Što ti je Švabo, rekli bi naši stari. Njemački su povjesničari zapamtili u minutu točan trenutak kad su gnjevni građani DDR-a provalili u prostorije Stasijeve centrale u Berlinu, onom istočnom, naravno. Bilo je 17 sati i 17 minuta 15. siječnja 1990., puno toga su uslijed trauma i frustracija tijekom desetljeća i porazbijali. Ali ono najvažnije nisu pronašli. Berlinski zid je pao još 9. studenog 1989. Prvo je nekoliko dana vladala euforija.
Pa su se istočni Nijemci Stasijevim arhivima stali baviti po Erfurtu, Rostocku i Leipzigu. I tek na kraju, nakon više od dva mjeseca, na red je došao i Berlin. A kako iskusna i snalažljiva ekipa Staatssicherheitsdiensta nije svo to vrijeme stajala skrštenih ruku, zapravo nije gubila niti sekunde spremno dočekati neminovno, one građane koji su slavodobitno provalili u Stasijevu centralu 15. siječnja, dočekalo je, umjesto masivnog, bogatog i pedantno složenog arhiva – 16.000 vreća pokidanih dokumenata.
Ali dobro, svi koji su ikada gledali kriminalističke filmove ili one o političkim skandalima, znaju da se poderotine daju sastaviti poput puzzlea. Čak i oni dokumenti koji su propušteni kroz sjekače papira na uske trake. Ovdje je, međutim, riječ o 45 milijuna stranica Stasijevih dokumenata, ručno poderanih na – procjenjuje se – 600 milijuna poderotina. Kako Stasijevi agenti i funkcioneri nisu mogli sve to spaliti, jer bi time riskirali spaliti berlinsku četvrt Lichtenberg, poderotine su temeljito izmiješali.
Tako da se ujedinjena savezna njemačka republika već 28 godina muči s puzzleom od 600 milijuna dijelova. Nijemci nisu stajali skrštenih ruku, u posao su krenuli ručno i s nešto tehnike koja im je stajala na raspolaganju za tako jedinstveni pothvat. U nešto više od četvrt stoljeća uspjeli su složiti 91.000 stranica iz 23 vreće na licu mjesta, te još 1,6 milijuna stranica u bavarskom Zirndorfu, što je još kakvih 500 ispražnjenih vreća. Od sveukupno 600 milijuna dokumenata iz 16.000 vreća...
Ovim tempom, izračunali su, trebat će im otprilike 700 godina za složiti kompletan Stasijev arhiv. A vremena nema, jer riječ je o takvoj povijesnog građi koja otkriva nevjerojatnu pozadinu ionako neslavne tajne službe DDR-a.
Već i ovih nekoliko promila koliko su Nijemci ručno složili, otkrilo je sudbine njemačkog spisatelja Stefana Heyma i opozicionara Jürgena Fuchsa, zapise o sportskom dopingu kako bi istočnonjemački sportaši na olimpijadama i svjetskim prvenstvima jurišali na zlatne medalje, obarali rekorde i odavali sliku snažne zemlje, neprijeporno najuspješnijeg državnog uređenja na svijetu. Ili pak veze s pripadnicima Rote Armee Fraktion poput Silke Meier-Witt.
Njemačkoj se zato žuri; i zbog povijesne građe i zbog povijesne pravde i zbog pravde prema žrtvama Stasija. A apsolutno nigdje u svijetu ne postoji niti tehnologija niti software koji bi se mogao primijeniti na ovakvu gomilu poderanih dokumenata kao što je 1990. ostalo iza Stasija. Zato je, počevši još 2007., Njemačka do danas izdvojila 6,3 milijuna eura u razvoj tehnologije koja bi to bila u stanju. Napokon, 2013. uspjeli su potvrditi da imaju funkcionalni software kojim su počeli obrađivati dokumente.
No, ni tu se zadatak nije pokazao lagan. Ispalo je da se komadić po komadić skenirati mora svaki pojedini s obje strane, prije nego što se sve skupa gurne u kompjuter na prožvakavanje i preslagivanje. Posao, čak i automatiziran, razvija se jako sporo, očito će konačno rješenje Stasijevog puzzlea morati čekati još neki novi tehnološki skok, a u međuvremenu se pojavljuju i takvi prijedlozi kao što je onaj iz 2000. da se svih 16.000 vreća na prebiranje i spajanje pošalje u npr. Vijetnam, kao što su predlagale neke tvrtke.
Bilo bi to, kazali su, najjeftinije. Ali, u tom slučaju bi se Njemačka dovela u situaciju da im po arhivu tajne službe nečega takvog kao što je Stasi – dakle, riječ je o tajnoj službi pozamašnog dijela današnje Njemačke tijekom nekoliko desetljeća – prebire tamo netko na drugom kraju svijeta.
To nije dolazilo u obzir. I zato će proći, sigurno ne još 700 godina, ali još jedno jako lijepo razdoblje prije nego što se sastavi i zalijepi svih 600 milijuna poderotina dokumenata Stasija. A do tada će starim Stasijevcima redom biti već svejedno jer više niti neće biti među živima.
U galeriji slika pogledajte kako izgleda mukotrpan posao ručnog slaganja uništenih dokumenata.
