Bio je to dirljiv trenutak, podsjetio me na doba kada sam se kao mlad čovjek zakleo da ću se zauvijek boriti protiv zida - rekao je Carl-Wolfgang Holzapfel, 73-godišnji umirovljenik koji je pomogao graditi 80 metara dugačak tunel tri do šest metara ispod zemlje koji je nedavno pronađen u ulici grada Berlina. Pola je stoljeća bio sakriven od pogleda.
Kada je istočna Njemačka odvojila svoj dio Berlina od ostatka 1961. godine mnoge su obitelji i prijatelji razdvojeni. Nedugo nakon toga Gerhard Weinstein okupio je nekolicinu momaka i zajedno su počeli kopati tunel kod napuštene željezničke šupe pokraj zida koji je dijelio njihov grad.
- Htjeli su doći do podruma stambene zgrade s druge strane zida. Tunel je trebao poslužiti da se na drugu stranu prebaci Weinsteinovu mladu kći i dio obitelji i prijatelja. Šupa i podrum bili su nekoliko metara zračne linije jedno od drugoga, no razdvojeni sasvim drugačijim političkim svjetovima - rekao je arheolog Torsten Dressler koji je tunel i otkrio.
No planove im je, točno prije završetka, pokvarila policija istočne Njemačke, zloglasni Stasijevci. Zatvorili su tunel, napunili ga betonom, i uhitili 21 osobu koja je sudjelovala u kopanju ili planirala pobjeći kroz tunel. Na zaboravljeni tunel nabasali su slučajno radnici parka Mauerpark.
U tri desetljeća koliko je grad razdvajao Berlinski zid napravljeno je oko 75 tunela, mnogo njih u okolici ulice Bernauer. Stambene zgrade u blizini bile su idealno sklonište za kopanje i ulazak u tunele.
Jedan je takav bijeg snimila i televizijska kuća NBC 1962. godine tako što je financirala rad studenata na zapadu Berlina da spoje dva podruma s dvije strane zida. Dokumentarac "The Tunnel" prikazuje bijeg 29 muškaraca, žena i djece ali i postavlja pitanje o etičnosti postupka medija.
Na jesen 1964. godine 57 osoba pobjeglo je na zapad kroz tunel čiji je ulaz bio u napuštenom dvorištu, a stražar iz istočnog Berlina ubijen je u pucnjavi između policije i onih koji su pomagali bjeguncima da odu na zapad. Egon Schultz, 21-godišnjak koji je ubijen, postao je heroj na istoku, a mnogi su uvidjeli kako je rizično pokušati pobjeći.
Bernauer ulica velikim djelom ide paralelno uz (nekadašnji) zid, a ulica je to gdje se također nalazi Memorijal centar posvećen berlinskom zidu.
- Stav prema zidu se tijekom godina jako promijenio. Prvo su svi htjeli da se ukloni svaki podsjetnik na njega, a onda su se javili konzervatori i povjesničari koji su inzistirali da se barem dijelovi zida očuvaju i njegova prošlost dokumentira. Tada se krenuo raditi i popis svih građevina koje su služile tome da razdvoje grad - kaže Dressler i napominje kako su došli do neuobičajenog zaključka, a to je da zid nije uvijek bio na istome mjestu pa tako niti ulaz u ovaj novootkriveni tunel. Godinu dana prije pada zida granica se pomaknula za pedeset metara kako bi se građane spriječilo da bježe s obližnjeg nogometnog stadiona
- Identificiranje ostataka zida i tunela poput ovoga jako su važni da se povijest, i ljudi na čije je živote ta povijest utjecala, ne zaborave - rekao je Dressler, a prenosi The New York Times.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za vrijeme komunista ljudi su kopali tunele da pobjegnu na Zapad. Sada, u vrijeme demokracije nema potrebe da se kopaju tuneli. Imamo moderne autoputeve, zeljeznice i zracne luke. Bjezanje od uhljeba je postala masovna pojava. Ko zadnji izadje neka ugasi svjetlo.