Polako su napredovali sve dalje, uz pomoć prerušavanja u zarobljeničke uniforme prolazili su kontrolne točke bez izazivanja ikakve sumnje. Na njihov pakleni plan nitko nije posumnjao, a s obzirom na nekoliko dana bombardiranje, svi su zapravo očekivali dugotrajnu opsadu umjesto napada, i shodno tome manjak sigurnosnih jedinica zapravo je išao na ruku Nijemcima.
U blizini grad upali su u dvosatni sukob. Na kraju su uspjeli uvesti zarobljena vozila u grad s nizom ranjenih zatvorenika, uključujući i tumača. No začudno nitko od njegovih vojnika nije bio ranjen u borbi. Završili su u centru grad okruženi sa zbunjenim građanima.
Nijemci su bilo oduševljeni spoznajom da ih nitko nije napao u gradu, a civili su se bavili svojim uobičajenim poslovima, kao da se ništa nije dogodilo. Klingenberg je naredio vodniku Hans Hossfelderu da podigne njemačke boje, pa je tako i zamijenio jugoslavensku zastavu njemačkom 12. travnja. Po njegovoj naredbi, vojnici su počeli patrolirati gradoom i tako stanovnicima poslali poruku kako su oni glavni.
Pristupio im je gradonačelnik Beograda uz svoju pratnju i u pravoj svečanoj halji. Nakon što je pitao što se događa, počeo se raspitivati i o uvjetima predaje. Klingenberg mu je rekao kako će Luftwaffe nastaviti svoje napore da sravne grad sa zemljom ako se ne predaju. Najavljivao je napade kopnenih i zračnih snaga. Ostali Nijemci gledali su ga u čudu. Radio im je bio uništen pa nisu mogli poslati poruku već ju samo primiti, a druge jedince su bile daleko. Polako im je nestajalo zaliha hrane i municije, i nisu bili sigurni da će njegove ideje upaliti.
No gradonačelnik je povjerovao u laž, varku, i nakon nekoliko sati pregovora sa Klingenbergom, počeo je pripremati predaju grada. Tada, kao da je to bilo već ranije dogovoreno i pripremljeno, njemački zrakoplov nadletio je grad u misiji izviđanja i lukavi 'čarobnjak' odlučio je iskoristiti te slučajnosti. Pogledao je prema avionu, uperio prst u nebu i podsjetio gradonačelnika kako mu vrijeme istječe. Još jednom je podsjetio gradske dužnosnike da će sve biti kako su se dogovorili i da nikakvih novih problema u gradu neće biti. Činilo se kako ih je to i umirilo.
Vojnici i gradska policija pristali su predati svoje oružje u zamjenu za prestanak novih napada na grad. Vojska se okupila na glavnom trgu a on je naredio da se zatvorenici rasporede u četiri najveća hotela u gradu.
Tako je zapravo šačica Nijemaca zarobila 1300 vojnika u gradu od 200.000 stanovnika bez ispaljenog hica. Grad je pretrpio znatna oštećenja, no ne toliko velika da bi omela lokalce u njihovim svakodnevnim poslovima. Ostali jugoslavenski vojnici koji su bili izvan grada, nesvjesni onog što se u gradu događalo, došli su u Beograd i po naređenju predali oružja, napustili svoja vozila i krenuli prema hotelima. Bez ikakvih osporavanja svi su napravili kako je Klingenberg zatražio.
On i njegovi vojnici ugodno su se smjestili u najboljem hotelu u gradu, uživali u finim vinima, oružju i ženama. Za to je vrijeme 'čarobnjak' konsolidirao svoj položaj, svjestan da bi cijela priča u bilo kojem trenutku mogla poći krivo, posebno ako glavne jedinice vojske ne stignu brzo.
Od šefa policije zatražili su popis gradskih kriminalaca, uz informacije o zločinima koje su počinili, dobi i ostalim važnim informacijama. Medicinske sestre i liječnici bili su pozvani da se odmah jave na dužnost. Ušli su u trag svakoj litri benzina i ulja, a medicinske zalihe i ostale potrepštine bile su smještene u posebne građevine. Škole su normalno radile a nikakvih drugi zabrana ili upletanja u svakodnevni posao grad nije bilo. No propisao je policijski sat, pa nakon 20 sati nitko bez posebne dozvole koju je on potpisao nije legalno mogao biti izvan kuće.
Sljedećeg dana, 13. travnja, ostali vojnici koji su ostali na drugoj strani rijeke, došli su za svojim kapetanom u grad. Vidjevši njemačku zastavu vjerovali su da su glavne postrojbe nekako bez njih stigle i osvojile grad. Iznenadili su se kada su saznali što se zapravo dogodilo, i priključili su se toj igri obmane.
Te večeri u grad su stigle postrojbe 2. SS oklopna divizija "Das Reich" u očekivanju velike i teške borbe. Zanemarili su poruku koju su dobili preko radija o predaji grada, misleći kako je bilo riječ o šali neprijatelja, prevari kojoj je cilj bio namamiti ih u zasjedu. Po glasinama 'čarobnjak' i njegovi ljudi su bili zarobljeni, mučeni i prisiljeni na odavanje kodova potrebnih za radio komunikaciju.
Zapovjednik XLV Corps bio je toliko bijesan zato što nije primio nikakav izvještaj i čak je zaprijetio da će Klingenberga poslati na vojni sud ako ga pronađe u zarobljeništvu živog. O njemu se najprije raspitivao u bordelu, jer je pomislio kako će odmetnutoga kapetan pronaći tamo. No kada je saznao zašto nije dokraja ispunjavao svoje obaveze, njegov je bijes nestao.
Ostale jedinice u grad su stigle sutradan i umjesto borbi na putu ih je dočekala dobrodošlica sa vinom i sirom. Jugoslavenski vojnici unovačeni su kako bi se priključili njemačkoj obrani grada u slučaju napada partizana. Nažalost kada je gradonačelnik saznao kako je bio prevaren, upucao se.
Josip Broz Tito s partizanima naredne četiri godine je vodio borbe protiv osvajača zemlje, od 1943. uz sve veću pomoć Velike Britanije. Klingenberg je uz pomoć zarobljenika popravio neke dijelove pista za polijetanje i zaplijenio zastarjele letjelice.
Njemačke obavještajne službe procijenile su kako se prije predaje Beograda broj žrtava kretao od 10.000 do 15.000, a broj mrtvih oko 2000. Broj civilnih žrtava vjeruje sebio je 10 puta veći od tih brojeva. 'Čarobnjak' je bio zabrinut za dobrobit svojih ljudi no isto tako i za sudbinu civila. Nije vidio potrebu za daljnjim krvoprolićem u Beogradu. Prema njegovim ljudima civili su se dobro ponašali, jer su znali kako ih je mogla snaći puno gora sudbina.
U početku njemačko vrhovno zapovjedništvo nije vjerovalo da je grad osvojen, a čak se i najavljivalo kako će Klingenberg biti smaknut zbog te laži. Dva dana razgovora preko radija bila su potrebna kako bi se Berlin uvjerio u istinitost njihovih tvrdnji. General poručnik Paul Hausser trebao je istražiti slučaj.
Dok je Klingenberg objašnjavao svojim nadređenima zašto nije slijedio njihove naredbe, bio je pijan, neobrijan i mirisao na parfem.
"Što sam trebao napraviti, predati grad natrag?", rekao je prilikom ispitivanja.
Na kraju je akcija unatoč svemu, označena kao uspješno završena. Njihov je put napredovanja prema Grčkoj sada bio u okvirima plana i programa. Trošak ove njihove operacije u Jugoslaviji bio je 151 ubijeni vojnik, 588 ranjenih, s nešto manje od deset izgubljenih zrakoplova. Više od 340.000 Jugoslavena bilo je zarobljeno. Puno više Nijemaca poginulo je u godinama nakon dok su čuvali Jugoslaviju od neprijateljskog preuzimanja.
Svaki vojnik koji je služio sa 'Čarobnjakom' bio je nagrađen za svoj rad. Za svoj odvažni čin Klingenberg je nagrađen Željeznim križem i postao je omiljen u krugovima SS-a. Stari čovjek, kako su ga počeli zvati, predavao je kao instruktor na vojnoj školi Bad Tölz. 15. ožujka 1944. godine postao je jedini njihov učenik koji je preuzeo upravljanje nad cijelom školom.
Kada je započela operacija invazije na Sovjetski savez, Operacija Barbarossa, Das Reich se ubacio u taj sukob. Klingenberg se još jednom dokazao i pokazao u borbama kod Krakowa, Minska i Kurska za što je dobio i ostala odlikovanja.
Postao je miljenik Paula Haussera, i dobio zapovjedništvo nad SS Division Götz von Berlichingen. Iako je do tada vješto izbjegavao sve metke, poginuo je 23. ožujka 1945. godine tijekom tenkovskog napada na zapadnom rubu Herxheima. Pokopan je na njemačkom ratnom groblju u Andilly, Francuska.
Njegova akcija preuzimanja Beograd sasvim prigodno se uklapa u misteriju koja obavija Waffen SS. Unatoč zlodjelima koje su pripisivale SS jedinicama i njihovim pojedincima, takva djela i vrijednosti kao u slučaju Klingenberga i njegovih ljudi, nisu bili nešto neuobičajeno među pravim profesionalcima. Klingenberg je mogao igrati po pravilima i dati svoj doprinos potpunom uništenju drevnog grada da je došlo do daljnjeg otpora njegovih stanovnika.
Ovaj njegov čin čovječnosti i hrabrosti ipak ostaje upisan u slavnu prošlost 'Čarobnjaka' i njegovih ljudi.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Da je srbiju napao neki dječiji vrtić opet bi se srbi predali i sa djecom bi potpisali tajni sporazum o nenapadanju, vernosti, pokornosti.
pa draza zločinac je bio uz hitlera