Life
4780 prikaza

Pravi vampiri: "'Hranimo' se tijekom seksa"

Vampiri
Thinkstock
Izvan svoje zajednice, pravi vampiri većinom postoje u tajnosti, a jednom do dva puta tjedno piju ljudsku krv

'Merticus' je 37-godišnjak iz Atlante koji je oženjen i vlasnik psa. Sluša Radiohead, obožava 'Iskupljenje u Shawshanku' i prodaje antikvitete. Putovao je po svijetu, puno čita i povremeno piše poeziju.

Ali jednom tjedno, pije ljudsku krv.

Stručnjaci procjenjuju da diljem svijeta postoje tisuće ljudi poput njega. Izvana potpuno normalni susjedi, kolege i možda čak i vaši prijatelji koji se, javno ili privatno, identificiraju kao 'pravi vampiri'.

Merticus, što je ime koje si je sam nadjenuo, tek je 1997. 'izašao iz lijesa' i počeo se identificirati kao vampirski, što je prilično širok pojam kojim se označava identitet sviju: od donatora (koji nude svoju krv) do osoba zainteresiranih za igranje uloga.

Naravno, ne postoje znanstveni dokazi koji potvrđuju da je vampirizam stvarno stanje, kao niti oni koji bi dokazali da Merticusovi simptomi nisu tek dio njegove mašte. Nije teško uvidjeti zašto medicina odbija povjerovati u koncept vampirizma, jer hranjenje ljudskom krvi zbog preživljavanja zvuči tek kao temelj za horore.

Pa ipak, mali broj znanstvenika zaintrigiralo je u kolikoj mjeri vampiri navode da je njihovo stanje autentično, da su počeli istraživati je li riječ o potencijalnom psihičkom poremećaju.

Dr. Katherine Ramsland, profesorica forenzičke psihologije sa Sveučilišta DeSales čak je izumila pojam 'vampirskog poremećaja osobnosti' prije nekoliko godina, tvrdeći da osobe koje se smatraju pravim vampirima ustvari boluju od psihičke bolesti koja se temelji na obmanama.

Važnost definicije

Za Merticusa je razdvajanje vampirizma od mitologije jednako važno kao njegovo definiranje.

"To nije kult, religija, opasna praksa, parafilija, izdanak BDSM-a, kao ni skupina zaluđenih tinejdžera; a pogotovo nije nimalo nalik onome što možete pročitati u knjigama ili vidjeti na filmovima i televiziji", kaže on.

Priznaje da su 'izlasku iz lijesa' kod njega prethodile godine promišljanja i samoispitivanja, što je bio težak put, pogotovo u društvu koje na vampire gleda na krvožedne zločince. U njegovoj glavi, priznaje, nije bila riječ o odluci nego o prihvaćanju, 'buđenju' samog sebe. "Moj identitet pravog vampira predstavlja cjeloživotnu povezanost, a ne kratkotrajne afinitete", objašnjava.

Vampiri | Author: Thinkstock Thinkstock

Merticus inače ne voli izlaziti u javnost, ali je 2005. godine osnovao Savez vampira Atlante, organizaciju koja promiče jedinstvo i nudi potporu 'svježe probuđenima'. Danas je to jedna od najpoznatijih organizacija za vampire na svijetu.

2006. je pak osnovao najveću vampirsku istraživačku tvrtku, Suscitatio Enterprises, dok je 2008. osnovao internu društvenu medijsku platformu - Vampire Community News mrežu.

Upravo zato, on je bio i prava osoba koja je pomogla u nedavnom istraživanju dvojice socijalnih radnika koji su pisali o teškoćama s kojima se susreću osobe koje se identificiraju kao vampirske.

DJ Williams, profesor socijalnog rada, izučavao je vampire više od desetljeća. Prvotno skeptičan, s vremenom je postao sve uvjereniji da je riječ o pravom stanju, nakon što je upoznao nekoliko osoba koje su se takvima predstavljale. U svojem radu, naveo je tri tipa vampira koje treba razlikovati.

Prvi su 'lifestyle' vampiri koji su svojevrsna 'light' verzija vampira, jer ih privlači estetska strana vampirizma, no ne osjećaju potrebu za konzumiranjem krvi.

Druge dvije vrste pak nemaju veze s estetikom. Riječ je o 'sanguinarian' i fizičkim vampirima, koji ne mogu zadržati fizičko i psihičko zdravlje bez konzumiranja krvi ili vitalne energije iz svojeg izvora.

Sanguniarian vampiri piju malu količinu krvi (ljudske ili životinjske), dok se fizički hrane 'životnom energijom'. Oni smatraju da je vampirizam produžetak njihovog identiteta, a ne izabrani stil života. A nehranjenje nije opcija.

"Ako ne jede, vampir postaje letargičan, boležljiv, depresivan i često prolazi kroz fizičke patnje i nelagodu", objašnjava Merticus.

Pri hranjenju su važni detalji

Sam proces hranjenje je izuzetno sistematičan. Počinje sa živim donatorima, osobama koje dopuštaju pravim vampirima da konzumiraju njihovu krv, a kojih nema puno. Mnogi vampiri uz to traže od donatora da se podvrgnu liječničkom pregledu i analizi krvi, kako bi izbjegli zarazu putem inficirane krvi.

Merticus se hrani jednom tjedno, pri čemu popije od jedne do dvije žlice krvi, a ne vjeruje u skladištenje 'moćne crvene tekućine', iako će povremeno posegnuti za životinjskom, ako nema odgovarajućih donatora.

Također, čin hranjenja je za njega isprepleten sa seksualnosti, iako napominje da to nije slučaj kod svih vampira.

Za razliku od raširenih priča, ugriz nije metoda kojom dolazi do hrane, jer smatra da to nije higijensko ni sigurno. Radije koristi sterilizirane britvice kako bi učinio mali rez na leđima.

Merticus opisuje da proces počinje dodirima, jer voli dodirivati kožu donatora kako bi osjetio povezanost s osobom, te ima osjećaj da na taj način privlači krv. Dok siše krv, prolazi kroz stanje dubokog smiraja ili osjeća podižući učinak dok ga prožimaju trnci po cijelom tijelu.

Čitavo iskustvo je prilično erotsko i senzualno, pa iako hranjenje nema nužno za cilj seks, predigru i zadovoljavanje partnera Merticus često smatra ključnim dijelom podizanja potrebne energije kako bi se vampir mogao najesti.

Postoji nekoliko nejasnih teorija o podrijetlu vampirizma. Istraživač Nick Lane 2002. godine objavio je rad u kojem je naveo hipotezu da se ono može objasniti porfirijom, tj. rijetkim poremećajem krvi koji uzrokuje osjetljivost na sunčevu svjetlost.

U prošlosti su mnogi 'krivca' tražili u tuberkulozi, zbog koje dolazi do iskašljavanja krvi, ili ukočenosti koja uzrokuje oštećenje tijela.

U srednjem vijeku vjerovalo se pak da je vampirizam bolest mrtvih, dok se u 19. stoljeću ono smatralo seksualnim stanjem, piše Daily Beast.

Danas prevladava teorija da su vampiri tek fetišisti krvi, iako je u knjizi 'Vampires Today: The Truth About Modern Vampirism' Joseph Laycock objasnio da je glavna razlika u tome što fetišisti konzumiraju krv leševa, što vampiri ne čine.

I dok se sve više raspravlja o pravim vampirima, Merticus napominje da ni sam nije siguran je li ta povećana pažnja javnosti dobra ili ne. "Vrijeme će pokazati. Mi tražimo da ljudi ostanu otvoreni, tolerantni i da nam pruže pravo na našu privatnost."

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.