Osim općepoznatih službenih podataka o Drugom svjetskom ratu, najveći sukob u povijesti čovječanstva obilovao je i mnogim egzotičnim trenucima.
1. SAD je u rat ušao tek 7. prosinca 1941. Međutim, prvi Amerikanac koji je poginuo bio je Robert M. Losey, aeronautički meteorolog. Stradao je već 21. travnja 1940. u nacističkom bombardiranju Norveške dok je, kao vojni ataše, organizirao evakuaciju diplomata iz Norveške u Švedsku.
2. Najviši američki časnik koji je poginuo u tom ratu bio je Lesley J. McNair, general pukovnik kojemu je glave došla američka granata koja je 25. srpnja 1944. greškom pogodila njegov bunker u Saint-Lôu u Francuskoj.
3. Najmlađi američki vojnik bio je Calvin Graham. On se u Američku mornaricu uvukao sa samo 12 godina, lažući o svojoj dobi nakon napada carskog Japana na Pearl Harbor. Shvativši da je riječ o djetetu, nečasno su ga otpustili da bi mu mnogo godina poslije Kongres vratio sve počasti.
4. U vrijeme napada na Pearl Habor zapovjedništvo Mornarice SAD-a zvalo se CINCUS, što se čitalo "sink us" ("potopite nas"). Nadalje, pripadnici 45. pješačke divizije na rukavima su imali svastiku, a istodobno je privatni Hitlerov vlak nosio ime "Amerika". Sva tri imena vrlo brzo su promijenjena zbog očitih razloga.
5. U američkom zrakoplovstvu šanse da ćete poginuti dok dođete do 30 misija bile su čak 71 posto. Za rušenje jednog neprijateljskog lovca prosječno je bilo potrebno nešto više od 12.000 ispaljenih metaka.
6. Nešto poput "prosječnog pilota lovca" nije postojalo. Ili ste bili zračni as ili ste bili meta. Japanski as Hiroyoshi Nishizawa, primjerice, oborio je najmanje 80 američkih aviona, a poginuo je dok je putovao u teretnom avionu.
7. U početku su Amerikanci običavali puniti svoje mitraljeze sa svakim petim svijetlećim metkom kako bi pilot po tragovima mogao bolje ciljati metu. No, ti su meci bili drugačije balistike, tako da su piloti, slijedeći putanju tih metaka, promašivali sa svima ostalima. Uz to, neprijatelj je tako vidio i da je pod paljbom i odakle ona dolazi. A najgore je bilo što su pri kraju stavljali niz od pet svijetlećih metaka, kako bi pilot vidio da mu nestaje municije. To isto su tad primjećivali, naravno, i neprijatelji, a u bici nije neka prednost kad neprijatelj vidi da si pri kraju s municijom. Čim su izbacili svijetleće metke, broj oborenih neprijateljskih aviona povećao se za duplo, a broj gubitaka znatno je pao.
8. Kad su Saveznici došli do Rajne, ritualno su mokrili u rijeku. Winston Churchill od toga je napravio pravi show, a isto su činili i svi ostali, od običnih vojnika, do generala Georgea Pattona.
9. Njemački teški bombarder Me-264 bio je u stanju bombardirati New York, no nacisti se u to nisu upuštali jer ne bi bilo isplativo u odnosu na gubitke koje bi pretrpjetli.
10. Američka vojska imala je puno više plovila od Američke mornarice. Prvi su tijekom rata raspolagali s ukupno 127.793 kojekakvih plovila, dok su drugi do kraja rata, u odnosu na početne brojke, dodali nešto više od 1200 velikih brodova.
11. Rusi su u ratu čak 500 nacističkih aviona oborili tako što su se zabijali u njih. U nekim su slučajevima, navodno, preko minskih polja napredovali svjesno marširajući preko njih, jer nisu imali vremena čistiti ih.
12. Kad se vojska SAD-a iskrcala u Sjevernoj Africi, uz ostalu opremu sa sobom su ponijeli i tri punionice Coca Cole.
13. Prvi "Nijemci" koje su Saveznici zarobili u Normandiji bili su Koreanci. Njih su prvo Japanci natjerali da se bore za njih. One koji su preživjeli zarobili su Rusi i natjerali ih da se bore za njih. A one koji su i to preživjeli, zarobili su Nijemci i potom ih natjerali da se sad bore na strani fašizma, da bi tek u savezničkom zarobljeništvu dočekali reći da su preživjeli Drugi svjetski rat.
14. U kolovozu 1943. 35.000 američkih i kanadskih vojnika izveli su desant na otok Kiska u Aleutima. 21 vojnik je poginuo od granata tijekom iskrcavanja, da bi se ispostavilo da Japanaca tamo nije bilo već dva tjedna i da su svi do jednog od 21 poginulog stradali od "prijateljske vatre".
15. Waffen-SS bile su među najzloglasnijim postrojbama Trećeg Reicha. I po tome što su u pravilu bile dobrovoljne postrojbe i po zahtjevima za "rasno čistim" rodoslovljem unazad do 1800. i po zločinima. Malo je, međutim, poznato da su vojnici u 39 SS-ovih divizija bili u velikoj većini ne-Nijemci. Na ovim prostorima, primjerice, divizije Prinz Eugen, Handžar divizija i slični, popunjeni kolaboracionistima.
