Tražim zgodnu, pametnu i obrazovanu ženu, po mogućnosti zaposlenu...dio je samo jednog od mnogih oglasa za upoznavanje partnera. Ove uobičajene oglase, koje i danas možemo vidjeti na tramvajskim stajalištima, zamijenile su mnogobrojne aplikacije i društvene mreže za upoznavanje. Među njima, posljednjih godina najveći broj korisnika ima Tinder, poznata aplikacija zahvaljujući kojoj su mnogi pronašli svog princa (ili princezu) na bijelom konju.
Ono što godinama 'muči' kreatore ove ali i drugih sličnih aplikacija je kako i uz pomoć kojih algoritama pronaći taj idealni par, kako ih spojiti. Jedan je startup tako odlučio iskoristiti razvoj tehnologije i ljudsku potragu za ljubavi, i to sve spojiti sa svojom novom aplikacijom za upoznavanje ljudi. Svim svojim korisnicima omogućavaju odabir potencijalnog partnera na temelju – kemijske privlačnosti. I to uz pomoć znanosti, kažu, ali i malo sreće.
Uz mjesečnu pretplatu (oko 10 dolara) svojim korisnicima nude mogućnost pronalaska partnera uz pomoć DNA. Tako oni koji vjeruju da je kemijska privlačnost zapisana u genima trebaju uplatiti dodatnih 20 dolara i Pheramor će im poslati paket s priborom za uzimanje brisa sline kojeg će oni njima poslati nazad. Tvrtka će zatim uz ostale podatke korisnika upotrijebiti i podatke iz njihovog brisa kako bi im pronašli baš onog ili onu pravu. Čini se gotovo nemoguće?
Ne i za one koji su već izgubili svu nadu da će jednog dana pronaći svoju srodnu dušu.
Postoje razne teorije zašto je netko nekome privlačan, kako i zbog čega se ljudi zaljubljuju, zbog čega ostaju skupa ili se razilaze. Pheramor smatra kako iza svega stoje feromoni, ti moćni afrodizijaci. Na njihovoj stranici tako stoji kako ljude privlače oni čiji je DNK drugačiji od njihovog. Što je razlika veća i privlačnost je veća, kažu.
Oni tako analiziraju 11 ključnih 'gena privlačnosti' kako bi pronašli pravi spoj. Iako kreatori iza ova aplikacije ne otkrivaju što to oni točno traže ili otkrivaju preko uzoraka, naglašavaju kako iz uzorka neće dobiti podatke o boji kose ili očiju, visini, boje kože i sl.
"Upravo su feromoni ključ za otkrivanje koliko je jedan DNK drugačiji od drugog", stoji u službenoj izjavi.
Čini se kako bi to mogao biti početak jedne divne ljubavne priče, no znanstvenici se ipak s time ne slažu.
"Ne postoji znanstveni dokaz za nešto što nazivamo feromonima", rekao je Richard Doty, student sa sveučilišta u Pennsylvaniji.
"Ideja kako postoje magični geni koji su povezani s mirisom i koji se šire oko nas i određuju tko nas privlači je besmislica. Da ljudski feromoni potiču takvo ponašanje onda bi po ulicama grada konstantno viđali ljude kako skaču jedan po drugom", naglašava.
U studiji o feromonima, autora Tristram Wyatta, objavljenoj 2015. godine, nameće se sličan zaključak.
"Feromoni su izazvali veliki interes javnosti, posebno kada je riječ o želji i seksu. No zasada je jedino točno to da ljudski feromoni nisu identificirani, ali ni demonstrirani", naglašava, piše Wice.
No, Pheramor svoja uvjerenja o tome kako ljubav ide kroz feromone preko gena temelji na istraživanju iz 1998. godine, prozvanom 'eksperiment znojnih majica'. U njemu se naime pokazalo kako žene privlače muškarci čiji se miris genetski razlikuje od njihovog. I ostalo je lako, kažu. Važno je samo dokazati razliku u DNA, usporediti podatke o preferencijama i potencijalni kandidati spremni su za upoznavanje.
Tako je njihova ljubavna sudbina čini se u rukama njihovih feromona, a koliko su znanstveno dokazivi ili ne, prave romantičare ionako ne zanima.
