali u ovom vicu u potpunosti je jasno zašto je pile prešlo cestu - jer se na drugoj strani nalazi Phil Collins. Kad Ice T kaže: “Don’t mess with my Phil”, to nije ni postmoderna ironija ni guilty pleasure. Obožavaju ga jer je kao “obični čovjek” iz bijelog naroda uspio stvoriti neke od najvećih komada soula u pop ambalaži. Collins je ljubav uzvratio tako što je napisao popratni tekst u knjižici CD izdanja “Urban Renewal”, bizarnog kompilacijskog albuma objavljenog prije ravno 20 godina, a na kojem su R&B i hip-hop zvijezde zlatne ere prodora R&B-a i hip-hopa u globalni mainstream posegnule za klasicima iz opusa britanskog pjevača. Ovaj album “urbanih obrada” hitova Phila Collinsa nekoliko je puta univerzalno proglašen hororom, jednim od najgorih albuma ikad. Iz današnje perspektive, cijela je stvar više fenomenološki zanimljiva, nego slušljiva. Dva najveća kamena u Collinsovu Stonehengeu popularne glazbe podigle su dvije moderne dive: Brandy je pjevala “Another Day in Paradise”, a Lil’ Kim odrepala “In The Air Tonight”. “Sussudio” u izvedbi Ol’ Dirty Bastarda svjetlija je točka, kao i podsjetnik na stari prepoznatljivi zvuk The Neptunes, koji su producirali obradu “I Don’t Care Anymore” za Kelis.