Iako je ubrzo nakon legalizacije prodaje bubrega 1997. godine lista čekanja gotovo nestala, postoje optužbe da su ozbiljno ugroženi siromašni i ranjivi članovi društva. Država garantira svakom donatoru novčanu nagradu u protuvrijednosti od oko 3.000 kuna, te jednogodišnje zdravstveno osiguranje, no pravo darivanje odvija se u obliku privatnih transakcija.
Zidovi ispred bolnica puni su oglasa napisanih s markerima, poput "A+, 25 godina, prodajem bubreg" ili "B neg, prodajem bubreg, 33, jeftino". Glavne informacije su krvna grupa, broj telefona i dob. Što ste bliže 35. rođendanu, što je najviša dob u kojoj smijete donirati bubreg, to je cijena bubrega povoljnija.
"Želio sam biti učitelj, ali morao sam prekinuti studij zbog bolesti", počinje svoju priču 24-godišnji Ghaffar. Tako je krenula njegova potraga za donatorom. Nazvao je stotine brojeva i pronašao 72 moguća donatora s njegovom krvnom grupom, ali svi su bili odbijeni zbog nekih komplikacija ili zbog lošeg zdravlja. Prije godinu dana je napokon pronašao odgovarajućeg donatora, ali ovaj je uzeo novce i tri dana prije operacije - pobjegao. Nekoliko mjeseci poslije, Ghaffar je vidio Narinu poruku i dogovorio se da će joj platiti 36.000 kuna za bubreg.
Ono što Ghaffarovo iskustvo čini neuobičajenim u Iranu jest činjenica da si obično samo bogate obitelji mogu priuštiti bubreg. Ali Ghaffarova obitelj odlučila je sve prodati kako bi mu osigurali život. Jedino što se sad pitaju od čega će dalje živjeti.
Narin isto dolazi iz siromašne obitelji i nedavno se udala. Budući da su ona i suprug nezaposleni i žive s njezinim roditeljima, novci su im itekako potrebni, iako ona odbija pričati o tome zašto prodaje bubreg, nego tek govori da je to čin altruizma.
Doduše, Ghaffar zna više. On tvrdi da je u Iranu sramotno za bračni par da žive s roditeljima, a prodajom Narininog bubrega ona i suprug će imati dovoljno da unajme kuću i smire se na neko vrijeme. Također se nadaju da će porasti cijene nafte, te da će se otvoriti više poslovnih mogućnosti.
Inače, Svjetska zdravstvena organizacija smatra da bi prodaja bubrega trebala biti zabranjena jer ona obično utječe na siromašne i na druge načine ranjive donatore. "To vodi do nepravde i trebalo bi biti zabranjeno, jer je oblik iskorištavanja siromašnih", tvrdi Ana Manzano, znanstvenica iz Centra za zdravstvo, tehnologiju i društvena ponašanja, koja uz to tvrdi da su u ovoj situaciji visoki rizici o kojima se ne priča. "Ne postoje dugoročna istraživanja zdravlja iranskih donatora. A što je siromašniji donator, to je veća mogućnost da mu i drugi bubreg otkaže zbog prezahtijevnog posla ili nedovoljne zdravstvene skrbi".
Ostatak pročitajte u Guardianu
