Life
5139 prikaza

Ratni zločini: "Gledala sam kako mi siluju kćer..."

Život u Sudanu
Press Association/PIXSELL
Zgrabili su njenu 10-godišnju kći i pred njenim očima je izmrcvarili. A onda su se bacili i na nju, kojoj više ništa nije bilo bitno, samo je htjela umrijeti

Južni Sudan bio je jezivo mjesto za život i prije proglašenja neovisnosti 2011. Da bi prije nešto od dvije godine u toj zemlji izbio i izrazito brutalan građanski rat u kojem je borba za vlast političara iz jednog plemena protiv suparnika iz drugog odnijela 50.000 života. Pored najgorih zamislivih mučenja na silovanja se pritom skoro nitko nije ni obazirao.

Baš zato Time je objavio priču Mary (27) koja je u lipnju 2014. s obitelji bježala pred vladinim snagama. Prije nego što su se uspjeli domoći UN-ovog utočišta vojnici su ih uhvatili. Nije čak ni znala iz čije su točno vojske bili. 

Život u Sudanu | Author: NI Syndication/PIXSELL NI Syndication/PIXSELL

Pred njenim očima prvo su joj ubili supruga. Potom su pred njenim očima ubili i njene sinove od pet i sedam godina. Objasnili su joj da sinove ne smiju ostaviti žive jer bi oni uskoro odrasli i postali pobunjenici. Rekli su joj potom da nju i njenu kći neće ubiti. Njih će, rekli su, silovati. 

Zgrabili su njenu 10-godišnju kći i pred njenim očima je izmrcvarili. A onda su se bacili i na Mary kojoj više ništa nije bilo bitno, samo je htjela umrijeti. Kći joj je kroz nekoliko sati umrla od iskrvarenja i ozlijeda. 

Mary, međutim, nije umrla, posvjedočila je o užasu još jedne promašene države, nastale nakon dugog razdoblja zločina i genocida diljem Sudana, zemlje s kojom je nekoliko svjetskih gospodarskih sila imalo uzajamno sukobljene planove koji su se ticali trgovine naftom i, naravno, oružjem.

Ratovi postoje otkako je ljudske civilizacije. Svaki rat je, usto, oduvijek uključivao i ratna silovanja. U tom pogledu nijedan rat u novijoj povijesti nije bio tako jeziv kao Drugi rat u Kongu. 

U nekoliko godina na prijelazu milenija pobijeno je 5,4 milijuna ljudi na najjezivije načine. UN-ove statistike govore o tome da u toj zemlji od 82 milijuna stanovnika danas živi i 200.000 žena i djece, pa i muškaraca, koji su preživjeli silovanja. 

U taj podatak, međutim, ne vjeruje čak ni UN jer je svima jasno da su silovanje prijavile samo rijetke žrtve zbog stigme u izrazito patrijarhalnom društvu koje se ne može nositi čak ni sa silovanim muškim pripadnicima svoje zajednice. Pokazalo se da je još nekoliko godina nakon završetka rata dnevno u toj zemlji silovano bilo po 1000 žena i djevojčica.

Dandanas liječnici koji obilaze DR Kongo u humanitarnim misija operiraju tisuće žena kojima su u silovanjima sasvim razoreni organi. Ispovijesti spominju čak i silovanja, primjerice, tromjesečnih beba, ritualno iživljavnje na ženama koje bi vojnici privezali za tlo i pustili da se na njima iživljava tko god bi htio, pri čemu su žene mrcvarili i štapovima, ispaljivali im metak u utrobu i slične užase.

Uoči rata, 1997., učestalost HIV-a u DR Kongu bila je samo pet posto. Već 2002. bila je čak 20 posto. Žrtve stradavaju od PTSP-a, depresije, suicida, djeca koja se rode nakon takvih silovanja u pravilu su neželjene žrtve rata od trenutka kad su začete do kraja života. 

Nekoliko humanitarnih organizacija nastoji koliko toliko pomoći tim milijunima upropaštenih života tako što im pružaju psihološku pomoć, i u tome su čak i uspješni. Timeova reportaža spominje primjere muškaraca koji su nakon psiholoških tretmana shvatili da su njihove supruge žrtve kojima su oni potrebniji nego ikada, kao i dijete koje bi se rodilo nakon silovanja. 

Život u Sudanu | Author: Press Association/PIXSELL Press Association/PIXSELL

Jedan muškarac je ispričao kako ga je njegova supruga, nakon što su silovali njega, ostavila. Rekla mu je kako ona sada može znati da je on još uvijek muškarac, a ako više nije muškarac, kako će moći o njoj skrbiti i štititi je. Tako je i silovani muškarac postao žrtvom patrijarhalnog društva nakon što je stradao u ratu.

Kao što žrtve ni po Africi, ni po Siriji danas ne govore o tome što im se događa u tim ratovima, tako se nikada o tome nije previše govorilo ni u Europi. Tome smo svjedočili u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A čak i nakon što smo kao društvo uspjeli koliko toliko skinuti stigmu sa silovanih žena, još uvijek je krajnje misteriozno što su proživljavali muškarci. 

Slabo je poznat podatak da je postotak silovanih i seksualno zlostavljanih muškaraca po logorima u BiH bio čak 80 posto, slično kao među političkim zatvorenicima u Salvadoru u 1980-ima. U Hrvatskoj nemamo čak ni takve podatke.

Vrlo nalik tome i 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata malo tko se bavi seksualnim ropstvom žena u nacističkim koncentracijskim logorima, iako je činjenica da su postojali logorski bordeli, "odjeli za užitak" odnosno "Freudenabteilung", kroz koje nitko ne zna koliko je prošlo žena, koje usto u pravilu nisu uspijevale preživjeti rat. 

Također, koliko god je poznato što su sve i u kakvim razmjerima radili Njemicama pripadnici Crvene armije kad su jednom probili sve obrambene položaje Trećeg Reicha, i danas je slabo poznato da je masovnog ratnog ili osvajačkog silovanja bilo i u područjima koja su okupirale savezničke sile. 

Njemačka povjesničarka Miriam Gebhardt prošle je godine objavila istraživanje u kojem je dokumentirala 836.000 silovanih žena i djevojčica, često i najbrutalnijih masovnih koje žrtve nisu uspijevale preživjeti, da bi ustvrdila da su za čak 190.000 tih silovanja krivi američki vojnici, odnosno da nisu samo ruski vojnici u naletu bili brutalni divljaci i zločinci. 

Crvena armija je inače silovala i po Jugoslaviji, pa se tako u jednom trenutku dogodilo inače nezamislivo da je Milovan Đilas zbog toga prosvjedovao kod samog Staljina koji je za svoje vojnike imao jako puno razumijevanja. 

Gebhardt je u istraživanju došla do podatka da je svako četvrto ili peto dijete između Njemice i savezničkog vojnika, a to je značilo Amerikanca, Rusa, Francuza ili Britanca, rođeno nakon silovanja. Također je iznijela i zanimljivu procjenu po kojoj je trudnoćom završavalo svako 100. silovanje. Takva metodologija sigurno se ne može primijeniti na organizirano seksualno ropstvo poput onog u logorima ili u ISIL-ovom zatočeništvu. 

Ali se na primjeru DR Kongo može primijetiti nešto još zanimljivije, a to je učinak suđenja za silovanje čak i u tako razorenim društvima kao što je ta zemlja. Ispostavilo se, naime, da se već nakon nekoliko javno obznanjenih ozbiljnih kazni za silovatelje čak i u ratu njihov broj drastično smanjuje.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.