U nekim NASA-inim dokumentima spominje se čak i riječ 'pobuna', no to je, s današnje perspektive, doista preoštar termin.
Ali metode posade bile su nemilosrdne. Carr je odmah isključio radio vezu sa zemljom, a članovi posade provodili su cijeli dan opuštajući se, obavljajući zadatke svojim tempom i radeći svatko svoje poslove.
Zemaljska posada je konačno shvatila da je potpuno nemoćna, pa kad su iz svemira ponovno uspostavili radio-vezu, Zemljani su bili puno raspoloženiji za razgovor i popuštanje. Houston je pristao dati posadi više odmora, dulju pauzu za ručak, te korekciju dnevnog rasporeda, ostavljajući posadi da sami upravljaju vremenom.
Od tog trenutka suradnja astronauta i zemaljske posade se znatno pobljšala i misija je sretno privedena kraju u veljači 1974.
No, naravno da nitko iz posade više nikad nije bio u konkurenciji za neku iduću misiju. Pogue je umro prije četiri godine, a prije toga je napisao memoare pod naslovom 'Ali, za Boga miloga', u kojima je napisao:
"Rad u Skylabu bio je ponekad zamoran i dosadan, ali je zato pogled na Zemlju bio spektakularan. S kolegama je bilo izvrsno jer smo se ubrzo složii da imamo zajedničkog neprijatelja - kontrolu misije u Houstonu."
"Njihov jednodnevni štrajk prisilio NASA-u da dobrano preispita upravljanje posadama. NASA je tretirala posadu kao potrošnu robu koja je morala ispuniti njihov raspored, ali posada Skylab 4 pokazala je da su astronauti, kad ih se na to natjeralo, zapravo imali svu kontrolu u vlastitim rukama", kaže Samir Chopra iz Brooklyn Collegea.
"Jednom kad bi ih poslali u svemir, oni više nisu bili obični zamjenjivi roboti koji će obavljati zadatke na daljinsko upravljanje, nego ih se moralo tretirati kao odgovorne, ravnopravne partnere ako ste željeli da misija bude uspješno privedena kraju", kaže Chopra i nastavlja:
"Visoko obučeni vojni piloti i znanstvenici potpuno uvjereni u vrijednost svog rada vjerojatno će se pobuniti ako budu smješteni u umjetnu, strogo kontroliranu i previše čvrsto reguliranu sredinu kad budu smješteni u umjetno kontroliranu, previše čvrsto reguliranu okolinu. Ove se pouke ne odnose samo na posade ovakvih letjelica, nego su univerzalne i vrijede za bilo koju radnu sredinu."
Međutim, ima i onih koji se ne slažu s Choprom i smatraju da nije uobičajeno da zaposlenici imaju kontrolu nad upravljanjem. Također smatraju da je posada isključivanjem radio-veze dovela u opasnost misiju čija je cijena bila 1.000.000 dolara po danu, piše LA Times.
